Kokarda i tri burazera

  • Ispis

Drugarica Ivana Šojat je napustila HDZ jer je skrenuo previše lijevo. Pa se skrasila se u njihovoj 2. momčadi, SDP-u. Ništa čudno, imajući u vidu da razlike skoro uopće nema. Obje stranke imaju iste nalogodavce, čije naredbe slijepo izvršavaju. Što se naše Ivane tiče njoj je odavno petokraka na čelu, samo se ne vidi od pudera.

Netko je na društvenim mrežama smislio dobar izraz za kmere. “NAKUPINE BJELANČEVINA”. Autoru svaka čast. Neki ljudi me svojim izjavama još uvijek fasciniraju. Pa gđa. Đurđa Adlešić kaže (citiram): “Joža Manolić je svojom podrškom Milanovića udaljio od centra, a bez tih glasova nema pobjede na izborima.” Prvo, kakve veze Zorangutan ima sa centrom, kad je naučno dokazano da je teška komunjara? I drugo (možda puno bitnije), što je to danas “centar”?

Već odavno je ova zemlja podijeljena na Domoljube i mrzitelje. Ili je voliš, ili još patiš za jugom. Treću opciju ne vidim? Slično je i u svijetu. Ili si Suverenist, ili globalist. Nažalost, ovi drugi trenutno drže sve bitne institucije, pa je gotovo nemoguće doći do pravovaljane informacije. Uzmimo samo Vatikan i našu Katoličku crkvu. Kojim umjesto Pape Benedikta, vladaju SOTONJARE. Pa je tako Francis Che Guevara neki dan imenovao 13 liberalnih kardinala iz raznih dijelova svijeta. Oni dijele “njegovu viziju socijalne pravde, prava imigranata i dijaloga s islamom”. Čisti GLOBALIZAM! Da ne bi ispalo kako fantaziram, skoro sva poznata novinarska pera već odavno o tome pišu. Od gosp. Hodaka, Ivkošića, Šole, Marijačića, Holjevca, Hitreca……Što znači da su stvari totalno izmakle kontroli. Srećom, dragi Bog je samo jedan a svi ostali su samo ljudi od krvi i mesa.

Znamo da su “komšije” prvaci vasione u laganju i da im je to u genima. Ali opet me s vremena na vrijeme iznenade sa nekom suludom teorijom. Pa tako jedan “nebeski” pilot JNA, granatiranje Banskih dvora 1991. objašnjava ovako: “Eksploziju u Banskim dvorima po nalogu Tuđmana je izveo bivši general JNA Petar Stipetić, koristeći avionska ubojita sredstva iz osvojenih skladišta JNA“. Komentirati ovaj idiotluk može samo drugi idiot, a do te faze Bogu hvala još nisam došao. Jedino mogu zahvaliti majci i čači što nisam rođen kao trofazni.

Prosto je nevjerojatno kako je danas lako kupiti ljude, koji su spremni prodati i ponos i ideale. Za sjest i plakat. Pa tako gosp. Tomislav Jelić, Branitelj, heroj i 90-postotni hrvatski ratni vojni invalid kaže: “Josip Đakić je pretvorio HVIDRU u filijalu i ogranak HDZ-a. Najčasnije ljude proizašle iz Domovinskog rata politička kvazi elita je izvaljala po blatu i to po nalogu Andreja Plenkovića.” Da ne bi bilo zabune glede ideoloških podjela, taj isti gosp. Jelić je bio jedan od osnivača stranke 1989. godine. 30 godina kasnije od imena HDZ, ostalo je samo slovo Z. Zajednica poslušnih.

U progresivnoj Njemačkoj je po ko zna koji put jedan akademski građanin popizdio. Pa je pokušao poslati u vječna lovišta, one što su ga primili, zbrinuli i dali mu azil. Nakon napornog dana na fakultetu (gdje predaje atomsku fiziku) dobroćudni gospodin Mohammed se odlučio malo opustiti i provozati kamionom. Pri tome je zgazio 10-ak ljudi. Vijest je totalno nebitna i zato je nije bilo u medijima. Raspravljati o tome zašto je to tako, nema smisla. Svi znamo o čemu je riječ ali zbog političke korektnosti, nije poželjno o tome pisati. Najbolje se praviti da je sve u redu i pustiti da nam rade što žele. Možda ipak griješim i u pitanju je nešto drugo? Pošto su skoro svi migranti doktori, inženjeri, arhitekti, filozofi…., može biti da su ljudi jednostavno pukli od previše učenja? Zaključak? Ne upisuj ništa nakon srednje škole, jer možeš biti kao Mohammed.

Svi se sjećamo priče “Zlatokosa i tri medvjedića”, koju smo čitali kao djeca. Za odrasle postoji verzija:”Kokarda i tri burazera“. Bijahu jednom tri brata, Vojislav, Mladen i Milorad. Kad su narasli, svatko krenu svojim putem. Ali sudbina ih ponovo spoji. Jednoga dana zločesti čika Franjo sa nekoliko “meleona vastaša”, odluči da zauzme vekovnu srpsku zemlju. Vojo i Mlađo se odmah prihvatiše puške i stadoše na branik otadžbine. Valjalo je spašavati žene, decu i nejač. Unatoč poznatom srpskom junaštvu, vastaše okupiraše vascelu krajinu. Ovaj put za veke vekova. Bojeći se osvete, nebeski narod se dade u opštu bežaniju.

Ipak i među vastašama bejaše dobrih ljudi, tako da Vojo i Mlađo ne samo da su sačuvali mudre srpske glave, nego još dobiše i penzije. To što se iste isplačuju u Poglavnikovim kunama, nikome ne smeta. Jer srbin je u suštini mirno i dobro biće, uvijek spremno za praštanje. Što se desilo sa trećim i najmudrijim bratom, Miloradom? On i danas vlada RH i celim svojim bićem se zauzima za mir i suživot. Zato su danas “nebeski” puno ravnopravniji od nas ostalih. Čića Mića – gotova priča.

Na dan utakmice s Mađarima, Brač je bio u izolaciji. Naime u Splitu je registrirano nekoliko slučajeva gube, tako da su pacijenti hitno prebačeni na otok. Naknadno je utvrđeno da je ipak u pitanju bio jugo-debilizam iliti orjunaštvo. Bolest je zarazna i neizlječiva, tako da se preporuča izbjegavanje bilo kakvog kontakta sa ovim nesretnim ljudima. Iz “uglednog” Guardiana su mi poslali imena zaraženih, pa ih ovim putem objavljujem. Čika Buda, Ranko rakija, “pametni” bračni par, govnar Ante, istoričar Markovina, drug Bauk, jugo-sociolog Lalić, Viktor i Boris (dva debila iz Ferala)….. i ostali velikani nepostojeće SFRJ.

Na FB gosp. Dario Knežić izvrsno poentira: “Jednostavno je pametnima shvatiti da ista ruka piše “dabogda sve izgubili” i gasi mikrofon na Jelačić placu!” Apsolutno točno i žalosno. Žalosno zato, jer većina još uvijek ne shvaća poveznicu između ova dva događaja. A trebali bi, jer dovoljno je vremena prošlo.

Čim odstraniš bolesno tkivo iz organizma, napredak je više nego očit. Atmosfera na utakmici je bila fenomenalna i pokazalo se da je Split i te kako Hrvatski grad. Samo zahvaljujući nekolicini debila i crvenih medija imamo osječaj da su “oni” u večini. Što uopće nije točno. Oduševili su me i veterani 4. Gardijske Brigade, svojom izjavom: “Mi dolazimo na Poljud, ima li netko nešto protiv?”

Uglavnom nakon ovoga predivnog ugođaja i pobjede, četnici sa hrvatskim imenima su na aparatima. Još uvijek daju znake života i pokušavaju ostvariti barem djelić svoga megalomanskog plana. Traže smjenu Šukera na čijem bi mjestu rado vidjeli nekoga od od onih 30%. Npr. Željku Jovanovića, zvanog Jova. Jer čega se komunjare dočepaju, tu trava više ne raste. Uzmimo za primjer košarku. Od kad je Dino (Kuća cveća) Rađa preuzeo savez, postali smo predmet ismijavanja diljem “regiona”. I šire.

Šuker mi osobno nije drag ali to uopće nije bitno. Ne radi se o izboru mistera osobnosti ili ljepote, nego o NAJVAŽNIJOJ SPOREDNOJ STVARI NA SVIJETU. Čovjek iza sebe ima rezultate i to je jedino mjerilo. Sviđalo se to nekome ili ne. Mislio sam ovaj tekst zaključiti sa daškom optimizma, ali ne dade se poštenu čovjeku radovati dva puta u 3 dana. Plasman na EP ćemo tražiti u zadnjem kolu protiv Slovačke, jer nismo pobijedili Wales. Što bi jednostavno kad može i komplicirano? Nakon 4 Apaurina od po 10 mg i neprespavane noći, nemam ni snage, ni volje dalje pisati. Jer nogomet je za prosječnog marginalca način života, a naša reprezentacija – SVETINJA.

I upravo zato drugovi partizani, nogomet nam nikada nećete uzeti.

Jer on je oduvijek bio i biće, samo HRVATSKI!

“ZA DOMOVINU SPREMNI”

Urbani desničar