Zrinski od Travnika

  • Ispis

Mislim da je danas potrebnije nego ikada do sad da naša mlađa pokoljenja saznaju istinu o događajima Iz junačkih dana naše povijesti, povijesti koju eksponenti velikosrbske i jugoboljševičke politike na sve moguće načine žele negirati, a kad im to ne uspjeva onda je preokrenuti.

Dio današnje teme uzet je iz zapisa hrvatskog ratnog korespodenata Luke Gorjanovića ( 1945 - 45. ) a radi se o jednom hrvatskom ratniku, vitezu koji je, poput Nikole Šubića Zrinskog na Sigetu, s malim brojem ratnika branio jedan hrvatski grad od najezde mnogostruko jačeg neprijatelja i u toj bitci junački pao, rađe nego da se ponizi predajom Titovim šumskim razbojnicima.

Riječ je o jednom potomku stare ugledne dubrovačke plemićke obitelji s prezimenom Bona-Bunić.

Ova stara plemićka obitelj vuče svoje korijene još iz 12. stoljeća.

Marino Bona-Bunić imao je tri sina: Eduarda, Ivana Nepomuka i Marina.

Najstariji Eduard bio je profesionalni vojnik, častnik u austrougarskoj vojsci.

Odmah nakon proglašenja Nezavisne Države Hrvatske stupa u Hrvatske Oružane Snage (domobranstvo).

Tijekom rata kao izvrstan ratnik zapovjednik proslavio se u mnogim bitkama protiv Titovih boljševičkih bandi za što je više puta odlikovan, uz ostale i redom krune kralja Zvonimira III. stupnja s hrastovim grančicama i vojničkim redom željeznog trolista IV stupnja.

Uslijed ponovnog nagomilavanja komunističkih snaga oko Travnika u kolovozu 1944., tada u činu domobranskog pukovnika postavljen je za zapovjednika obrane toga grada.

U okolnostima u kojim se Hrvatska u to vrieme nalazila, vodeći bitke na sve strane, Bona-Bunić je preuzeo zapovjedništvo nad brojčano vrlo slabim snagama obrane koja se sastojala od jedne domobranske konjaničke bojne, jedne ( 5. ) bojne kupreških i bugojanskih ustaša,

te nešto oružnika, redarstvenika i civilnih dragovoljaca, svega ukupno oko 1.400 branitelja.

Teže naoružanje se sastojalo od jedne bitnice od 4 topa kalibra 75 mm, 2 topa kalibra 40 mm i nešto teških strojnica, a sve ostalo bilo je lagano oružje

Kako se u ta vremena karta Europe naglo mijenjala u korist Saveznika, a ovisno o nima i Titovih boljševika. Njemačke snage se užurbano povlače i, kako bi to mogli nesmetano izvršiti, njemački zapovjednici otvoreno šuruju s partizanima, a ujedno nastoje da im hrvatska vojska osigurava odstupnicu. Hrvatska je praktički ostala sama boriti se protiv udruženih snaga srbskih fašista, četnika i Titinih ( ustvari Staljinovih ) boljševika, koji poslije Tehranske konferencije ( 28. studenog do 1 prosinca 1943.), dobivaju silnu pomoć od Sovjeta, Engleza i Amerikanaca.

Tako je i pukovnik Bona-Bunić sam sa svojom malom grupom od 1.400 ratnika ostao braniti vezirski grad Travnik protiv ( prema partizanskim izvorima ) 22.560 do zuba naoružanih partizana.

I ne samo to, Bunić je prije partizanskog napada bio suočen i sa izdajom kad su neki muslimani; izvjestni podžupan dr. Tatlić, te neki Sudžuka i Zeljković, s još 40 domobrana jedne noći prebjegli k partizanima, odali razmještaj obrambenih jedinica, i pod zapovjedanjem njihovog komandanta, notornog krvnika, bosanskog Vlaha Slavka Rodića, zajedno s četniko-partizanima prešli u napad na svoje dotadašnje suborce.

Tom izdajom partizani su saznali kako će krajem rujna 1944. u Travnik doći ministar u NDH dr. Vjekoslav Vrančić kako bi ohrabrio branitelje i po povratku u Zagreb izvjestio zapovjedništvo Hrvatskih Oružanih Snaga o situaciji u Travniku i o ponašanju njemačkog generala Ernsta von Leysera koji je, radi svog dogovora s partizanima, zahtjevao da pukovnik Bunić i branitelji napuste Travnik i predaju ga Rodićevim partizanima.

Bunić je to kategorički odbio, što je obrazložio i Vrančiću riječima:

“Moja Vam je odluka već poznata iz naših ranijih razgovora.

Meni je obrana Travnika povjerena po ministarstvu HOS-a, pa je za mene samo to mjerodavno. Ja Travnik branim već nekoliko mjeseci i kanim ga braniti do kraja, ma kakav on bio.

To sam saopćio i njemačkom satniku koji mi je donio Leyserovo naređenje.

On mi je odgovorio da on ima nalog da se posada Travnika mora povući s njemačkom vojskom, što sam odbio.

Molim Vas da odete u Kasindol kod Leysera i da mu razjasnite da je meni nemoguće napustiti Travnik.

Također Vas molim da nastojite poslati nam nešto srjeljiva, kako bi uzmogli obraniti Travnik”.

Tijek i izhod bitke za Travnik u idućoj emisiji.

 

Braniteljski Radio, 23. studenog 2013.

 

Za Dom Spremni !

Ja sam Zvonimir Došen