Zvonimir R. Došen: Je li ovaj novi sukob Izraelaca i Palestinaca predigra Armagedona?

Detalji

Objavljeno: Petak, 13 Listopad 2023 13:07

Zemljovid Bizkog Iztoka poslie ugovora Sykes-Picot 1916. godine

Gledajući strašne prizore zločina obiju strana u novom ovom sukobu Palestinaca i Izraelaca nad nedužnim civilima težko je ocieniti koja strana je više bezobzirna krvoločna.

Za one koji imalo poznaju poviest Palestinci imaju pravo boriti se za oslobođenje svojih tisućljetnih ognjišta, ali masakrima nedužnih civila, a naročito divljačkim odsjecanjem glava zarobljenicima (ako je to istina) neće postići simpatije civiliziranog svieta. Sve dok ih Washington štiti Židovi misle da mogu činiti što ih volja, ali valjda  je i njima jasno da na tim prostorima neće biti mira  dok god bude postojao Izrael.  

Jedini kojima to nije jasno su Amerikanci, koji su zbog svoje bezuslovne podpore zionizmu za sve muslimane, uključujući i one podmukle saudijske klaune s kojima stalno pokušavaju učvrstiti nekakve nove sporazume, poznati kao “Velika Sotona”.

A što o tome kaže poviest evo jedan moj osvrt iz 2012. godine:

Svaki od nas koji ponekad nekuda moramo putovati zrakoplovom mora se upitati - pa koji se ovo vrag događa s ovim našim svijetom. Nekada smo prije ulazka u zrakoplov morali pokazati kartu ( ticket ) i ponekad, ako smo putovali u strane države, putovnicu. I to je bilo sve.  Bili smo tretirani kao normalni, pošteni ljudi.   Svakako, tu i tamu su nam carinici malo zavirili u torbe i kovčege, jer uvijek je bilo onih koji su nešto krijumčarili, ali nikad kao danas nismo tako arbitrarno stavljani u istu vreću s  kriminalcima, lopovima i teroristima. 

Ei incubit probatio qui dicit, non qui negat. To je jedno od davnih zakonskih načela starih Rimljana, a doslovno znači - Dokaz leži na onome tko tvrdi, a ne na onome tko niječe.

Kasnije, negdje početkom 19. stoljeća, to načelo će engleski pravnik Sir William Garrow malo preinačiti i uvrstiti u engleski zakonik gdje će pod naslovom “Presumption of innocence  - You are innocent until proven guilty” ( Predpostavka nevinosti - Vi ste nevini dok se ne dokaže da ste krivi)  postati jamstvo fundamentalnog prava svake osobe da je pred sudom pravde nevina dok se ne dokaže da je kriva.  Nu, kao i sva druga jamstva u Engleskoj i ovo je mnogo puta rabljeno selektivno,  jer bilo bi ‘preposterous’ ( absurdno ) pod isti kalup stavljati nekog lorda s običnim smrtnikom - ‘commonerom’.  

To načelo, prije ili kasnije, uvrstile su u svoje zakonodavstvo skoro sve demokratske zemlje, posebno one na Zapadu i, koliko znam,  nijedna od njih još ga nije ( javno ) izbacila iz svog zakonika.  

Nu, svejedno, sudeći po ovome što se danas događa, to jamstvo nevinosti dok se ne dokaže krivnja vrijedi samo za neke i u nekim slučajevima. Kako nam kažu (ako ne riječju onda  djelom ) ono ne vrijedi kad se radi o tkzv. borbi protiv terorizma pa smo svi mi, bez obzira na spol, rasu ili starosno doba, u svim zračnim lukama pri predavanju prtljage i prije ulaska u zrakoplov smatrani potencijalnim teroristima, sve dok neka elektronska sprava ili neki jadni mizerno plaćeni stražarčić ne odredi da smo OK. Ali, i za vrieme putovanja smo pod budnim okom strahom iritirane posade, pa dok sjedimo u svojim sjedalima  moramo strogo paziti kako se ponašamo i što govorimo.

Razumije se da se ta rigorozna kontrola vrši i radi naše sigurnosti jer, kako kažu,  “islamski terorizam” je danas najveća opasnost koja ugrožava sigurnost čitavog svijeta pa tako i nas glupih putnika koji nemamo blage veze s ničim što se tu događa.

I, primjenom još većeg terorizma u “phony war”, ili kako oni to zovu ‘antiterorizam’,  protiv tog  “Islamskog terorizma”, koji nema veze s islamom,  uključile su se sdružene snage Zapadnih sila i Izraela, a da niti jedna od njih ne ne želi ukazati na uzroke koji su doveli do toga ‘modernog’ načina revolta, koji su glavni i jedini razlog što je iz nekada mirnog islamskog svijeta ( ne ubrajajući Turke ) u borbu protiv njih na površinu izplivala grupa najekstremnijih vjerskih fanatika kojih ima u svakoj religiji. 

A koji su to uzroci ?

Sykes-Picot Agreement

 Za vrieme 1. svj. rata, pod tim nazivom, Sykes-Picot Agreement, 16. svibnja 1916. vlade Vel. Britanije i Francuske - uz pristanak Rusije, podpisale su tajni sporazum kojim su definirane granice njihovih sfera upliva i kontrole u zapadnoj Aziji. Program tog sporazuma trebao je stupiti na snagu, kako su zaključili, “poslije očekivane propasti Otomanskog carstva, negdje tijekom 1. svj.rata”.

Tim sporazumom arabske provincije izvan arabskog poluotoka koje su bile pod otomanskom vlašću efektivno su podijeljene u prostore koji će biti pod  budućom  kontrolom britanskih i francuskih interesa. Pojedine  točke ugovora razradili su britanski pukovnik Sir Mark Sykes i francuski diplomat François Georges Picot, stoga i sam naziv.

Ovim ugovorom Britanija je trebala dobiti obalna područja između Sredozemnog mora i rijeke Jordan,uključivši Haifu i Acru, današnju kraljevinu Jordan, južni Irak i neke druge predjele. 

Francuska bi dobila kontrolu nad iztočnom Turskom, sjevernim Irakom,Sirijom i Libanonom. Rusiji je trebao pripasti sam Istanbul, te prolazi Bospor i Dardaneli i armenijski vilajeti.

Sve je to bilo lijepo spakovano, ali izbijanjem boljševičke “Oktobarske” revolucije 1917. ( koja je ustvari počela u noći između 7. i 8. studenog ),

boljševici su odkrili taj tajni ugovor. Britanci su tobože bili postiđeni, Arapi zaprepašćeni, Turci veseli, a 

Francuzi zu, kao i uvijek, glumili Francuze.

Turska je samo izgubila svoje arabske kolonije, ali turska država, u koju je sad spadao i veći dio Armenije ostala je cjelovita i nedirnuta. Nije nikome, a najmanje Englezima i Francuzima, smetalo to što su, već tad “civilizirani”, Turci samo dvije godine prije spalili ili na razne druge načine s zemljom sravnili tisuće armenskih naselja i na najzvjerskiji način masakrirali preko milijun i pol Armenaca, najviše djece i žena među kojima je bilo nekoliko tisuća trudnica, čija su razsječena tijela danima visjela po stablima i stupovima. To za naše velike anglo-francuske  ‘humaniste’ nije bio genocid. 

Balfour Declaration

Istodobno, pod patronatom moćnih engleskih lordova-masona djelovao je silan zionistički lobi koji je direktno i indirektno bio upleten u sve pore britanske politike.

Na stalno lobiranje zionističkih lidera megakapitaliste  “baruna” Waltera Rothschilda  i njegovih koleg vođa Zionističke federacije u Londonu, Chaima Weizmanna i Nahuma Sokolova, u oči boljševičke revolucije, na 2. studenog 1917., ( Po starom, Julianskom kalendaru“Oktobarska revolucija” je počela 25. listopada, a po Gregorijanskom  7. studenog. ) britanski ministar vanjskih poslova Arthur J. Balfour u ime “Vlade njegovog kraljevskog veličanstva”  šalje pismo lideru Britanske židovske zajednice barunu Rothschildu.   U pismu je  “Deklaracija” koju Rothschild treba proslijediti Zionističkoj federaciji Vel. Britanije i Irske .  Pismo glasi:  “Dragi lorde Rothschild,

S velikim užitkom  prenosim vam, uime Vlade Njegovog Veličanstva, slijedeću deklaraciju o sućuti s židovskim zionističkim aspiracijama, koje su bile podnesene Kabinetu, i od njega odobrene”.

“Vlada Njegovog Veličanstva s naklonošću gleda na uzpostavu u Palestini nacionalnog doma za židovski narod i uporabiti će svoja najviša nastojanja i trud  kako bi olakšala postignuće ovog cilja, s time da se jasno razumije da ništa neće biti učinjeno što bi moglo prejudicirati građanska i vjerska prava postojećih ne-židovskih zajednica u Palestini, ili prava i politički status - koje židovi uživaju u svakoj drugoj zemlji”. 

“Biti ću zahvalan ako ovu deklaraciju prenesete Zionističkoj federaciji”.

 Vaš odani   Arthur James Balfour

Ovo je  tipični engleski “doubletalk” kojim se na perfidno kamufliran način Židoviima, koji će se u Palestinu dotepsti sa svih strana svijeta, garantira status suverenih gospodara te zemlje, a orginalno urođeno stanovništvo, drevne Kanance , koji su tu bili davno prije dolaska  biblijskih Hebreja, proglasiti nekom vrstom  “squattera”  ( osobe koje bezpravno zauzmu i nasele se na tuđe vlasništvo ) koji su se eto odnekle doklatili u ‘židovsku obećanu zemlju’.

Sjetimo se da tada još nije bilo ni Hitlera ni holokausta koji bi bio  “excuse” za ‘prieku potrebu” za stvaranje židovske države kao jedinog spasa za taj narod . 

U to vrieme ( 1917. )  u Palestini Židovi su sačinjavali svega 8% stanovništva, a njihovi zemljišni posjedi, u odnosu na cjelokupno vlasništvo prostora bili su svega 2,4%.

Zionisti traže svoj ‘Lebensraum‘ 

Nu, Englezi nikad nikome nisu nšta poklanjali dapače, svatko je i najmanji njihov “dar” morao na neki način platiti, pa je normalno da je i Balfourova deklaracija morala biti plaćena. 

Poslije tri godine ratovanja ( u 1. svj. ratu ) engleski i francuski kuferi bili su prazni, a gubitci na bojištima bili su toliko ogromni da je totalni kolaps i poraz bio neizbježan.

Tada im u pomoć priskaču zionistički bankarski milijarderi poput  Waltera Rothschilda, Chaima Weizmanna, Nahuma Sokolova i drugih. Velika obitelj Rothschild, čiji su članovi bili glavni bankari diljem Zapadne Europe pa tako i u Njemačkoj i Austriji, imali su kontrolu nad svim forumima državnog  financiranja i nad skoro svim rezervama zlata kao podloge za valutu svijetske monetarne vriednosti.

Prema starim njemačkim izvorima, oni su pri koncu 1917.   većinu novca i zlatnih rezervi iz njemačkih banaka prebacili u Englesku i tako Njemačku, koja je već bila podpuno sigurna u pobjedu, bacili na koljena.  I o tome, kao i o svemu drugome, postoje razne verzije, ali poslije poraza, te poniženja i rigidnih  ograničenja u propisima “Versailleskog ugovora” kojima je određeno da u postratnoj Njemačkoj ne smije postojati skoro nikava industrijska proizvodnja i da ona može postojati samo kao poljoprivredna država. 

Nu i to je moralo biti pod strogom kontrolom pobjednika.

Tako je čitav njemački narod 20ih i ranih 30ti godina bio doslovno doveden na prosjački štap.   Kao što je to slučaj u svim velikim nevoljama  kad se jedan narod nađe u očajnom stanju na političku pozornicu iz njegove utrobe izmile fanatici koji malo kad imaju ikakvih odlika osim što mržnje na sve što nije po njihovoj volji,neutaživu ambiciju za vlasti i kontrolom nad drugima i nadprosječni dar govora kojim su u stanju mesmerizirati one koji ih slušaju. I, malo po malo, većina naroda njima  počne vjerovati. Tako je za “Vođu” jednog starog civilizranog i visoko discipliniranog naroda izmilio  psihopat i sociopat Adolf Hitler koji je radi lopovluka  jedne male grupice zionističkih fanatika krivio  sve Židove i htio ih uništiti.

 Odmah poslije objave Balfourove Deklaracije zionistički organizatori  su,   držeći se “ugovora  koji su stari Hebreji podpisali s Bogom”  počeli s polaganim preseljavanjem židovskih vjernika  iz siromašnijih zemalja, Poljske, Ukrajine  i  drugih dielova Europe u novu “Obećanu zemlju” koja će 1948. dobiti ime Eretz Yisroel. Prema popisu stanovništva 1917. u Palestini je bilo oko 59,000 Židova, a već 1947., godinu dana prije uzpostave  Izraela,  već ih je bilo više od 500,000. 

Antizionizam = antisemitizam ????? 

Tko su semiti ? U lingvistici i etnologiji  naziv ‘semit’ ili ‘semitizam’ ( ili ‘šemiti’ - prema legendi u židovskoj bibliji, potomci Nojinog sina Šema ) odnosi se na veliku jezičnu skupinu naroda s podrijetlom na Srednjem Iztoku. Svi ti jezici, kao što su: drevni akadijski, kanaanski ( palestinski ), aramejski ( kojim je govorio Isus Krist ), arapski, hebrejski, feničanski, sirijski, kartažanski, maltežki, suteanski i dr., danas su poznati kao semitski jezici, a svi narodi koji spadaju u tu jezičnu skupinu semiti. Neki od tih drevnih jezika davno su nestali, a većina se ‘pretopila’ u razne dijalekte modernog arapskog jezika, tako da su danas Arapi daleko najbrojniji semitski narod ili, ako hoćemo, semitska rasa, dok su Izraelci i svi Židovi, poslije Lebanonaca i Maltežana Maltežana, najmalobrojniji. 

Onda, nije li logično da je antisemitizam, od kud god on dolazio, najprije mržnja na arapske narode ?

Izgleda da za neke ipak nije. Jer dočim se netko usudi progovoriti protiv zionističkog terora nad Palestincima, Libanoncima i drugim susjednim narodima današnjeg Izraela, to za cionističke front-organizacije B’nai B’rith, JDL (Jewish Defence League ),, ADL ( Anti-Defamation League ) i njihove ‘gentile‘ suportere na Zapadu nije ništa drugo nego antisemitizam. 

Ali ako malo dublje promislimo možda je ( s njihovog gledišta ) taj brand antisemitizma  i točnan jer po njihovom mišljenju za sva bombardiranja Gaze i drugih getoa napučenih prognanom palestinskom sirotinjom krivi su Arapi. Arapi su krivi i za sve masakre  palestinske sirotinje u izbjegličkim logorima, poput onih u Samri i Šatili u Libanonu oko kojih je, kako navode, izraelska vojska jedne noći samo stegla neprobojni tenkovski obruč i dobro ih reflektorima osvijetlila, a masakre su počinili  libanonski falangisti koji su kroz taj obruč nesmetano ušli u te logore. Za sve atentate, sva umorstva stvarnih i potecijalnih oponenata Izraela koje je izvršio MOSSAD u stranim državama, poput onog nedavnog ubojstva iranskog nuklearnog fizičara Mustafe Ahmadija Reshana, u Tehranu, isto su krivi “arapski islamisti”.

Za sve izraelske “pre-emptive strikes” protiv raznih industrijskih instalacija u arapskim državama krivi su sami Arapi, jer se u Izraelu i Americi smatralo da bi se tu moglo proizvoditi nešto što bi ugrozilo Izrael.

Fašizam u svim oblicima = terorizam 

Jedna od  najprežvakivanijih vrsta  totalitarizma je fašizam. Točna definicija fašizma je još uvijek vruća, komplicirana i prieporna  tema među raznim povjesničarima, učenjacima i političkim analitičarima. Svaki od njih tumači taj politički sustav ovisno o tome kojoj on političkoj struji naginje. 

U marksističkoj  definiciji se kaže:  ‘Fašizam na vlasti je otvorena teroristička diktatura najreakcionarnijih, najšovinističkijih, najimperijalističkijih elemenata financijskog kapitalizma’.

Vodeći židovski boljševik Lev Bronstein “Trocky” u svojoj knjizi “Fašizam - što je to i kako se s njim boriti”  kaže:   “Povijestna funkcija fašizma je, razbiti radničku klasu, uništiti njene organizacije i ugušiti političke slobode onda kad kapitalisti uvide da nisu u stanju vladati i dominirati s pomoću demokratske mašinerije”.

Prema Websterovom rječniku fašizam je bio : “Totalitarni oblik vladavine - u Italiji, pod upravom fašista.  Politička organizacija koja je zastupala izgradnju visoko-nacionalističke države koja prizna privatno vlasništvo,  osim kad država oredi drukčije”. 

Nije li to tako u svim političkim sustavima?   Nu to samo definira neke aspekte unutardržavne uprave jednog takvog  totalitarnog sustava, a uobće ne spominje ono najvažnije,  nasilno  prisvajanje tuđih zemalja, podjarmljenja, progone i eradikaciju domicilnog stanovništva i stremljenje za dominacijom svijeta.  Ako  zionizam uzmemo samo u njegovoj izvornoj formi on je bio neka vrsta vjekovnog sna  jednog  malog dijela ortodoksnih židova, vjerskih fanatika koji se kroz skoro 2,000 godina potucanja po svijetu nisu htjeli integrirati u narode u čijim zemljama su živjeli i u njima se bogatili. Nu tek kad je, kao protest na nepravdu u aferi “Dreyfus” u Francuskoj, hrvatski židov Teodor Herzl 1897. osnovao zionistički pokret, počelo se misliti o uzpostavi židovske države u Palestini. Od tada su židovi počeli jedni drugima nazdravljati  “Dogodine u Jeruzalemu!”

Roditelji Teodora Herzla su u 19. stoljeću preselili u Budimpeštu iz Zemuna,  gdje je Teodor rođen 1860. godine. Iako je i prije toga postojao nekakav pokret preseljavanja židova u Palestinu pod nazivom “Hovevei Zion” ili “Hibbat Zion”, nu do tog preseljavanja ( 1870. - 1897. )  židovi su U Palestini bili neznatna manjina, svega  4% od ukupnog stanovništva.

Nastavak sliedi

Za Dom Spremni!

Zvonimir R. Došen