Zvonimir R. Došen: Kakove institucije predstavljaju potomci jugobočkševika?

Detalji

Objavljeno: Petak, 29 Rujan 2023 13:00

Velika ljubav četnika Milorada i antifašista Zoke 

Dužnost svakog službenika jedne države, poglavito onih na višoj razini: predsjednika, premjera, ministra, diplomata,  je zastupati i braniti interese svoga naroda.

Kada neki od njih svojim ponašanjem počne sramotiti narod koji ga je izabrao na tu dužnost i kada se počne družiti s otvorenim neprijateljima svoga naroda, koji zlonamjerno krivotvore njegovu poviest on je izvršio veleizdaju i ne samo da mora biti uklonjen s te dužnosti, nego obtužen i najstrože kažnjen.

Nedavna afera koju su neki “hrvatski” svećenici u Kanadi izazvali pozivanjem jugokomunističkoga ateiste Zorana Milanovića na jubilarnu proslavu izgradnje jedne hrvatske katoličke crkve izazvala je ogromno negodovanje u ovdašnjim hrvatskim emigrantskim zajednicama.

Ovaj, za svakoga nacionalno osviješćenog Hrvata sramotni i uvredljivi čin, bio je ne samo neočekivan nego i nezamisliv. Prvo pitanje koje u svezi s ovim sramotnim potezom nekih novih ( u bivšoj Jugoslaviji odgojenih ) svećenika svaki od nas mora postaviti je tko su profesori na bogoslovijama koji odgajaju ovakove svećenike? Jesu li ti profesori bogoslovi proizvod iste tvornice koja je iz svoje jugoslavenstvom zatrovane utrobe izbacila i one na  Filozofskom fakultetu u Zagrebu poput, Goldsteina, Jakovine, Klasića, Kapovića i drugog ateističkog antihrvatskog smrada?

Kada su se našli pod udarom nacionalno osviješćenih Hrvata u dijaspori ovi svećenici su počeli pronalaziti razne kompletno absurdne izprike. Jedna od ovih je bila da je sve to organizirao hrvatski konzul u Mississaugi. Moje pitanje je zar su ti svećenici toliko neinformirani i glupi da neznaju da te “hrvatske” diplomate danas bira i postavlja Milanović i da mu u tom izboru glavni savjetnik, mrzitelj svega što je hrvatsko, Ivo Goldstein.

Drugi izgovor im je da oni zapravo nisu pozvali Milanovića kao osobu nego kao hrvatsku instituciju, koju on eto kao “od naroda izabrani predsjednik” predstavlja. U to “od naroda izabran” neću ovdje trošiti vrieme jer i pacijentima u Vrapču danas je jasno da s izbornim zakonima u Hrvatskoj nije sve košer.

Ali kada netko kao pokriće za svoje devijacije rabi državne institucije onda treba znati najosnovnije načelo institucije. Službena državna politička institucija jednoga naroda je komponenta njegove narodne vlasti, ured koji predstavlja i brani njegove interese. Najviša institucija je ured predsjednika države, a među prvima njegova je dužnost, na koju je poslie izbora zakleo, braniti svetinje svoga naroda među kojima je na vrhu poštivanje heroja koji su dali svoje živote za svoju i njegovu domovinu.

Sve dok predsjednik poštiva ta načela njegov ured je institucija koji je svaki pošteni čovjek smatra svojom narodnom institucijom i dužan ju je poštivati.

Ali kada u tu instituciju, bez obzira na koji način, zasjedne onaj tko ne samo da ne poštiva niti jedno od tih načela, nego otvoreno radi protiv svoga naroda, onda, dok god je on predstavlja ta institucija je neprijateljska institucija i nju treba rušiti dijalektikom pera, rieči i, ako to ne uspije, krutom silom. 

Nu ipak, mnogi naši ljudi toga izroda smatraju legitimno izabranim predsjednikom kojemu je sve dozvoljeno. Za mnoge to je neizbježna maladija demokracije. Moje pitanje je, možete li vi zamisliti što bi se dogodilio s predsjednikom neke demokratske države, kao napr. s Joem Bidenom, kada bi on počeo javno vrieđati američke heroje i govoriti da spomenike onima koji su svoje živote dali za Ameriku treba baciti, tamo negdje? 

Zanima me bi li ovi u Hamiltonu koji su Milanovića “kao instituciju” pozvali na slavlje bili ga onako lijepo počastili da je sa sobom poveo i svoga pajdaša Milorada Dodika, koji u Gradini kod Jasenovca izlaže lonce u kojima su “ustaše od Srba ubijenih u Jasenovcu kuhali sapun” i namjera podignuti golemi betonski oltar kako bi “ceo se srpski narod mogao u večnosti klanjati milionu i sedamsto ‘iljada Srba ubijenih u Jasenovcu”.

Ali,  nisu Srbi i “antifašisti” jedini koji o hrvatskom narodu šire ovako zlonamjerne laži. Njima se uvijek priključuju razne židovske zionističke organizacije i pojedinci.

U zadnje vrieme neki mladi Židov vrlo gadnoga izgleda na youtubeu neprestano brblja o “hrvatskom nacizmu”, hrvatskim legionarskim pukovnijama koje su se, prema njegovom viđenju borile za nacizam i najveći nacisti su mu, kako on izgovara,  “uštaše, uštaše, uštaše…” 

Poznato je da su se na ruskom frontu protiv boljševika borile tri hrvatske legionarske pukovnije 369., 373. i 392.  ( ukupno oko 15.000 vojnika ). Prema procjeni Christiana Hartmanna, prof. na sveučilištu Oxford, daleko mnogobrojnije bile su jedinice drugih naroda koje su se uz jedinice Wehrmachta  borile na ruskom frontu protiv boljševizma: 800.000 Mađara, 500.000 Rumunja, 500.000 Finaca, 250.000 Talijana,  47.000 Španjolaca, 45.000 Slovaka, 45.000 Nizozemaca, 38.000 Belgijanaca, 20.000 Poljaka, te manje jedinice: 10.000 Francuza, 6.000 Norvežana, 4.000 Danaca i manje grupe Šveđana, Portugalaca i Švicaraca.

Nu nitko od tih Židova danas ne spominje ove narode kao kolaboratere nacizma, ne zove i nacistima, niti njihove države “nazi puppet states” ( nacističke marionetske države ). Ta stigma je rezervirana samo za Hrvate i Ukrajince koji su već 78 godina pod nesmiljenom baražom udruženih “antifašista” i zionista. 

Prije par dana, za vrieme posjete ukrajinskog predsjednika Volodymira Zelenskog Ottawi u prošli petak članovi parlamenta u su u Donjem domu izkazali počast Jaroslavu Hunki, koji se borio u Prvoj ukrajinskoj dragovoljačkoj diviziji

Hunka je pozvan od spikera Doma Anthonija Rote, koji ga je predstavio riječima: “Vrlo sam ponosan reći da je on iz North Bay-a ( grad u sjevernom Ontariju ) i moje izborne jedinice Nipissing- Timiskaming. On je ukrajinski heroj, kanadski heroj i mi smo mu zahvalni za sve njegove usluge.”

Dok su svi zastupnici odobravali pljeskali Hunka ih je, za vrieme dviju ovacija, pozdravio s galerije, a  Zelenski je u znak priznanja podigao stisnutu šaku.”

I, naravno, na to su se odmah digle židovske organizacije na čelu s B’nai B’rith i udrugom “Prijatelji Centra Simon Wiesenthal za studije holokausta”  koje su počele vrišatida je ova ukrajinska dragovoljačka divizija bila pod komandom nacista, da je nezamislivom brutalnošću počinila zločine nad nevinim civilima etc. etc. etc… Bez obzira na to što je Jaroslav Hunka 1941. bio star 16 godina on, kao i svi Ukrajinci i Hrvati koji su se u 2. svj. ratu našli na gubitničkoj strani spada u “notorne naciste” koji su krivi za izbijanje toga rata i sve zločine u njemu.

Nu tko su stvarni krivci za izbijanje 2. svj. rata?

Konac Prvoga svjetskoga rata službeno je proglašen u jedanaest sati, jedaneesti studenog 1918. godine. Pobjednici u ratu su bili saveznici:  Francuska, Velika Britanija, Ujedinjene Američke Države, Japan, Italija i Rusija,  a gubitnici: Njemačka i Austrougarska i Turska.

Turska se nekako izvukla jer se Britanci poslie što ih je Mustafa Kemal-paša “Atatürk 1915. na Galipoliu do nogu potukao nisu više usudili s njime ulaziti u koflikt.

Austrougarska se razpala na svoje sastavne države ili narode. Jedina iznimka bio je hrvatski narod,

Hrvatski narod bio je od dva naroda koji nisu samo izgubii rat nego i sve ostalo što je po ljudskom i Božjem zakonu zagarantirano svim narodima.  Zahvaljujući saveznicima na čelu s Velikom Britanijom i Francuskom, a i obilnom pomoći hrvatskih izdajica iz Jugoslavenskog Odbora, on je nemilosrdno strpan u ralje Velike Srbije.

Člankom 231 “Versaileskog ugovora”, 28. lipnja 1919.,  Njemačka je prisiljena “priznati” izključivu odgovornost za rat i na temelju toga predati Francuskoj 13% svoga teritorija i platiti reparacije od 138 milijardi zlatnih maraka ( današnja vriednost 2 trilijuna 864 milijarde ), predati saveznicima sve svoje kolonije i čitavu trgovačku mornaricu. Njemačka je ograničena na vojsku od 115.000 vojnika i mnoga druga ograničenja.

Bezskrupolozni, zajedljivi i sitničavi Britanci i Francuzi uperili su svoju bezkrajnu mržnju na narod koji je u tome ratu, što na bojnom polju, što od gladi i bolesti, izgubio 2 milijuna vojnika i milijun civila.

Ali svi ti pokušaji, koliko god oni bili ekstemni i nehumani, nisu uspjeli uništiti njemački Reich, ni njemački narod, a kamoli postići mir ili taj rat učiniti “ratom za okončanje svih ratova” o čemu su toliko na tom sastanku toliko brbljali. Sve zločine počinjene u tome ratu bahati pobjednici su pripisali gubitniku. Nu jedino što su tom svojom bahatošću, brutalnošču i ponižavanjem jednoga od najuljudnijih naroda Europe u njemu probuditi duboku emocionalnu ogorčenost i žudnju za osvetom i to je glavni razlog da je na vlast u Njemačkoj došao manijak pod čijom upravom su počinjeni strašni zločini. To nitko pametam ne može nijekati, niti niječe. Problem je u tome što zionisti  i njihovi ortaci  “antifašisti” odgovornim za te zločine okrivljuju svakoga i najneznatnijeg vojničića na gubitničkoj strani, koji s tim zločinima nije imao nikakve veze.

Ali kada se netko od rijetkih, malo hrabrijih, ljudi usudi ukazati na komunističke zločine, koji su daleko nadmašili nacističke. Kada ukaže na činjenicu da je od dvanaest boljševičkih “apostola” u Centralnm komitetu boljševičke partije 1917. bilo: 3 Rusa: (Lenjin, Krylenko, Lunačarski) i 9 Židova: (Trocky, Žinovjev, Lourie, Ouricki, Volodarski, Kamenev, Smidović, Sverdlov i Steklof), čak je i Lenjin bio polužidov, njegova majka Maria Blank bila je Židovka. 

Da je u boljševičkom  Centralnom izvršnom komitetu od ukupno 60 članova bilo:  5 Rusa, 5 Letonaca, 2 Gruzijanca, 1 Ukrajinac, 1 Čeh, 1 Niemac i 47 Židova.

Da je u moskovskom odjelu “Izvanredne komisije” (Chrezvycháynaya komíssiya) zloglasne Čeke (ruske Ozne) od ukupno 36 agenata bilo je: 2 Rusa, 1 Poljak, 1 Niemac, 1 Armenac, 7 Letonaca i 24 Židova. Ako napr. spomenete daamerički povjesničar, profesor ruske poviesti W. B. Lincoln piše da su za vrieme kolektivizacije u Ukrajini Židovi sačinjavali preko 80% zapovjednika i agenata Čeke i da su to bili najokorjeliji boljševički ubojice, koji su bez ikakva suda na licu mjesta pobili tisuće seljaka koji bi u pokušaju da spase svoju djecu od strašne smrti sakrili jedan (svoj) krumpir ili šaku (svoga) žita, e onda ćete naići na niz disclaimera i “obrazloženja” kako “nova iztraživanja” pokazuju da su to antisemitske izmišljotine i da je za sve te grozne zločine genocida jedino kriv Staljin. 

Ne vriede ni dokazi poštenih židovskih povjesničara kao što je bio Salo Baron, kojizapisao:Silno nerazmjeran broj Židova stupio je u boljševičku tajnu policiju “ČEKA”,( koja je u mnogo čemu bila bestijalnija i krvoločnija od Hitlerovog Gestapo-a. nap. a.). “Tisuće i tisuće onih koji su se na bilo koji način zamjerili Čeki”, kaže dalje Salo Baron, “strieljali su židovski iztražitelji.”

“Svaki onaj tko je imao nesreću pasti u ruke Čeke,” piše  drugi židovski povjesničar, Leonard Šapiro, “imao je vrlo dobru priliku da se nađe suočen sa i da bude na mjestu ustrieljen od židovskog iztražitelja.”

Nitko ne niječe zločine počinjene nad Židovima, ali bi bilo pravedno da i ovi Židovi koji već 20 godina svake godine pronađu nekoga hrvatskog ili ukrajinskog “posliednjeg nacista” barem spomenu i neke od tisuća svojih gore spomenutih boljševika, od kojih niti jedan nikada nije pozvan na odgovornost. Zar su milijuni nevinih ukrajinskih žrtava manje vriedni od onih židovskih?  

Zar su stotine tisuća hrvatskih žrtava, koje su jugoslavenski komunisti, slienici Marksove ideologije, na zvjerski način pobili poslie završetka rata ne zaslužuju poštovanje kao i židovske?

Nastavit će se

Za Dom Spremni!

Zvonimir R. Došen