Vera Primorac: Zagreb je naš oduvijek bio i bit će naš zauvijek 1.dio

  • Ispis

“Svako naše DA i HDZ-u i SDP-u i Možemo, i svim lijevima je NE za Hrvatsku!“,  pater Dominik Kristijan Gerbic. 

Ali, dragi naši Hrvati i Hrvatice, nemamo se čega bojati. Niti trebamo strepjeti za našu  budućnost. U Zagrebu će, tako bar pišu 'provjereni i objektivni mediji', u utrci za gradonačelnika, sigurno pobijediti Tomislav Tomašević, te tako  postati drugi čovjek u Hrvatskoj. 

Blago, blago nama! Sve će nam tada teći med i mlijeko.

Iskreno, o Tomaševiću i njegovima, nisam nešto puno znala niti su me interesirali. Nisam ih doživljavala ni kao  nešto ozbiljno i bitno niti sam obraćala pažnju na ono što rade. Niti su me interesirali ti njihovi učestali performansi, u kojima nisam niti vidjela niti prepoznavala nekakvu svrsishodnost. Ali, samo dotle, dok nisu počeli svojatati Zagreb. No, ni tada mi se lampice nisu baš odmah upalile, niti se probudilo ono moje šesto čulo, koje mi je uvijek  dotad  slalo signale, kada mi je opasnost bila u blizini. Pomislila sam tada nešto kao „mladost , ludost“. 

Ali, Tomašević nije ni mlad, a zasigurno ni lud. Jer su se upregle sve lijeve snage u službu izgrađivanja, (ili ih je netko u njegovo ime upregao) njegove reputacije i njegove afirmacije. Pa su se plele priče, bajke i stvarali mitovi o njegovoj stručnosti, njegovom znanju i obrazovanju. Kao i o njegovom umijeću vladanja i organiziranja. 

I tako su nas mediji time pumpali, i pumpali, i pumpali…iz dana u dan:

Te Tomašević je u Zelenoj akciji bio od 2001. godine, te bio je i potpredsjednik Mreže mladih Hrvatske (MMH) te član Savjeta za mlade Vlade RH, te sudjelovao je u pokretanju građanske inicijative Pravo na grad 2006-te godine, te od 2012. do 2015. godine bio je član Savjeta za zaštitu okoliša i održivog razvoja Vlade RH. Te je bio član i političke platforme Zagreb je NAŠ, te je obnašao dužnost zastupnika u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, te je na parlamentarnim izborima 2020. godine, postao zastupnik, tada okupljene političke platforme Možemo, odnosno Zeleno-lijeve koalicije u Hrvatskom saboru, te Tomašević je 2002. godine sudjelovao i na UN-ovom Svjetskom samitu o održivom razvoju u Johannesburgu, kao član hrvatske delegacije iz redova civilnog društva, te je od 2003. do 2005. godine bio je član Savjeta mladih UN-ove agencije za okoliš (UNEP), te je i sudjelovao na desetak UN-ovih konferencija o održivom razvoju. 

Te je programski voditelj i Instituta za političku ekologiju u Zagrebu.

Nema što, bogat, bogat životopis!!! I nije šala, ljudi moji dragi, postići sve ovo sa četrdesetak godina

‒ Pa, taj je čovjek, moja Lucija,  'veliki borac' za Zagreb. Barem se tako predstavio na početku svoga djelovanja, vičući „Zagreb je naš!“, tj. njihov. 

‒  Eto ti, moja Monika, zašto je Zagreb postao i grad njegovog prijatelja i promicatelja diljem svijeta, poznatog engleskog humaniste i sociologa dr. sc. Paul Stubbs-a, koji im se pridružio u platformi “Zagreb je naš!” 

I nema gdje taj nije bio. 

Najprije je bio predavač na Ekonomskom institutu u Zagrebu 2014-te, pa  član Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj, onda i član  platforme 'Možemo'. 

A kada je stigao u Hrvatsku  iz Liverpoola 1993.,  čak je bio i volonter u izbjegličkim kampovima. 

Pa je bio, što je za nas neuke i ' najvažnije', jedan od osnivača, svima znanoga, Centra za mirovne studije.

Kakav bogat životopis!? 

Kakva veličina!? 

Kakva osebujnost i širina!?      

Možete li vi sve to zamisliti?

Pa, nije šala, ljudi moji dragi, imati takvog čovjeka za člana!  Eto, zbog čega svi moramo glasovati za Tomaševića. Imat ćemo svugdje otvorena vrata, a uz sve to, i velikog prijatelja, u isto tako velikoj i prijateljskoj nam državi, tj. otočnoj kraljevini. Ali, uzalud  nam, uzalud, nada i nadanja. 'Veliki Stubbs' prosuo je veliku salvu uvrjeda i mržnje prema nama katolicima, prema crkvi i prema kardinalu Bozaniću. Pa je i na Facebooku obasipao  crkvene vjerodostojnike uvrjedama i porukama punim mržnje.

 “Die you evil S of a B” -  Umri ti zlo Z od B ”, koje su osobno bile  upućene kardinalu Josipu Bozaniću.       

Vidite li sada, što vam je engleska uglađenost i kultura i što vam je pravi engleski gentleman? 

I tko je i što je engleski sociolog dr. sc. Paul Stubbs, iz Tomaševićeve platforme “Zagreb je naš!” 

Doduše, nakon pritiska javnosti, ispričao se i dao ostavku. 

Ali nama je tu, budući gradonačelnik našega glavnog grada! Sve će to on srediti urediti. 

No, i on je pun obećanja. Pa mi sve to skupa, ne miriše na dobro.

Jer ga „neki smatraju 'aktivistom', od kojega veća upravljačka iskustva ima svaki voditelj 'Ureda za koordinaciju sustava procjene učinka propisa', a koji planira uz postojeće uhljebe zaposliti još cijelu vojsku uhljeba, koji će, onda, iznutra sabotirati kapitalizam svojim – neradom“.

Međutim, Zagreb je tek početak. Možemo cilja na vlast u cijeloj Hrvatskoj. 

„Za 7 godina želimo imati premijera!“

A, 'stvarni je cilj Zelene ljevice, uistinu, osvajanje vlasti u Hrvatskoj, pa će se, zato,  koalicija Možemo, na idućim parlamentarnim izborima 2024. godine, ozbiljno natjecati za preuzimanje vlasti u Hrvatskoj', tvrde oni.

Milanović ih je nazivao 'bukačima  i prodavačima magle'. I nije daleko od istine. Jer, 'prosvjedima protiv projekta gradnje crkve u parku na Savici 2016. godine, zagrebački aktivisti (tada samo u okviru gradskog pokreta Zagreb je naš!), ušli su u sukob, ne samo s tadašnjim gradonačelnikom, pokojnim Bandićem, nego i s Katoličkom crkvom. A nakon zagrebačkog potresa, a prije parlamentarnih izbora, započeli su i otvoreni rat s vladajućim HDZ-om. Tada su zauzeli Markov trg, spavali ispred Sabora i tražili da zastupnici ne idu na godišnji odmor prije nego što se donese zakon o obnovi od potresa'. 

Pa, dragi moji Hrvati i Hrvatice, nakon ovakve lavovske borbe, sasvim je normalno da Tomašević i bude pobjednik. Zakaj ne!?

Bože, Bože dragi kako će nam tada biti lijepo! 

Jer su oni, svi kao jedan, jedan kao svi. Pa su tako, zajedno  sa Tomašević, u antifa kolu, još i Rada Borić, Urša Raukar, Sandra Benčić, Vili Matula, Katarina Peović, Bojan Glavašević i Damir Bakić.. 

Sve vrsni do vrsnoga, iskusni do iskusnoga  i provjereni do provjerenih stručnjaka. Naravno, sa 'dugogodišnjom' praksom i radnim stažem'. I svi su borci za ljudska i radnička prava. Ali su i svi, iako takvih navodnih načela, ratnički opremljeni, spremno   uskočiti i u Sabor i u saborske klupe. 

Pa, ljudi moji dragi, samo se u Saboru i mogu  boriti i izboriti, uz mjesečnu plaćicu od nekih bijednih 15- 17 tisuća kuna, za sve ugrožene, te  onda neopterećeni materijalnim, napadati sve one koji su i odgovorni, za naše siromaštvo i naše propadanje. Zato će ovi naši progresivci, onakvi milostivi kakvi i jesu, sve one svoje kuće, auta, stanove, brodice i ušteđevinu, a u skladu sa svojim načelima, podijeliti nama ugroženim… od umirovljenika, beskućnika i ovršenih, do svih osiromašenih i obespravljenih. Pa tako nama malenima, pomoći, tj. odnemoći.

Kako kome, kako kome, dragi moji Hrvati i Hrvatice! Ili još vjerodostojnije a po onoj staroj: Komu ništa, komu sve!!!

Jer, svi su oni izvana zeleni, a iznutra ekstremno crveni. Kao i svi njihovi prethodnici.

Doduše, drug Tomislav Tomašević, poznat je i prepoznat,kao ljuti anti-kapitalist. Ali, na žalost svih nas  bez privilegija koje oni imaju, poznat je i kao netko tko mudro slaže svoj kapital na kapital, dobiven od naših i svjetskih mecena. Zavisno od situacije do situacije, od podupiratelja do podupiratelja. No, najvažnije je da uvijek nešto kane. 

Bilo od Sanadera, bilo od nekadašnje Vlade, bilo od sadašnje Vlade, bilo od nedavno preminulog Bandića, bilo od zeleno-crvenih ili onih crveno- zelenih ili crveno-ekstremnih.

Nakupi se toga, nakupi. A ako je vjerovati nekim istražiteljima Tomaševićevog  lika i djela, skupi se i skupilo se dosad (onoliko za koliko se zna), oko nekih tridesetak milijunčeka – što kuna, što eura, što funti, što dolara. 

Pa, oni su se, ljudi moji dragi, na takav način rada i naučili! Nešto slično kao i Pupovac. 

Ista meta, isto odstojanje.

I svaki put ‒ isto kao i kod Pupovca ‒ kada krenu u napad, krenu pritjecati i kune. 

I pritječu, i pritječu, i pritječu… Zato im je to i postala  redovita praksa. Pa su, zato, sve i napadali. Sve što se napasti može. 

A, najviše pokojnog Milana Bandića. Dok su, u isto vrijeme, ali ispod stola, i od njega primali poneki milijunček. Napadaju, tako oni, i one na vlasti, pa od te iste vlasti, tj. od naše sirotinje i iz našeg državnog proračuna u kojega uplaćujemo svi doprinos,  primaju novčanu potporu. 

Ali, za svaki slučaj, tu je i Institut  za političku ekologiju u Zagrebu, zbog možebitnih pojedinačnih inozemnih donacija koje će još pritjecati, a koje su po našem zakonu zabranjene.

Čini li se vama, dragi moji Hrvati i Hrvatice, kako u svim ovim događanjima, nešto ne štima?

Milanović napada Plenkovića. 

Plenković napada Milanovića.

A Tomašević napada i jedne i druge, te onako, kao usput, priprema se za tihu okupaciju i Zagreba i Hrvatske.

Na čiji se to mlin sada tjera voda? 

Na naš sigurno nije!!! Iako svi, ama baš svi, kako sami tvrde, kao nešto za nas rade i grade.

Grade i izgrađuju,

Sade pa čupaju,

Ruše pa ne grade.

Grade pa poruše. 

Pa su nam neki, jedni od mnogih koji ne grade i ne izgrađuju, 'kao novi korak u borbi protiv zloslutnog populizma, na samom vrhu vlasti, donijeli odluku da će se krajem travnja, kao slučajno, 2 tjedna pred izbore, isplatiti neka naknada i umirovljenicima.

A umirovljenika ima mali milijun.

Pa onda, ljudi moji dragi, zamislite, promislite i zaključite: Čemu vodi  to financijsko darivanje tih 800.000 do 1. 000. 000 birača? 

Nešto mi je tu, već otprije poznato i već toliko puta viđeno! 

Nastavlja se....

Vera Primorac