Zvonimir R. Došen: Neodgojeni jugokomunistički klipan - počasni gost “hrvatskih” svećenika u Kanadi

Detalji

Objavljeno: Petak, 22 Rujan 2023 12:52

Dok sam na jednom portalu čitao kako general Željko Sačić pod naslovom “Što se krvlju brani ne pušta se lako” poziva narod na 30tu obljetnicu operacije “Medački džep” u Gospiću, gdje kaže:

“Sutra s ponosom u Gospić. Neka vide da nas ima. Slavimo svoje ratne pobjede i sjećamo se svojih mrtvih i živih ratnih heroja, hrvatskih ratnika – ratnih pobjednika! Mi smo spremni, kao i prije 30 godina, dođite i vi. Vidimo se sutra, radosni i ponosni u Gospiću, jer smo u slozi ratno vojno pobijedili okrutnog, svirepog i agresivnog srbočetničkog neprijatelja u Medačkom džepu. Hvala i slava hrvatskim herojima! Što se krvlju brani, ne pušta se lako”.

I dok sam čitao te Sačićeve rieči iz one ratne budnice Dražena Žanka koja je u ono težko vrieme za - biti ili ne biti - u svakom Hrvatu budila ponos i odlučnost za borbu, od jedne naše čestite i vrlo aktivne Hrvatice, rođene i odgojene u pravoj hrvatskoj obitelji u Torontu, dobivam preko emaila  ovu vijest koja je još jedan vrlo jasan dokaz da smo sve ono što smo krvlju branili i stekli, lako i bez jedne kapi krvi i jednoga izpaljenog naboja pustili onima prtoiv kojih se ustvari i vodio ovaj prošli rat i prolievala krv onih najboljih među najboljima. Protiv onih koji su da je rat završen kako je trebao biti, trebali nestati s lica zemlje. 

“Kanada

Veliki jubilej hrvatske zajednice u Hamiltonu. Na proslavu dolazi i predsjednik Milanović

7. rujna 2023. 

Hrvatska župa svetog Križa u Hamiltonu poziva sve zainteresirane na slavlje povodom svog 65. rođendana i 54. godišnjice izgradnje i posvete nove crkve u tom kanadskom gradu.

Ministar Grlić Radman s Hrvatima u Hamiltonu: Ovdje ste utkali neizbrisiv trag hrvatske kulture, tradicije, jezika, pjesme, plesova i hrane

Godine 1958. Joseph Francis Ryan, tadašnji biskup u Hamiltona, na inicijativu brojnih hrvatskih doseljenika i štovatelja utemeljio je Župu svetog Križa. Nedugo nakon toga započela je i izgradnja crkve, dvorane i župnog dvora gdje su najveću ulogu imali naši preci ( “preci”, pravo “srpskohrvatski”, nap. a. ), koji su pomogli izgradnju

…Kako bi ovaj znakovit jubilej bio dostojanstveno proslavljen na slavu našeg nebeskog Oca, ali i kao prilika za osobni rast i duhovnu obnovu, organiziran je i prigodni program”, pozvao je župnik vlč. Marko Štefanec.

Dana 15. rujna 2023. godine u 18 sati u crkvi svetog Križa bit će održana pobožnost u čast Presvetog Oltarskog Sakramenta. Uslijedit će svečani koncert varaždinskog vokalnog ansambla „Nonet Donum“.

Svečano misno slavlje u subotu u 17 sati predvodit će mons. Fabijan Svalina, srijemski biskup koadjutor. Svečani program bit će u župnoj dvorani s početkom u 18.30 sati. Kako bi program bio kulturno upotpunjen i sadržajan za goste je organizirana svečana večera koju animira vokalno-instrumentalni sastav „Plavi dim“.

Na sam dan središnje proslave u nedjelju 17. rujna 2023. bit će slavljena misa zahvalnica u 11 sati, koju će također predvoditi mons. Fabijan Svalina s hrvatskim svećenicima južnoga Ontarija. U 9 sati svi zainteresirani mogu prisustvovati slavlju svete mise na engleskom jeziku koju će predvoditi prečasni Tomislav Lasić, kancelar Srijemske biskupije.

Hamilton: Proslavljena župna svetkovina

Nakon misnog slavlja organiziran je svečani ručak u župnoj dvorani s početkom u 12.30 sati. Proslavi će prisustvovati i Zoran Milanović, predsjednik Republike Hrvatske.”

Eto, sada te u crkve, koje su siromašni Hrvati u dijaspori odkidajući od svojih usta i usta svoje djece izgradili kako bi se sa svojim hrvatskim svećenicima mogli što bolje suprostaviti krvavoj komunističkoj ateističkoj Jugoslaviji, nasliednici tih svećenika jednome jugokomunističkom klipanu s najnižom stopom odgoja, odvratnom ratnom dezerteru, kome smetaju hrvatski branitelji, hrvatski poviesni simboli i spomenici onima koji su svoje živote dali za slobodu hrvatskoga naraoda. 

Prva je putem emaila na ovu podmuklu travestiju oštro reagirala svima nama poznata hrvatska povjesničarka dr. Blanka M. Matković:

“Kraljica Mira - Norval 

Zašto su vam komentari zakllučani ispod objave da 16.9. ugošćujete Sotonu koja mrzi sve hrvatsko? Treba li vas možda podsjetiti na sve izjave tog komunističkog zla?

Treba li vas podsjetiti na preko 600 svećenika, fratara i časnih ubijenih od tog zla? Treba li vas podsietiti da je taj Sotona o spomen ploči hrvatskim braniteljima rekao da to treba baciti tamo negdje? A to je tek vrh sante.

Zvao hrvatsku "slučajnu državu." rekao je da su hrvati krivi za domovinski rat, pljuvao na Bleiburške žrtve, kao premijer poslao miliciju na branitelje u Crkvu Sv Marka..... it itd... naše katoličke župe su bile utočiste od komunista, a sad ih zovemo na slavlje. Koja sramota - branitelji poput Jean Michel Nicolier HOSovac koji je branio Vukovar- se vrte u grobovima.”

Druga koja je otvoreno i oštro reagirala je Udruga hrvatske baštine u Torontu koju su utemeljile i vode mlade Hrvatice rođene u Kanadi, na engleskom jeziku poslala je 14. rujna organizatorima ovo protestno pismo: 

 Prievod

Zašto naša zajednica priprema dobrodošlicu jugoslavenskom komunistu?

“Zašto neke hrvatske katoličke zajednice u Kanadi izkazuju dobrodošlicu sadašnjem predsjedniku Hrvatske poznatom jugoslavenskom komunistu i ateistu Zoranu Milanoviću?

Taj čovjek prema hrvatskim herojima koji su pali da Hrvatska danas bude slobodna nije pokazao ništa nego prezir, nikada se nije odrekao svojih veza s komunizmom i još uvijek do dan danas glorificira jugoslavenski komunizam.

Mi se još sjećamo kada jugoslavenski komunistički lideri nisu primani u svetišta kao hrvatske katoličke crkvene općine u dijaspori jer su članovi ovih zajednica vrlo dobro znali da su jugoslavenski komunisti pobili više od 600 katoličkih svećenika.

Isti tikomunisti pobili su rodbinu mnogih Hrvata ovdje. Ist ti jugoslavenski komunisti su razlog zašto su ove obitelji u dijaspori morale napustiti svoju domovinu.

Evo djelomične liste Milanovićevog sramotnog ponašanja: 

1. Milanović je dezerter, on je pobjegao iz rata devedesetih godina, rekavši da “jedino siromašni ljudi idu u rat!”

2.  Milanoviić  je okrivljivao Hrvate za agresiju na Hrvatsku.

3.  Kao premijer Milanović je poslao policiju u crkvu sv. Marka u Zagrebu da napadne hrvatske ratne veterane i svećenike uključivši don Damira  Stojića i patra  Ikea Mandurića. 

4.  Kao premijer on je poslao policiju da u Vukovaru, mjestu golemih patnja, zbog uklanjanja ćiriličnih nadpisa razbija glave hrvatskim ratnim veteranima. Isti ovi njegovi policajci razbili su glavu hrvatskom ratnom veteranu Darku Pajčiću koji je preživio srbske concentracijske logore, a koji je od posliedica udarca po glavi od Milanovićevog policajca malo kasnije preminuo.

5.  To je isti onaj Milanović koji je rekao da plaketu poginulih hrvatskih heroja u Jasenovcu treba “baciti tamo negdje!” 

6.  On je pozdrave “Za dom spremni” i “Slava Ukrajini”  izjednačio s“nacističkim sloganima”.

7.  O je lagao kad je kazao da nije bio član jugoslavenske komunističke partije, dok dokumenti dokazuju drukčije.

8.  On redovno dolazi na jugokomunističke partizanske sastanke.

9.  On je pobjegao kad je na 25. obljetnici Operacije Bljesak počela svirati hrvatska himna i kad je vidio da su na komemoraciji nazočni i herojski branitelji s oznakama HOS-a. Kada ga je jedan od poznatih veterana HOSa, Damir Markus upitao zar ga nije sram, ovaj nekulturni komunistički uličar mu je odgovorio bezobraznom psovkom.

10.  On nije vidio nikakv problem s izjavom Nenada Stazića člana njegove NDP partije u Hrvatskom Saboru, u kojoj javno žali što jugoslavenski komunistički diktator Tito i njegovi partizani nisu 1945. pobili više Hrvata u Bleiburgu i marševima smrti. 

11. Na nedavnoj “atifa” komemoraciji Milanovićeva poslanica Kristina Ikić Baniček stotine tisuća hrvatskih žrtava ( uključujući i civile. Žene, djecu i starce ) na zvjerski način pobijene u bleiburškom genocidu naziva “smećem”.

Zašto hrvatske katoličke zajednice u Norvalu i Hamiltonu poslužuju jugoslavenskog komunistu koji prema veteranima Domovinskog rata, ratnim žrtvama, bleiburškom genocidu i čitavoj hrvatskoj dijaspori ne pokazuje ništa osim prezira?

Nadamo se da će se narod dignuti na protest protiv ovoga sramotnoga čovjeka i najveće sramote za Hrvatsku!”, završava pismo. 

Čiji potomak i ideološki nasliednik je Zoran Milanović može se vidjeti u njegovoj biografiji na internetu gdje uz ostalo stoji:

“Glavice ( rodno selo njegova djeda i oca ) su još u Kraljevini Jugoslaviji nosile neslužbeni naziv Mala Moskva, što je govorilo o političkim afinitetima tamošnjih žitelja. ( Toliko o izprici dalmatinskih partizana da su morali otići u Titine tifusare zbog talijanske okupacije Dalmacije, nap. a. )

Prvi se partizanima priključio djedov mlađi brat Ivan, koji je u predratnom razdoblju bio radnik u raznim mjestima sjeverne Hrvatske i već tada se sindikalno angažirao. Ivan Milanović je sudjelovao u formiranju Druge dalmatinske brigade, borio se na Sutjesci i u brojnim drugim bitkama ( kao u “bitci” na Širokom Briegu gdje su pobili 30 franjevaca, nap. a. ).Rat je završio u Trstu kao major Jugoslavenske armije. Stariji brat Ante, partizanima se priključio 1942. i ratovao je uglavnom po Dalmaciji, a Drugi svjetski rat također je završio u oslobođenom Trstu. U obiteljskom albumu Milanovića nalazi se i fotografija snimljena u lipnju 1945. u Trstu, na njoj jedan uz drugoga stoje braća Milanović: niži je Ante u ponešto lošijoj uniformi, a Ivan nosi oficirske epolete i po držanju se vidi kako nije običan vojnik. Ivan Milanović je ostao u vojsci i premješten je u Srbiju gdje je proveo čitav radni vijek. Oženio se vojvođanskom Mađaricom i danas živi u Beogradu. Zoran Milanović kaže da su jako bliski, a posljednji put su se vidjeli u nekoliko tjedana prije nego je izabran za predsjednika Socijaldemokratske partije Hrvatske. Za razliku od svog brata, Ante Milanović je netom po završetku ratnih operacija demobiliziran i vratio se u Glavice. Tamo ga je čekala supruga i četvero djece, među kojima i osmogodišnji Stipe, koji se rodio 1937. godine. Ante Milanović bio je jedan od šefova poljoprivredne zadruge…” 

Naravno! Mi stariji se vrlo dobro sjećamo tko su bili ogavni tipovi koji su u onim najkrvavijim godinama u poviesti hrvatskoga naroda vodili boljševičke “poljoprivredne zadruge”.

A u kojim i kakvim partizanskim jedinicama su bili i prema “oslobođenom” Trstu išli braća Milanovići opisao je u svome svedočanstvu u knjizi Operation Slaugterhouse i diete-partizan Dušan Vuković:

“(…) Maršal Aleksander, engleski zapoviedajući general, naredio je da kroz Knin u unutrašnjosti Dalmacije i Gospić napredujemo prema Rijeci. Time bi mogli pomoći u stvaranju obruča oko neprijateljskih snaga koje su se povlačile prema sjeveru.

Iz Knina uputili smo se prema Gospiću gdje su nam Hrvatske oružane snage pružale strašan odpor. Od Knina do Gospića bili smo u neprestanim bitkama s njima. Kad bi uspjeli uhvatiti kojega ustašu bilo nam je dozvoljeno s njime činiti po svojoj volji.  Gledao sam kako su naši zarobljene ustaše vezali za borove a onda vrlo polako u srdce žrtve zabadali talijanski bodež (stiletto). Svrha ove vivisekcije, kako mi je rečeno, bila je pribavljanje objektivne pouke o funkciji srdca kao što je ona kojoj su studentu biologije i psihologije izvrgnuti u laboratorijima.

Kod Gospića ustaše su se borile s odlučnošću kakvu valjda ni oni sami nisu do tada vidjeli. Ovdje je bitka bila jednostavno strahovita, najvruća od svih koje sam ikada vidio. Čak i prije nego je borba počela mi smo znali što nas čeka, jer gospićke ustaše su bile vrlo dobro poznati ratnici. Oni bi nas pustili da se do njihovih rovova približimo na udaljenost manju od deset metara, a onda bi neprekidnom paljbom razbili našu čitavu jedinicu.  Vrlo je malo njih živih palo u naše ruke. Oni su se borili do zadnjega daha, a onda bi se ubili zadnjim nabojem koji im je preostao. Od čitave jedinice (bojne koja je ostala braniti Gospić, nap.a.) samo oko 20 ili 30 njih, podpuno bez streljiva i već više mrtvi nego živi, palo je u naše ruke.   Mi smo ove izcrpljene ratnike na mjestu likvidirali.

Pošto smo u ovoj bitci pretrpjeli vrlo težke gubitke mi smo se osvetili na pučanstvu Gospića. Sliedili smo naređenja koja nam je dala OZNA da smaknuća ovih ljudi vršimo na razne načine. Ponekad smo žrtvama izvadili srdce a onda bi tiela sakrili u krhotinama zgrada koje su bile porušene za vrieme borbe. Po svemu sudeći OZNA je htjela stvoriti dojam da su žrtve stradale prilikom rušenja zidova i podova. Drugi leševi skrivani su u pećinama u brdu nedaleko od Gospića. Vidio sam jednoga ustašu koji je bio živ oderan a onda njegovom kožom obješen na ogranak jednoga stabla. Vjerujem da je tada u Gospiću ubijeno oko 400 ljudi, većina njih na vrlo sadistički način. Isto tako, želim napomenuti da sam vidio oficire koji su bili u pratnji ruske delegacije koja je došla pregledati partizanske operacije kako slikaju one leševe u pećinama. Vjerojatno su te slike kasnije rabili kako bi nasamarili Zapadne saveznike da misle da su ustaše ili neki drugi Hrvati počinili te zločine.”

Milanović ne samo da nikada nije osudio zločine svojih predaka. Naprotiv, kako su već navele  Hrvatice iz Udruge Hrvatska Baština, na “antifa” dernek poslao svoju miljenicu jugokomunističku drolju Ikić Baniček da njihove žrtve naziva smećem.

A kakovu sramotu za hrvatski narod i ovu današnju Hrvatsku predstavlja ovaj nekulturni izrod nikome iole  zdravom u glavi nije potrebno naglašavati. 

Članak 5. etičkog kodeksa državnih službenika ove Republike Hrvatske, kaže:“Državni službenik (napose onaj na najvišoj razini, nap, a. ) mora poštivati dostojanstvo građana.”

Prvi među građanima koji zaslužuju poštovanje trebali bi biti hrvatski branitelji kao Damir Markus, kojega ovaj neodgojeni komunistički klipan ne samo da ne poštiva nego mrzi i vulgarno vrieđa.

U čl. 10. piše: “U odnosu prema građanima državni službenik postupa profesionalno, nepristrano i pristojno.”   Ovaj komunistički deran u svim svojim odnosima s građanima kao i sa svojim političkim oponentima i kolegama postupa podpuno neprofesionalno, komunistički naprasito i nepristojno.

Nu kako izgleda ništa od ovoga ne smeta novim “hrvatskim” svećenicima u hrvatskim katoličkim zajednicama u Norvalu u Hamiltonu, a glupu nepismenu raju koja na njihov poziv u Hamiltonu dolazi na doček ovoga komunističkog kretena nije vriedno ni spominjati.

Kako mi je dojavljeno, na Franjevački centar u Norvalu nitko nije došao na doček  jugokomunističkom blesanu osim nekoliko ljudi s majicama HOS-a. To me uobće ne čudi jer velika većina na Centru su Hrvati Hercegovci.Ali nedolazak tih poštenih Hrvata na doček ovoj jugokomunističkoj gnusobi nipošto ne opravdava tamošnje fratre i one u upravnom odboru, koji su mu umjeto poziva trebali  javno i vrlo glasno poručiti da nije dobrodošao na Centar.

Nu izgleda da se na Centru još u nekoj mjeri održava baština Ljube Krasića i njegova brata Petra.

O župniku u Hamiltonu nije potrebno ništa reći. On je svojim pozivom ovoga jugokomunističkoga ateiste na jubilarnu proslavu jedne ( barem u prošlosti ) hrvatske vjerske institucije sve o sebi rekao.

Na tu izopačenu proslavu sigurno nije došao ni jedan nacionalno svjestan Hrvat. Nu netko mi je javio da je drug precednik zajedno sa svojom suprugom Sanjom bio i na misi. Naravno, kao ateist koji vjerojatno nikada do sada nije bio na misi onje, kako su mi javili, neznajući kako se vladati, cielo vrieme ukočeno sjedio u prvoj klupi, opet naravno, a njegova Sanja je za vrieme pjevanja crkvenih pjesama samo micala ustima, kao i patrijarh Porfirije za vrieme pjevanja “Što se ono na Dinari sjaji…” samo što je ona umjesto toga vjerojatno šaptala: “Po šumama i gorama…”

Na Milanovićevo, kao i uvijek nesuvislo, teljuzganje babama na toj “proslavi” u Hamiltonu nije vriedno trošiti vrieme, ali ipak ne mogu a da se neobratim na ovu njegovu blesavštinu:  

“Nakon ovoga idemo dalje na posao da pokušamo od Hrvatske napraviti zemlju u koju ćete se vratiti po intuiciji i osjećaju – ako takvu odluku donesete, jer ona ne smije biti nametnuta -i zemlju na koju ćete, ako se i ne vratite, biti silno ponosni. Ponosni ne samo zato što u nogometu razvaljujemo veće i bogatije, već i zato što će naprosto biti fino, pristojno, mirno i dobro mjesto za život, gdje se poštuje čovjek, poštuje obitelj, gdje svatko ima pravo na svoju privatnost, gdje ljudi imaju dovoljno da mogu uštedjeti, zaraditi i obogatiti se ako u tome vide smisao…”, kaže on.

Gdje se poštuje obitelj!!! U državi u kojoj je izglasana sotonska rodna ideologija čiji cilj je ne samo uništiti obitelj nego i dokinuti njezine antropološke temelje? O pristojnoj zaradi i bogaćenju u državi u kojoj vladaju  komunistički pokvarenjaci poput njega, Plenkovića i ostalih, državi koja je u samom vrhu najkorumpiranijih država na svietu, državi iz koje je od njihova dolazka na vlast pobjeglo više od pol milijuna ljudi, može govoriti samo jedan nepismenjak, lažljivac, super-pokvarenjak i obični luđak. 

A što se tiče ponosa svaki Hrvat zbilja mora biti “ponosan” kada pogleda kakova komunistička strašila i klauni sjede na predsjedničkoj fotelji, u vladi i Ciganiji zvanoj Sabor.

Na koncu, da ih ne nabrajam pojedinačno, za one koji su pozvali i one koji su s veseljem dočekali ovoga  jugokomunističkog izroda mogu jedino reći da su ništarija koja u sebi nikada nije imala ni trunka ljudske časti ni hrvatske nacionalne sviesti. 

Završio bih s - Sram vas bilo - ali nema smisla, jer oni očito ne znaju što je sramota.

Za Dom Spremni!

Zvonimir R. Došen