Vera Primorac: Tko pije, a tko će plaćati 2.dio

  • Ispis

Onda nam dođoše nove mlade nade, Plenković i Milanović!

O njima skoro sve znamo.  No, nije zgorega malo se prisjetiti i njihovog pobjedničkog govora.

Plenković:

„Hrvatska danas treba Vladu koja će voditi politiku hrvatskog suverenizma i koja baštini politiku dr. Franje Tuđmana. U proteklim smo godinama postavili HDZ upravo na ono mjesto političkog spektra na kojem ga je on oduvijek želio.

Naša pobjeda ne samo da je velik korak nego i obvezuje. Izazovi pred nama su, uz dosadašnji težak put ‒ još zahtjevniji.

Takve okolnosti zahtijevaju rad, energiju, elan i požrtvovnost te odgovornost, znanje i iskustvo. Svakoga dana u iduće četiri godine vodit ćemo računa o velikoj potpori koju smo dobili. Hrvatska treba rješenja za jačanje gospodarstva, jačanje institucija, javno zdravstvo i jačanje manjinskih prava. Hrvatska treba Vladu koja će voditi politiku novog modernog suverenizma koji baštini vrijednosti HDZ-a i našeg prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana. HDZ smo postavili na vrijednostima koje je upravo on postavio. Znamo da smo na dobrom putu“, poručio je Plenković. 

Milanović:.

(…) Kad je riječ o područjima izravne nadležnosti ili sunadležnosti predsjednika Republike, ali i općenito, ne kanim biti korektivni nego – konstruktivni faktor. Prema mom shvaćanju, upravo to proizlazi iz duha našeg Ustava. Bit ću predan, prije svega, onim elementima obrane i nacionalne sigurnosti koji otvaraju mogućnosti iskoraka, kako u pogledu profesionalnih dosega i obrazovanja, tako i u pogledu stupnja transparentnosti tih važnih i osjetljivih sustava. 

      U vanjskoj politici fokusirat će se također, kaže, na one točke na kojima se može graditi suradnja i prosperitet. Nema dvojbe da takvih točaka ima neusporedivo više od onih koje nas udaljavaju i od susjeda i od svijeta, čak i kad su posrijedi države s kojima imamo najviše neriješenih pitanja.

     Molim „zrno razumijevanja za svoje greške, jer te greške nikad neće biti namjerne, s namjerom da nekoga povrijede ili ponize. 

Nikad nisu niti bile. Uložit ću sve što imam i sve što znam da iz tog zrna izraste predsjednički mandat koji će biti na korist Hrvatskoj i svim njezinim građanima. 

…Naša Republika treba svakog čovjeka i svaki čovjek u Hrvatskoj mora dobiti priliku da pronađe svoj put i svoje mjesto, da dostojanstveno živi od svog poštenog rada. Ovo je kuća za nas. Za sve nas. Za nas koji smo tu, za generacije koje dolaze, i za one koji će se vratiti svojoj kući. Hvala vam. Živjeli, živjela Republika Hrvatska!", zaključio je Milanović svoj govor.

‒ Bože dragi, Bože dragi, kakvi govori! A tek kakva obećanja. To svijet dosad nije niti vidio niti čuo. Toliko razuma, državničke mudre besjede, toliko optimizma i vjere u naše bolje sutra, živ čovjek nije doživio, još od obećanja koje nam je dao naš veliki i jedini predsjednik dr. Franjo Tuđman. 

Ali od obećanja koja je i ostvario.

A danas!? 

Danas smo na dnu dna. I moralno i materijalno. Sve nam propada, mladi nam bježe, kolone nezaposlenih su svakim danom sve veće i veće, umirovljenici su na granici siromaštva i prekapaju po kontejnerima, obitelji zbog nakaradnih ovršnih zakona ostaju bez krova nad glavom, pa onda zemljotresi, te korona… 

I nikad kraja. I nikad nekog trajnog i pravednog rješenja. 

Samo obećanja, obećanja.

A, zar vam nije vrijeme, drugovi naši dragi, da zasučete rukave, da se stvarno prihvatite posla i očistite sav onaj talog koji se nakupio zbog vas i vašeg nerada. Dosta nam je i vašeg pametovanja i vašeg prepucavanja. Jer, nagledali smo se mi, još od smrti našeg pokojnog predsjednika Tuđmana, takvih umnika. 

I borbenih,

I grlatih,

I blagoglagoljivih. 

 I onih punih obećanja…

A što su to od obećanja ispunili,te od obećanoga donijeli dobro Hrvatskoj i Hrvatima, to je već druga priča?

„Europa danas oskudijeva državnicima, a obiluje političarima. 

Političari donose odluke vodeći računa kako će se te njihove odluke odraziti na narednim izborima, a državnici donose odluke vodeći računa kako će se njihove odluke odraziti na državu za 20, 30, 50 i 100 godina“, 

Otto fon Habzbourg.

U Hrvatskoj je upravo tako. Gotovo sve odluke koje se donose, ne donose se radi boljitka Hrvatske i Hrvata, nego se donose iz jednog jedinog razloga: kako će se odluka odraziti na njihov uspjeh na narednim izborima. 

I to je to! 

I tako sve od izbora do izbora. Laži, laži me, ti mi lažeš najbolje!

Jer da je Plenković prije onih prvih i ovih      sada izbora, najavio i rekao istinu o tome tko će mu biti koalicijski partneri, sigurno ne bi dobio izbore. 

Unatoč obećanjima.

Zar su Sauha, HSS, HNS, Milanka Opačić, Vrdoljak, Čačić i  Pupovac, ono što je htio i želio hrvatski narod?

Puna mi ih je kapa!!!

Zato, pod hitno treba mijenjati Ustav. Jer, dosta nam je više priča o Plenkovićevom velikom uspjehu, o ugledu Hrvatske u svijetu ‒ naravno njegovom zaslugom ‒ dosta i priča o našem boljitku i napretku.

Zar s Pupovcem u vrhu vlasti? 

Zar sa Plenkovićem koji igra kako Milorad svira. 

A, izgleda mi, kako još nije ni svjestan da je Pupovcu već istekao rok trajanja, te bi i on osobno, zajedno s njim, mogao otići u lagano mirovanje.

Dok se sa Milanovićem nešto dogodilo. Čini mi se kako se konačno preobratio. Postao  veliki domoljub i junački stao na branik pravde i istine, doma i domovine. 

‒ Možda ga je dotakla i potakla, moja Lucija, neka božanska ruka. 

‒ Daj, Bože! Daj, Bože!!!

Doduše, Zoki ima pred sobom još vremena da na započetom i ustraje. Te  bi, kao takav, u našu povijest možda mogao ostati upisan kao predsjednik koji je ogolio i prokazao mnoge koji su trebali i biti ogoljeni i prokazani.  

Možda, možda. 

‒ E, moja Monika, moja Monika! Možda bih i ja, u nešto od ovoga što se sada događa sa Milanovićem, mogla i povjerovati. Možda! Ali, život me je naučio oprezu, pa sve ovo njegovo primam s rezervom. 

Posebice, jer je nekada bilo: 

„NE DIRAJTE MI MILORADA!

Pupovac ima ugled bez mrlje“

‒ Zato mi se i čini kako je ovo prepucavanje između Plenkovića i Milanovića, ustvari,  dobro pripremljena i izrežirana predstava za javnost. Da se Vlasi ne dosjete jadu, te da se zamagle pravi problemi i njihove krive odluke. 

I one prijašnje i ove sadašnje. Kao i pravo sadašnje stanje u Državi. 

‒ A možda griješiš. Možda je sve ovo sada samo skupljanje poena za budućnost  i Milanovićeva priprema  za još jedan njegov mandat.

‒ Možda! Možda!!!

„90-tih su se ljudi opredjeljivali za stranke sa svojim iskrenim političkim uvjerenjem. Danas se opredjeljuju za onu stranku kroz koju bi najlakše mogli ostvariti svoje ambicije i ciljeve. Ali, čini se kako je to jedan normalan slijed. Jer, sve velike pokrete počinjali su ljudi sa idealima i idealizmom, pa kada se ti ideali ostvare, izrone neki drugi ljudi koji kapitaliziraju i ta postignuća i ta ostvarenja idealista “, Drago Krpina.

Vera Primorac