Zvonimir R. Došen: Na 81. obljetnicu proglašenja uzpostave Nezavisne Države Hrvatske

  • Ispis

Tvojim ćemo putom u zoru duboku vratiti se domu sa tri naše boje, a majka će naša sa suzom u oku opet prigrliti sve sinove svoje!

To je na 10. travnja svake godine pred slikom Poglavnika Nezavisne Države Hrvatske bilo tiho izgovoreno obećanje i vruća želja većine nas hrvatskih prognanika.

Nu, kao i onim Židovima, koji su godinu za godinom jedni drugima nazdravljali “Dogodine u Jeruzalemu!”, prolazile su godina za godinom, mnogi s tom željom u duši umrieše u tuđini. Ali oni koji su ostali idalje su čvrsto vjerovali u povratak u svoju oslobođenu Domovinu, da berem u njoj svoje kosti ostave.

Ali, dugi niz godina u tuđini učinio je svoje. Mnogi u njoj osnovaše obitelji, igradiše svoje domove, dobiše djecu, unučad i praunučad i tako se silom prilika uživješe u sredinu u kojoj su toliki niz godina bili prisiljeni živjeti.

Kada je 1991. proglašena ova današnja Hrvatska mnogi smo, ipak, pomišljali na povratak. Ali, brzo smo se ohladili. Može li se zamisliti kako je nama, koji smo čitav svoj emigrantski život proveli u borbi protiv komunističkih krvnika poput  Manolića, Boljkovca i drugih “hrvatskih partizana” i udbaških ubojica poput Perkovića i Mustača, bilo gledati kako oni za vrieme intoniranja hrvatske himne na svojim zločinačkim  srdcima drže svoje krvave ruke, a do jučer su za taj gest tisućama Hrvata lomili rebra i slali ih na robiju.

Da, znam, neki će reći da se sve moralo podvrći stvaranju države. Ali i u tome mora postojati granica.

 Srušimo tamnicu!

U 17 sati 5. travnja 1941. ustaški poglavnik dr. Ante Pavelić uputio je preko krugovalne postaje Ustaškoga Glavnog Stana “Velebit” u Bratislavi uputio hrvatskome narodu poziv na ustanak protiv versaileske Jugoslavije i uzpostavu Nezavisne Države Hrvatske, ovim riečima:

“Hrvatski narode! Pred više od hiljadu godina osnovali su naši pradjedovi na ovom našem svetom tlu svoju domovinu, svoju negda veliku i moćnu Državu Hrvatsku.

Hrvatski je narod kroz dugo viekova svoju domovinu junački branio proti svakom neprijatelju koji je bilo kada u prošlosti posizao za njegovim ognjištem, za njegovim poljima, za njegovim dobrima, za njegovom slobodom i čašću.

Godine 1918. zaposjela je Srbija, na prievaru, hrvatske zemlje. Od toga časa pa do danas ugnjetavala je Srbija hrvatski narod na najstrašniji način. Beogradski su vlastodržci podigli vješala za hrvatske sinove, prolili su toliko mučeničke krvi, a na hiljade hrvatskih sinova zatvarali i mučili po tamnicama. 

Srbijansko nasilje dostiglo je svoj vrhunac u krvavoj diktaturi koju je bio uveo srbski kralj, a koji je htio ne samo silom upokoriti hrvatski narod, nego izbrisati sa zemlje njegovo ime i svaki trag njegove obstojnosti.

Nu mi smo protiv toga nečuvenog nasilničkog podhvata podigli hrvatsku ustašku borbu, koja je krvavu neprijateljsku diktaturu krvavo srušila. Nakon pada srbijanske kraljevske diktature pokušali su beogradski vlastodržci ponovnom prievarom zadržati hrvatski narod pod svojom vlašću, jer su znali da to silom više moći ne će.

Stoga su se latili stare varke sporazuma i uoči buknuća novog europskog rata, koji je otvorio put hrvatskom narodnom i državnom oslobođenju, podpisan je sramotni sporazum da se tako zavara hrvatski narod i vanjski sviet, te izigra hrvatsko narodno i državno oslobođenje. (Rieč je o sporazumu Cvetković- Maček, podpisn 20. kolovoza 1939. godine. Tim sporazumom osnovana je tzv. Banovina Hrvatska, čiji je jedini cilj bio spašavanje razpadajuće Kraljevine Jugoslavije, prip. a.) 

“Nu, kao što Srbija nije mogla nadvladati ni slomiti ustašku borbu, tako je ni sporazum nije mogao zavarati. Hrvatski je Ustaški pokret i dalje nastavio svoju borbu, koja je evo došla do zadnjeg odlučnog oslobodilačkog udarca.

Hrvatski narode! Došao je čas oslobođenja. Ustaj na noge, lati se oružja, vrstaj se u bojne redove, stupaj pod ustašku zastavu…! Kucnuo je čas našega oslobođenja, diži se da svoju domovinu očistimo od neprijatelja i uzpostavimo svoju slobodu u svojoj kući, u samostalnoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, u kojoj će biti ujedinjene sve hrvatske zemlje, od Mure i Drave do Drine, od Dunava do sinjeg Jadranskog Mora, a u kojoj će vladati samo Bog i hrvatski narod!”

I pet dana kasnije, 10.travnja 1941., proglašena je uzpostava suverene države Hrvatske na svim njezinim poviestnim etničkim prostorima. Čitavo pučanstvo koje se stoljećima rađalo i živjelo na tim prostorima pozvano je da pristupi obrani i izgradnji svoje države i golema većina hrvatskoga naroda se odazvala. U velikoj radosti što je napokon svanuo dan, koji su njegova pokoljenja viekovima čekala, hrvatski je narod bio spreman 500 godina zaostalim srbijanskim zlotvorima oprostiti zločine koje su mu počinili kroz 23 godine njihove divljačke vladavine. Ali kad su odmah u prvim danima, njihove četničke i jugokomunističke bande počele s klanjem nevinog hrvatskog pučanstva, orobljavanjem i palenjem hrvatskih sela i svim drugim zločinima, hrvatski se narod ustao, i stupio u obranu i zaštitu svoje države za kojom su njegove generacije žudile 839 godina.

Uztrajna čežnja hrvatskog naroda za slobodom, odvažna i nepopustiva borba hrvatskih domoljuba i tadašnje prilike na svietskoj sceni, omogućile su hrvatskome narodu da nakon 839 godina, na starim temeljima nekadašnjeg slavnog Hrvatskog kraljevstvaponovno utemelji svoju državu na svim svojim poviestnim etničkim prostorima i da mu pod vladarem čiste narodne krvi osigura bolju budućnost.

Ovaj dan hrvatski je narod dočekao kao gladan kruha, kao ozebao sunca, kao sužanj slobode.                                 

Tu državu branile su stotine tisuća hrvatskih sinova i kćeri i kroz 4 godine rata tisuće njih za nju dragovoljno položile svoje živote.

Uzpostavom Nezavisne Države Hrvatske za sve iduće generacije stvoren je neuništivi temelj hrvatskog prava na svoju vlastitu državu, u kojoj smije vladati samo i jedino hrvatski narod. Državu nad kojom će supremaciju imati samo Bog i hrvatski narod.

Bez obzira na to što od njezina postanka pa sve do danas razni “povjesničari”, odrodi, čankolizi i skutonoše tuđina, na sve načine pokušavaju ocrniti Ustaški pokret i Nezavisnu Državu Hrvatsku, nitko na svietu ne može pobiti činjenicu da je Ustaški pokret nastao radi velikosrbijanskog nasilja i tiranije da bi kao revolucionarna osloboditeljska organizacija  poduzeo  odgovarajuće  protumjere  velikosrbskim zločinima čija kulminacija je bila umorstvo hrvatskih zastupnika na čelu s Stjepanom Radićem 1928., u njihovom  leglu ubojica zvanom zvanom “Skupština”.

Proglašenjem i uzpostavom Nezavisne Države Hrvatske postavljen je čvrst temelj svim budućim hrvatskim državama, pa tako zasigurno i ovoj okrnjenoj proglašenoj 1991. godine. Kao i ona 50 godina ranije i ova je proglašena na miran način i za nju je, kao i za onu 1941.,glasovala velika većina hrvatskoga naroda. Jedina razlika je bila u tome što je padom Berlinskoga zida 1989. pala i Komunistička internacionala pa preživjeli jugokomunisti i njihova “omladina” ovaj put nisu imali nikakva oslonca pa se nisu smjeli odmetnuti u Brezovicu hvatati žabe i po obližnimselima krasti kokoši. 

Svim Hrvaticama i Hrvatima, u Domovini i diljem svieta: 

SRETAN 10. TRAVNJA - DAN HRVATSKE DRŽAVNOSTI!

Za Dom Spremni!

Zvonimir R. Došen