Zvonimir R. Došen: Na osamdesetu obljetnicu proglašenja Nezavisne Države Hrvatske

  • Ispis

Na ovaj dan prije osamdeset godina - 10. travnja 1941., u ime poglavnika Ustaškog pokreta, dra. Ante Pavelića, pukovnik Slavko Kvaternik  preko radija u Zagrebu proglasio je uzpostavu Nezavisne Države Hrvatske na svim hrvatskim povijestnim etničkim prostorima.

Tim činom, u tom momentu, prekinuta je svaka sveza s versailleskom Jugoslavijom i ta anglo-francuska umjetna tvorevina  de-facto je prestala postojati i izbrisana je sa zemljovida svieta.                                                                         

Hrvatski se narod kroz duga stoljeća borio za priljubljivanje ‘civiliziranoj Europi’, od koje je uvijek bio zarobljavan i izkorištavan. Kako ga se smatralo i slavenskim narodom on je za svoj težki položaj pokušao naći barem trunak osjećaja u Rusiji i nekim drugim slavenskim državama, gdje je doživio još goru sudbinu. 

Hrvatski je narod bio ogorčen kad ga je ta civilizirana Europa poslie završetka 1. svj. rata silom strpala u željezni zagrljaj jednoga najzaostalijeg i najzločinačkijeg balkanskog naroda. To ogorčenje i logično nepovjerenje prema Iztoku i Zapadu našli su svoju logičnu sintezu u Ustaškom Pokretu, kojega je, poslie umorstva hrvatskih zastupnika u srbijanskoj Skupštini, osnovao dr. Ante Pavelić.

Ustaški Pokret je postao nositelj suvremene političke volje absolutne većine hrvatskog naroda. Sviestan da osim obćeg narodnog ustanka ne postoji ni jedna druga suvremena realna mogućnost oslobođenja hrvatskog naroda njegov osnivač i poglavnik dr. Ante Pavelić priprema narod za taj ustanak čiji glavni cilj je oslobođenje hrvatskog naroda izpod tuđinskog jarma i uzpostava Nezavisne Države Hrvatske. Taj dan došao je na 10. travnja 1941. godine.

Jugokomunisti i velikosrbij već osamdeset godina pokušavaju sami sebe uvjeriti da je Nezavisnu Država Hrvatsku stvorila Hitlerova Niemačka. Nedavno glupi sin Jugoslavena Ivana Meštrovića dodaje absurd da ju je stvorila fašstička Italija, a istovremeno govori da je ista ta Italija bila njezin okupator. Da su to obične obmane i gluposti vidi se i iz ovoga što sliedi.

U subotu 5. travnja 1941.,  dan prije početka niemačkog napada na Jugoslaviju(Unternehmen 25”)  i pet dana prije proglašenja NDHdr. Ante Pavelić je preko radija hrvatskom narodu uputio poziv na ustanak i uzpostavu svoje Nezavisne Države Hrvatske riečima:  

“Hrvatski narode! Pred više od tisuću godina osnovali su naši pradjedovi na ovom svetom tlu svoju domovinu, svoju negda veliku i moćnu Državu hrvatsku. Htvatski je narod kroz duge viekove ovu svoju domovinu junački branio od svakog neprijatelja koji je bilo kada u prošlosti posizao za njegovim ognjištem. Srbija je 1918. na prevaru zaposjela hrvatske zemlje. Od toga časa pa do danas ugnjetavala je Srbija na najstrašniji način hrvatski narod.

…..Hrvatski narode! Došao je čas oslobođenje . Ustaj na noge, lati se oružja i vrstaj se u bojne redove. Stupaj pod ustašku zastavu. Kucnuo je čas našega oslobođenja, diži se da svoju domovinu očistimo od neprijatelja i uzpostavimo svoju slobodu u svojoj kući u svojoj samostalnoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, u koju će biti ujedinjene sve hrvatske zemlje od Mure i Drave do Drine, od Dunava do sinjeg Jadranskog Mora, u kojoj će vladati sam Bog i hrvatski narod…!”

Događanja koja su usliedila poslie proglašenja NDH već su svakome poznata pa ih ovdje nije potrebno opet opisivati. Stoga, ovdje ću navesti nešto o zbivanjima koja možda mnogima nisu poznata:

“Nepobediva Jugoslovenska amija”

Dok su ostale manje europske zemlje pružale jak odpor niemačkoj vosci Jugoslavija je  se razsula za svega četiri dana. Iako je rat formalno trajao 11 dana - od 6. do 17. travnja 1941., Jugoslavija je kao država prestala postojati već 10. travnja kada je u Zagrebu proglašena uzpostava Nezavisne Države Hrvatske. Puno slabija od Jugoslavije, kraljevina Grčka se šest mjeseci ne samo uspješno suprostavljala talijanskoj agresiji, nego je talijanske trupe u Albaniji prisilila na povlačenje, a za tim sa sa svojih 18 divizija dva tjedna odupirala zajedničkoj niemačko-talijanskoj ofenzivi. Poljska se branila 27 dana, Belgija 18 dana, Nizozemska 11 dana, Norveška 62 dana. 

Jugoslavija je prije niemačkog napada 1941. imala: 28 pješačkih divizija, 3 konjaničke divizije i nekoliko drugih manjih jedinica. Od naoružanja imala je: 150 tenkova, 1.500 topova, 3.000 težkih strojnica i 8.000 bacača. Zrakoplovstvo se sastojalo od oko 1.000 zrakoplova, od toga 500 suvremenih (među kojima su 180 bombardera i 140 lovaca).

Ratna mornarica se sastojala od 41 borbene i 15 pomoćnih jedinica od oko 8.000 mornara. Ukupno pod oružjem je imala oko 650.000 vojnika.

Iako su ondašnji (kao i oni poslie njih) srbijanski vojni i civilni lideri bili zaluđeni srbijanskim mitološkim junaštvom oni poslie puča, 27. ožujka 1941., koji su po naređenju Winstona Churchilla pokrenuli srbijanski oficiri na čelu s Dušanom Simovićem, u strahu od niemačkog napada mole Britance da im, ako žele da se Jugoslavija suprostavi niemačkoj sili, u pomoć pošalju 15 divizija vojske s 1.200 ratnih zrakoplova. Britanci im odgovaraju da Srbi imaju dosta vojne sile da se sami brane nekoliko mjeseci ‘dok se stvar ne promiene’. Do te ‘promjene’ je trebalo uskoro doći jer su se Churchill, Roosevelt i Staljin tajno pripremali za iznenadni zajednički udar protiv Hitlera. Nu oni nisu bili sviestni da je niemačka obavještajna služba  (Abwehr) na čelu s admiralom Wilhelmom Canarisom, uskoro saznala za njihove planove. Za to će Hitler u lipnju udariti na svoga dotadašnjeg saveznika Staljina, prije nego on udari na njega.

Nu čim su prve bombe pale na Beograd “nepobediva Jugoslovenska vojska” se razpala kao gnjila bundeva, a junaštvo srbskih vojnika, “potomaka Miloša Obilića i svih srpskih junaka od Kosova na ovamo”, opisano je u ovoj “bitci” za Beograd 12. travnja 1941. godine:

Devet niemačkih vojnika zauzima Beograd

Šest dana poslie Luftwafe bombardiranja Beograda, u jutro 12. travnja 1941., jedna jurišna motorbiciklistička satnija niemačke SS oklopne divizije “Das Reich” primakla se Beogradu. Jedinica je zastala na sjevernoj obali Dunava jer je rijeka u to vrieme bila opasno nabujala, a jedini most preko kojega se rijeka mogla prieći jugoslavenska vojska je minirala i srušila.         Iako daleko izpred ostalih snaga divizije i uzprkos naizgled neprebrodivoj zapreci satnik (Hauptsturmführer SS) Fritz Klingenberg je sa šačicom svojih vojnika odlučio pokušati ući u Beograd. Marljivim pretraživanjem negdje u posliepodnevnim satima pronađen je  jedan motorni čamac. 

Facebook

‘Osvajač Beograda’ satnik SS Fritz  Klingenberg

Ne obazirući se na valove nabujale rijeke, Klingenberg se s još osam vojnika, koliko je moglo stati u čamac, uputio prema suprotnoj obali Dunava. Dok su vojnici svime što su imali pri ruci iz ionako pretrpanog čamca bacali vodu, koja se u pretrpan čamac nalievala, Klingenberg je čvrsto držao kormilo. Nekoliko puta su se skoro potopili. Ipak su se na koncu uspjeli dočepati obale i čim su izskočili iz čamca Klingenberg im je rukom dao znak za pokret na naizgled neostvarivi zadatak - zauzimanje Beograda. Klingenberg je računao na dva faktora - kradomičnost i iznenađenje. Srbijanci, koji su još bili ošamućeni bombardiranjem, vjerojatno ne će očekivati da će usred Beograda sresti grupu niemačkih vojnika. Scenarij se odvijao točno onako kako ga je mladi satnik Klingenber zamislio. 

Nedugo poslie što su izašli iz Čamca SS grupica se susrela s grupom od 20 srbijanskih vojnika. Šokirani susretom s niemačkim vojnicima u Beogradu Srbijanci su im se predali bez da je itko opalio i jedan naboj. Nekoliko minuta kasnije nekoliko kamiona punih vojnika išlo je prema Niemcima, koji su iz svojih Schmeisera prema njima opalili nekoliko kratkih rafala i “nepobedivi ratnici koji samo znadu da se biju” odmah su se predali.

Bog rata se još smiešio Klingenbergu i njegovoj “brigadi”. Jedan od zarobljenih srbijanskih vojnika podrietlom Niemac (vojvođanski Volksdeutscher) dragovoljno je pristao biti tumač. Klingenberg i njegovi vojnici su se zarobljenim kamionima uputili prema zgradi Jugoslavenskog ministrastva rata, ali kad su tamo stigli našli su praznu zgradu, jer se sve ljudstvo komande razbiežalo kad je čulo da su Niemci u Beogradu. Klingenberg i njegovi vojnici se onda upućuju prema niemačkoj ambasadi gdje ih je niemački vojni ataše, koji je još tamo bio, veselo pozdravio misleći da je s njima u Begrad ušla čitava SS divizija “Das Reich”. 

Nu kad je vidio da  se ta Klingenbergova “divizija” sastoji od svega devet vojnika i on se skamenio.

Hrabri i očito mudri SS satnik Fritz Klingenberg je ocienio da su, kao i niemački vojni ataše, i civilne vlasti u Beogradu vjerovale da je u grad ušla čitava njiemačka divizija, pa se odlučuje na jedan vrlo smion blef. On na stup pred niemačkom ambasadom podiže niemački stieg i šalje nekog Srbina koji se tamo našao da nađe gradonačelnika Beograda i da mu kaže da je SS divizija Das Reich zauzela Beograd. Dva sata kasnije pred niemačko poslanstvo dolazi gradonačelnik s nekoliko visokih srbijanskih službenika i formalno podpisuje kapitulaciju i predaju Beograda niemačkim vlastima. 

Tek idući dan prvi tenkovi SS divizije Das Reich ušli su u “jugoslovensku prestonicu” koju je dan ranije s “brigadom” od osam vojnika zauzeo mladi Hauptsturmführer SS Fritz Klingenberg.

Svim Hrvaticama i Hrvatima u Domovini i diljem svieta, a posebno svim hrvatskim braniteljima koji su u ovom prošlom obrambenom ratu dragovoljno stupili u obranu svoje i moje Domovine  želim - SRETAN 10. TRAVNJA - DAN HRVATSKE DRŽAVNOSTI!

Za Dom Spremni!

Zvonimir R. Došen