Urbani desničar: Srpska skupština u Zagrebu

  • Ispis

Rahmetli Alija onomad reče: “Mirno spavajte, rata ne će biti.” I bješe u pravu. Period od 91-95 smo prespavali i sve je bio ružan san. Uopće nije bilo četničke agresije a Bljesak i Oluja su plod naše mašte. U Srpskoj skupštini u Zagrebu je izglasan zakon HDZ-a i SDSS-a pod nazivom: “Ne može nam niko ništa, jači smo od sudbine”. Da skratim, pošto će o ovome svi pisati a ja ne mogu. Jer mi na pamet padaju samo psovke. Zato idemo odmah šakom u glavu. U Сабору nam sjedi 107 ČETNIKA. Pošto je svaki komentar suvišan, gasi internet, motaj kablove i ajmo doma. Ali gdje nam je DOM? E to je tuga, pajdo moj…

Kad radiš više stvari odjednom, obično nešto zajebeš. Zato se najbolje koncentrirati na jednu zadaću i odraditi je kako Bog zapovijeda. Nama se konstantno događa ovo prvo. Raspravljamo o tisuću tema, sve bi htjeli riješiti preko noći, ali tako jednostavno ne ide. Osnovno pitanje u ovome trenutku je slijedeće: KAKO SKINUTI OKOVE I PONOVO POSTATI i OSTATI SLOBODAN?

Pokušavam ostati informiran. Čisto da vidim tko mi radi o glavi i što me čeka? Uglavnom pratim strane neovisne medije i po onome što vidim, ne piše nam se dobro. Kažu da je ovo danas mila majka, prema onome što nas čeka. Totalitarizam, represija, neredi, raspad sustava, kaos, nestašice hrane, lijekova, energenata… Sve u sklopu VELIKOG RESETA. Optimisti će reć da pretjerujem? Može bit. Ali optimist je samo loše informirani pesimist. Tako kažu.

Veli Anemični da ne će biti prisilnog cijepljenja? Dašta. Isto kao što je HDZ stranka desnog centra? Samo teška hadezenjara može povjerovati u riječi mudroga Jude. U isto vrijeme drvosječa Grbin (istog su svjetonazora), kaže da je on ZA. Čudi me to? Slobodno dođite drugovi, kava je već na stolu. A napravit će žena i kolače ako treba. Neću glumiti mangupa, jer mi je P. K. hrabrih internet bojovnika. Koji ne skidaju brnjicu, dok prosipaju svoje “junaštvo” za tipkovnicom.

Znam da se ponavljam i svjesno to radim. Postoje stotine drugih stvari o kojima bih mogao pisati. Ali dok svi skupa ne savladamo neke osnove, nema smisla. Nisam jedini, jer ima ljudi koji puno bolje pišu od mene a također se ponavljaju. Ne bi li narod potakli na razmišljanje. Teško je to učiniti. I da nas je puno, puno više. Još uvijek je 5 minuta večernjeg Dnevnika, učinkovitije od desetak napisanih tekstova. Razlog? Kad gledaš vijesti ne moraš misliti. Jer ti je teta sa ekrana već servirala mišljenje. I još dobiješ salatu kao prilog. A kad nešto čitaš, ipak se moraš malo koncentrirati. Pa te to onda natjera da sam stvoriš zaključak. Nažalost, prva opcija je puno jednostavnija i upravo zato je TV još uvijek najubojitiji medij.

Biti će još ratova. Lokalnih. A onaj globalni smo već izgubili. Pokorili su cijeli svijet bez ispaljenog metka. I toga se trebamo sramiti. Ne samo mi, nego svaka država i to abecednim redom. Od A do Ž. Posebice Amerika. Preko 400 milijuna komada oružja je u rukama građana. A niti jedno nije upotrijebljeno!? U filmovima su uvijek oni bili ti koji će spasiti svijet. Osloboditelji. Junaci. Heroji. Ali bez muda…

Govore neki da ne postoji sloboda mišljenja? Dašta nego postoji, samo mora biti u skladu sa mišljenjem vladajućih. Upravo zato slijedeće točke ne smijem pisati na glas, nego u sebi:

1. Korona je vrsta gripe. 2. Nema nikakve pandemije, nego se radi o PLANdemiji. 3. “Klimatske promjene” su čista izmišljotina. 4. Postoje samo 2 spola, sve ostalo su mentalni poremećaji. 5.“Politička korektnost” je drugo ime za CENZURU.

Dok se zemlje Višegradske skupine i rukama i noge bore za svoje građane, vladajući “hrvati na baterije” prihvaćaju sve što im se naredi. Bez pogovora. Postoji li i jedna direktiva EU sotonista, koju drugovi nisu prihvatili? Ne bih rekao. Da nam sutra kažu kako na zastavu moramo dodati i 4 S (Samo Sloga Srbina Spašava), ovi bi to učinili. I uvjerili bi nas kako je to dobro. Jer tako postajemo prava multi-kulti država, koja prihvaća Europske vrijednosti. A što je to? 

Da nije možda parada PEDERČINA, koja se danas (17.7) održava u Splitu? Opet. Mediji šute, pučanstvo također. BRAVO. To vam je postalo normalno i napravili su od vas ovce a da niste ni primijetili. Sutra će nam dovesti pedofile. Hoće li i to vremenom postati “prihvatljivo”? Murija moli građane da budu tolerantni. Je li majke ti? “Individualni poljoprivrednici” se nigdje ne spominju. Zato molim sve seljake, da ponesu motike i lopate i svojim prisustvom uveličaju ovu veličanstvenu feštu.

Najveća ironija je to, što se borimo protiv fenomenalno ograničenih ljudi. Uopće ne pretjerujem. U pitanju su polu-idioti i osobe sa poteškoćama u razvoju. Toliko su imbecilni, da čak ni u rječniku ne postoji definicija za taj stupanj kretenluka. Neki od njih imaju čak i titule. Doktori, profesori, istoričari, p*čke lijepe matere…. A što je najgore, trenutno su oni u prednosti?! Mi smo se povukli na našu polovicu i nemamo niti jednoga igrača u napadu. AN – FAKING – BILIVABL!

Pokojni Dule mi je znao reć: “Kume ti si razuman čovjek.” Dakako. Ali samo na momente. Jer tanka je crta između razuma i ludila. U svakom slučaju, osuđujem sve oblike radikalizma. Bez iznimke. Komunistički, pederski, crnački, islamski… Čini mi se da su svi tu? I ne, nisam zaboravio desničarski. Jer takvo nešto jednostavno NE POSTOJI. U pitanju je mit, laž, izmišljotina i teorija zavjere globalističkih medija. Pretjerujem? Neka mi netko nabroji: nasilne prosvjede, pljačke, paljevine, rušenja, silovanja, ubojstva…, počinjena od strane tzv. “desničara”. Bilo gdje u svijetu u zadnjih nekoliko godina? Nema ništa. Uzalud tražite.

Ako su ljudi koji: vole svoju zemlju, obitelj, vjeruju u Boga i odbacuju nastranost – radikalni, onda nemamo o čemu pričati. Druga je stvar što je svijet otišao u k*rac, pa se boljševicima priviđaju bijeli miševi.

Migranti svaki dan po šumama i gorama ulaze u lijepu našu. Bez ikakvih problema. O tome se normalno šuti, jer je danas moderno imati “otvorene granice”. Možemo samo naći poneki snimak, koji su hrabri ljudi stavili na internet. Da nije njih, pojma ne bi imali što se događa? Samo slijepci ne vide da ovo vodi u katastrofu. Jer naši ljudi sigurno neće sjediti prekriženih ruka, dok im siluju kćeri i supruge. Kao u Skandinavskim zemljama, gdje ne smiješ ni napisati (arapsko) podrijetlo počinitelja. Jer to je za razliku od silovanja, čisti kriminal.

Kad (i ako) ovo zlo jednoga dana prođe, psihičke posljedice sigurno ne će. Pogotovo kod djece. A ni odrasli nisu imuni. Propagandom zastrašivanja, stvorena je vrsta ljudi koja će do kraja života ostati isprepadana. Nedavna anketa u Engleskoj (ako joj je vjerovat?), kaže da 40% ljudi ne bi imalo ništa protiv, da obvezno nošenje maski bude doživotno. Klasičan primjer teške psihičke traume. 

Svi se mi nečega bojimo, uglavnom s razlogom. Ali postoji i iracionalni strah. Nu sad ovo. Mene od rata apsolutno ničega nije strah i sve mi je svejedno. Ne zajebajem se. Upravo me ovo i brine, jer ni to nije normalno. Ali se zato bojim zmije. Strahovito. Kao mali sam sa roditeljima išao na vodopad Kravicu. Na uskoj prašnjavoj stazi između kupina, umalo nisam stao na zmiju. Samo sam se ukočio i ostao bez glasa. A beštija je mirno i dostojanstveno otpuzala. Od tada, ljeti ne mrdam sa asfalta. A i proljeće mi je postalo sumnjivo. Uopće mi nije bitno je li u pitanju poskok ili blavor? Bojim se same pojave a ne otrova. Zato donekle mogu razumjeti ove ljude, koje su zlikovački mediji toliko isprepadali da se danas boje svoje sjene.

Prije nekoliko dana je bila obljetnica Poglavnikovog rođenja. Nisam na nju zaboravio. Zašto nisam niti riječ napisao? Jer nije bilo potrebe. Naime, gospodin Zvonimir R. Došen je priredio fenomenalan tekst, pod naslovom: “Mrtav si mi ponos, živ mi vjera bio!” To je tako dobro sročeno, da bi svaka dodatna riječ bila suvišna. Toplo preporučam svima onima kojima je NDH u srcu (i koji nisu podlegli jugo-četničkim lažima), da ovaj tekst pročitaju na DRAGOVOLJCU. A kad ste već tamo, osim širokog opusa gosp. Došena, obavezno pročitati i izvrsnu kolumnu gosp. Vladimira Dananića. Ova dva čovjeka su vrh vrhova Hrvatskog novinarstva, ali njihove uradke nitko drugi ne smije objaviti. Zašto? Jer istinu zbore i nisu na prodaju.

Kako nakon svega ovoga (a tek je prvo poluvrijeme), biti normalan? I to sam jednom probao.

Bilo mi je to najgorih 5 minuta u životu.

“ZA DOMOVINU SPREMNI”

Urbani desičar