Zvonimir R. Došen: Povreda zdravoga uma

  • Ispis

Povreda poslovnika! Povreda poslovnika! Povreda poslovnika! Povreda…..!!!!

Zastupnici i sve druge osobe u većini parlamenata diljem svieta moraju se za vrieme svih debata i razprava pridržavati određenih pravila i standarda, što znači da, bez obzira na imunitet, nikome za vrieme zasjedanja parlamenta nije dozvoljeno rabiti rieči ili fraze koje se smatraju nepristojnim. 

U britanskom tzv. Westminister sustavu uporaba takvih rieči smatra se “neparlamentarnim jezikom”. Taj neparlamentarni jezik uključuje i sugestiju da je neki član neiskren, uporabu psovki itd.. Najneprihvatljivija je bilo kakva insinuacija da je neki drugi član nepošten. Tako na primjer, u britanskom parlamentu neprihvatljiva je bilo kakva direktna sugestija da neki zastupnik laže.

Uobičajena alternativa, kad je to potrebno, je eufemizam “terminološka netočnost”.

U Austalijskom je senatu 1997. izglasano da se kao “neparlamentarne rieči” iz riečnika za vrieme debate izbace rieči “liar ” i “dumbo” (lažljivac i glupan).

U Belgiji ne postoji nešto što bi se smatralo neparlamentarnim jezikom. Član parlamenta može unutar parlamenta reći što god mu padne na pamet. To se u Belgiji smatra demokratskim i ustavnim pravom svakoga člana. Ali kad je zastupnik Laurent Louis 27. ožujka 2014. predsjednika vlade Elia Di Ruppo-a nazvao pedofilom svi zastupnici su u znak protesta napustili parlament.

Ovo su neke od rieči i fraza koje su nekada  zastupnici  u prepirkama u kanadskom parlamentu prišivali svojim oponentima a danas ih ne smiju rabiti jer se smatraju neparlamentarnim jezikom. To su: “vreća vjetra”, “došao na ovaj sviet slučajno”, “politička ciev za kanalizaciju”, “nedostatak inteligencije”, “ignoramus”, “trenirani tuljan” i druge.

Jednom prilikom kad je Barack Obama u američkom Kongresu držao govor, kongresman Joe Wilson je počeo vikati, “Lažeš!” U kongresu je kasnije održana posebna sjednica na kojoj se kako izgleda većina članova slagala s Wilsonovim mišljenjem, pa je  izglasano da ga se “kazni” opomenom da više ne čini takve izpade.

U jednom svom okršaju s predsjednikom Europskog Vieća, Hermanom Van Rompuyem, notorni britanski zastupnik u Europskom parlamentu Nigel Farage mu je rekao: “Ne ću biti prost, ali, stvarno, vi imate karizmu mokre krpetine i izgled nizkog bankarskog pisara. 

Dok je 2005. glumio vodeću ulogu u natjecanju da se olimpijske igre 2012. održe u Parizu, bivši francuski predsjednik Jaques Chirac je pokušao dokazivati da Pariz u nečemu ima prednost nad Londonom. U hrani. Ne znajući da ga snimaju Chirac je ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu i niemačkom kancelaru Gerhardu Schröderu rekao: “Sve što su oni (Englezi) učinili za europsko poljodielstvo je zaraza ludih krava. Ne možete imati povjerenja u narod s tako lošom kuhinjom.”

Na jednom zasjedanju Europskog parlamenta 2017., na koje je od ukupno 750 došlo svega 35 zastupnika, predsjednik Europske komisije Jean-Claude Junker počeo je vikakti da je to najblesaviji parlament na svietu. Na to se pobunio predsjednik parlamenta Antonio Tajani i povikao. “Mi nismo blesavi! Vi prema ovoj instituciji morate pokazati više rešpekta. Vi možete kritizirati parlament, ali Komisija ne kontrolira parlament, nego bi parlament trebao kontrolirati Komisiju!” Junker mu je uzvratio: “Na ovoj punobrojnoj skupštini je svega nekoliko zastupnika, koji bi eto po vašem mišljenju trebali kontrolirati Komisiju! Vi ste smiešni! Ja nikada više ne ću doći na ovako smiešna zasjedanja!” 

Da, to je bio onaj Junker koji je u istom tom parlamentu svoga ljubimca Plenkovića uštinuo za guzicu. A što bi on tek rekao kad bi vidio koliko zastupnika dolazi na zasjedanja u Plenkovićevom parlamentu. Od njih 150 polovica njih malo kada se pojave u njegovom Saboru, mnogi od njih nikada, ali redovno primaju plaću koja je četiri ili pet, u nekim slučajevima i deset puta viša od prosječne plaće radnika. U tome prednjače samoizabrani predstavnici  tzv. srpske manjine, koji se u toj modernoj Platonovoj pećini ponekad pojave izgovore niz uvreda “ustašama” (hrvatskim braniteljima), koji su “izvršili agresiju na goloruki srpski narod” i onda pobjegnu natrag u svoje Negoslavce i druge četničke brloge gdje u ustaškim kunama od hrvatskih poreznih obveznika redovno primaju visoku plaću.

Debate u južnokorejskom parlamentu su u velikoj mjeri ‘bliz fizički dodir’ između članova dominantne Velike Nacionalne Stranke i njihovih kolega iz oporbe. To jest dodir šakama ili bilo kakvim težimpredmetima koji se za vrieme “dodira” nađu u sabornici.

Sigurno se svi sjećamo i onih fižičkih obračuna u ruskoj Dumi koje je ranih devedesetih izazivao Vladimir Žirinovski i onih 2018. u ukrajinskom parlamentu. 

Nu “svietski rekord” u parlamentarnim fizičkim obračunima pripada Taivanu čija je “tradicija parlamentarnog boksanja” stara više 40 godina. Ova praksa je stupila na snagu uskoro poslie Chiang Kai-šekove smrti. Parlamentarne kavge, koje većinom potiču članovi Demokratske Progresivne Stranke kad se njihovi glavni suparnici iz stranke Kuomintang (poput onih u našem Mostu) opet odbiju složiti bilo s čim i bilo s kim. Kako bi privukli što više medija mečevi su uvijek unapried planirani.

Ali svietski rekord za najbolji igrokaz kretena bezupitno pripada “hrvatskom saboru”.

U ovom saboru morona 90% vremena se troši na prepirke o povredi nekakvog poslovnika koji se kako izgleda sastoji od jedne jedine zakonske regulative - “člana 238”, koji pokriva sve moguće prekršaje; od nazivanja lopate lopatom, t.j. četnika četnicima, komunjara komunjarama, do zabrane starih hrvatskih pozdrava.

Dvojica klauna, koji sad jedan, sad drugi predsjedaju zasjedanjima u ovoj  palači morona su njezin predsjednik Gordan “Njojo” Jandroković i njegov podpredsjednik talijanski žabarčić Furio Radin.  Jedini koji je uvijek prisutan je Ivan Bukarica čija je jedina funkcija “sjediti o desnu” predsjedavajućeg i cereći se poput cirkusne lude čitavo vrieme nešto prstom gonati po svom mobitelu.

Kad god vidim tog Bukaricu sjetim se one šale američkog komičara Hennya Youngmana: “Upitao sam moga doktora da mi kaže istinu o mom mentalnom stanju. On mi odbrusi: “Ti si lud!” Uvrieđen, ja mu na to rekoh da ću tražiti drugo mišljenje. On mi odgovori: “OK. I ružan si!”

Ovako izgleda jedan tipičan dan razprave u parlamentu morona koji neki zovu Hrvatski Sabor:

Predsjeda samoizabrani doživotni predstavnik talijanske manjine Furio Radin: 

Za govornicu dolazi samoizabrani doživotni predstavnik tzv. Roma, bivši kosovski Ciganin - sada “hrvatski Rom”  Veljko Kajtazi i počima svoj govor na njegovom materinjem jeziku:

“Pharnavi, evo u nav svi Cigani - ertipe - Romi, ja će da vam na romani čhib mothav u ovaj naša romaneh ćidipe da nogu dihtav banđeh sa, sja ustaši, koji su u Jasenovac mudaripe majbut na jeftakašutno iljadi Cigani - ertipe - Romi,  jehkethaneste sa milion naši prahali Geđe.

Da živi romanipe! Da živi ova naš romaneh phuf!”

Na hrvatskom:  “Drugari, evo u ime svih Cigana - oprostite - Roma, ja ću vam na rromskom jeziku  reći u ovoj našoj ciganskoj skupštini da mnogo mrzim sve ustaše koji su u Jasenovcu poubijali više od sedamsto tisuća Cigana - oprostite - Roma, zajedno s milijunom naše braće Srba. Živio ciganski narod! Živila ova naša ciganska država!”

Ustaje  Miro Bulj i uzvikne: “Povreda poslovnika! U Saboru se treba govoriti hrvatskim jezikom, a ovaj govori nekim koji nitko ne razumije:”

Predsjedajući Radin pita: “Koja pozlovnika?“ Bulj: “Član 238!” Radin pregleda nekakve papire, a onda kaže: “Nije povreda pozlovnike. Nemojte napade moj paisano zingaro, on je bio na onom ottimo banchuetto u Srpska pravozlavo cerkva i zajedno sa mnom i naš primo ministro signore Blenković ljubio onaj veliki pane koji naši amici Serbi zovu slavski jeb. 

Povrh toga, on je narodni manjina kao i ja i nostro paisano Milorade Puppovacce. Nama je garantito da constituzione da možemo da govorimo što je naša piacere - Eh!”

Ustaje Peđa Grbin lider SDP-a i počne vikati: “Kolega Radin, vi ste povriedili poslovnik jer ste kolegu Kajtazija nazvali zingaro što po naški znači Ciganin  On nije Ciganin nego Rom! “Koja pozlovnik?”, pita Radin. “Član 238.”, odgovara Grbin. 

Zbunjen, Radin opet malo lista po papirima, onda podigne glavu i počne vikati:  “ Signore Peggia, Che cazzo stai parlando? Porca miseria! Roma nije zingaro, ma glavna grad di Italia!”

Ustaje Nino Raspudić i počne vikati: “Gospodine predsjedavajući, vi ste povriedili poslovnik!” “Koja pozlovnike?”, Radin opet pita. “Član 238, jer ste u svojoj retorti drugu Peđi upotrebili talijansku rieč “cazzo”, što na hrvatskom znači ku..ac!”

Radin opet pregleda papire i poslie nekog vremena kaže: “Signore Raspudicie,  u člana duecentotrentotto nigdie ne piše cazzo, pa kako sam ja onda povredie pozlovnike?”

Za cielo vrieme dok traje ova moronska razprava o perpetualnoj povredi poslovnika Ivan Bukarica zuri u svoj mobitel i pvremeno se kesi k’o ona ženska stvar na šarene gaće. 

Misleći da se Bukarica njemu kesi Raspudić poviče: “Gospodine predsjedavajući, kolega Bukarica povređuje poslovnik!” “Koja pozlovnike?” “Član 238! Zar ne vidite da se on meni ruga? To je povreda Člana 238!” “Kako vam se ruga signore Raspudicie?” “Pa  zar ne vidite da je izplazio jezik i da se ceri k’o pi..da?”

Poslie dosta duge pretrage po papirima Radin mu mirno odgovori:

“Signore Raspudicio, u ovaj naš pozlovnike nigdi nema da je zabranjeno nešto što se zove palazzio di jezike.”

Time za danas završava  - Rippley’s Beleive It or Not - show. 

Sutra će na Furijevom mjestu sjediti Njonjo Jandroković i s Nikolom Grmojom, Božom Petrovim, Ninom Raspudićem i drugima nastaviti verbalne duele o povredi poslovnika - člana 238, naravno!  Svima koji će na televiziji gledati taj Greatest Show of Idiots on Earth želim dobru zabavu.

P.S. Svi vi koji nemate televizor s brisačima nemojte zaboraviti pri ruci imati komad kakve krpe:

Za Dom Spremni!

Zvonimir R. Došen