Svakog dana, u svakom pogledu, Ukrajina sve više nazaduje
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 07 Studeni 2024 15:58
Samo dva mjeseca nakon što joj je u svibnju Kongres odobrio 61 milijardu američkih dolara sredstava za proxy rat u Ukrajini, Bidenova administracija je tvrdila da se njezin prsluk za spašavanje Kijeva od utapanja već isplatio. Novo američko oružje, uvjeravali su američki dužnosnici New York Times u srpnju, “jača ukrajinsku obranu i zaustavlja teritorijalno napredovanje Rusije”.
Kao rezultat toga, zaključili su, “Rusija vjerojatno neće ostvariti značajne teritorijalne dobitke u Ukrajini u nadolazećim mjesecima”, a “zahtijevati da pregovori (s Moskvom) počnu sada bila bi pogreška”.
Trebalo je proći svega nekoliko mjeseci da ti isti “stručnjaci” priznaju da su pogriješili. “Američki vojni i obavještajni dužnosnici zaključili su da rat u Ukrajini više nije pat-pozicija jer Rusija stalno napreduje”, izvjestio je početkom mjeseca Times, nakon što je u listopadu Rusija ostvarila svoje najveće teritorijalne dobitke u više od dvije godine.
Sukladno tome, ovoljetna američka procjena da je zapadnjačko oružje osujetilo Rusiju “pokazala se pogrešnom”. Ili, kako primjećuje jedan viši američki vojni dužnosnik, ruska vojska trenutno “maršira”. Nasuprot tome, prema procjenama Pentagona, Ukrajina ima samo dovoljno vojnika da se bori još šest do 12 mjeseci.
Žal za pregovorima
S Rusijom na maršu i Ukrajinom bez ljudstva, Times i drugi mediji američkog establišmenta svakim danom otkrivaju sve više stvarnosti koja se dugo skrivala od zapadne publike. Primjerice, NY Times je prenio šokantno zapažanje volontera iz istočne Ukrajine koji pomaže u evakuacijama, a kakvo je prije bilo ograničeno samo na maleni djelić alternativnih medija. “Uskoro možda više neće biti nikoga tko bi koristio oružje koje nam daju”, rekao je dobrovoljac, dodavši: “Sve što naši zapadni partneri žele je da se borimo do posljednjeg Ukrajinca.”
Na terenu u istoj regiji, BBC je čuo sličan jadik. U područjima “na jugu i istoku Ukrajine nalazimo sve veći broj ljudi koji žele da rat odmah prestane”, izvještava britanski medij. “Ovdje postoji osjećaj da je Ukrajina trebala pregovarati na početku invazije punog opsega, kako bi spriječila smrt i razaranje koje su vidjeli od tada.”
Zapravo, kao što znaju svi koji su (pošteno i odgovorno) pratili ovaj sukob, Kijev i jest pregovarao s Moskvom na početku invazije (što znači da ona nikada nije zaista bila “punog opsega”), što je rezultiralo gotovo dovršenim mirovnim sporazumom do travnja 2022. godine. Nažalost, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski napustio je te razgovore pod pritiskom svojih sponzora iz SAD-a i UK-a, koji su htjeli iskoristiti Ukrajinu da raskrvare Rusiju – bez obzira koliko smrti i razaranja pritom uslijedilo.
Frustracije Zelenskog
I dok njegova zemlja neprestano gubi sposobnost da efikasno služi cilju Washingtona, Zelenski na dnevnoj bazi prolazi lekcije o tome kako je biti potrošni ratni opunomoćenik. Tako je, nakon što je odbacila “Plan pobjede” ukrajinskog čelnika, Bidenova administracija priuštila Ukrajincu dodatnu neugodnost curenjem njegovih ključnih detalja. Naime, govoreći za NY Times, više američkih dužnosnika “izrazilo je određeno ogorčenje” planom Zelenskog, “nazvavši ga nerealnim i ovisnim gotovo u potpunosti o zapadnoj pomoći”. To uključuje zahtjev, otkrili su, za raspoređivanje američkih projektila Tomahawk u Ukrajini – daleko moćnijeg oružja od već isporučenog ATACMS-a dugog dometa.
Zahtjev Zelenskog bio je “potpuno neizvodljiv”, rekao je visoki američki dužnosnik, dijelom zato što bi to značilo “ugrožavanje projektila namijenjenih potencijalnim problemima na Bliskom istoku i u Aziji”. Očito, nakon što je nekoć tvrdila da je Ukrajina prva linija za budućnost liberalnog poretka, Bijela kuća je sada odlučila da druge “potencijalne” hegemonske žarišne točke ipak imaju određenu prednost. Prema anonimnim američkim izvorima NY Timesa, Zelenski je također bio “zaprepašten” kada je Biden odbio njegov zahtjev za dopuštenje pokretanja dalekometnih napada američkim oružjem duboko u Rusiju.
Obraćajući se novinarima, Zelenski nije skrivao svoju frustraciju zbog curenja njegovih odbačenih zahtjeva iz SAD-a. “Ovo je bila povjerljiva informacija između Ukrajine i Bijele kuće”, požalio se. “Kako trebamo razumjeti ove poruke? Dakle, to znači da između partnera nema ničeg povjerljivog?!”
Nož pod grlo
Svakako, gotovo tri godine nakon ruske invazije, Zelenski je imao dovoljno prilika naučiti da Washington nije njegov “partner”. Umjesto toga, SAD je djelovao kao pokrovitelj s jednim interesom: ne braniti Ukrajinu i njezinu dugoročnu dobrobit, već je iskoristiti za “slabljenje” Rusije.
Svađa Biden-Zelenski oko Tomahawka otkriva još jedan aspekt cinične američke igre u Ukrajini. Baš kao što su pozivnicu NATO-ovih “otvorenih vrata” za Ukrajinu koristile kao provokaciju Rusiji, Sjedinjene Države su odbile pregovarati s Moskvom o statusu Tomahawka samo da bi ih na kraju uskratili Ukrajini.
Naime, kada je Rusija tražila sveobuhvatni sigurnosni sporazum sa SAD-om i NATO-om u pregovorima prije započinjanja “specijalne vojne operacije” u veljači 2022., Kremlj je posebno nastojao riješiti potencijalno raspoređivanje Tomahawka. Budu li stacionirani u Ukrajini, upozorio je Vladimir Putin u govoru 21. veljače – samo tri dana prije invazije – “vrijeme leta krstarećih projektila Tomahawk do Moskve bit će manje od 35 minuta … kao nož pod grlo”. “Ne sumnjam da se nadaju da će ostvariti te planove”, poručio je tad ruski predsjednik.
Iskorištena Ukrajina
Putin je možda došao do tog zaključka zbog prethodne prevrtljivosti Bijele kuće. Naime, poziv između Bidena i Putina od 30. prosinca 2021. navodi da je Amerikanac dao jamstva da “Washington nema namjeru rasporediti ofenzivno udarno oružje u Ukrajini”. Ali 12. veljače, Kremlj je objavio da se američka linija promijenila: u vezi s “neširenjem NATO-a” i “neraspoređivanjem sustava udarnog oružja na ukrajinskom teritoriju”, Putinov pomoćnik je kazao, “nismo primili smislenog odgovora”.
Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov naknadno je ustvrdio da ga je državni tajnik Antony Blinken, na sastanku u Ženevi 21. siječnja, obavijestio da iz američke perspektive, projektili srednjeg dometa poput Tomahawka – koji više nisu bili zabranjeni pod INF sporazumom, kojeg je ubio Donald Trump – mogli bi “sada biti raspoređeni u Ukrajini”. Prema Lavrovu, Blinken je prenio da bi jedini prostor za kompromis oko američkih projektila na ukrajinskom teritoriju bio taj da je Biden “spreman ograničiti njihov broj”, kao što je dokumentirao bivši analitičar CIA-e Ray McGovern.
Sada, kada su dužnosnici Bijele kuće javno objavili zahtjev Zelenskog za Tomahawke, oni su paralelno nenamjerno otkrili još jedan aspekt svojih spletkarenja u Ukrajini, a to je odbijanje pregovora o zabrani Tomahawka kako bi se pomoglo namamiti Rusiju na invaziju, samo da bi Ukrajini ionako uskratili te iste projektile – nakon gotovo tri godine razornog rata.
Nadolazeća poniženja
U mainstream medijima, konvencionalni narativ je da predsjednički izbori u SAD-u nose velike uloge za budućnost Ukrajine, pri čemu Kamala Harris i Donald Trump predstavljaju radikalno različite vizije proxy rata s Rusijom. Stvarnost je, jasno, daleko manje dramatična. Konkretno, na primjeru Tomahawka se očitava da je još uvijek aktualna administracija demokrata već uklesala u kamen američko napuštanje ukrajinskog klijenta, koji je dobrano nadživio svoju korist zapadnim interesima.
A sve dok se oslanja na te iste “partnere”, koji su ga uputili da odustane od mirovnog sporazuma s Rusijom, Zelenski se svakim jutrom suočava s još više poniženja zbog svoje sudbonosne pogreške.
