Pokazali smo dostojanstvo, vrijeme je da pokažemo jedinstvo i snagu

  • Ispis

Dosta je bilo dostojanstvene borbe. Mi smo svoje dostojanstvo pokazali i dokazali još 91. Istina da nas je bilo jako malo, upravo onoliko koliko nas se skupi na prosvjedima. Neki se čude što u Vukovaru na prosvjedu bude oko tisuću ljudi pa se pitaju gdje su ostali Vukovarci....?

Dostojanstvo. Riječ koja se često čuje u zadnje vrijeme. Riječ koja je sprovedena u djelo u našem hrvatskom Vukovaru, riječ koja je prerasla u jedno dostojanstveno djelo u našem hrvatskom Vukovaru, gradu heroja, kako ga, s pravom nazivamo.

Vrijeme je da se konačno preispitamo koliko dostojanstvo kao riječ a pogotovo dostojanstveno djelo uopće vrijedi u Hrvatskoj?

Zapitajmo se dali oni koji bi trebali respektirati naše dostojanstveno djelo uopće znaju što je to dostojanstvo i dali im je uopće stalo do dostojanstva hrvatskog čovjeka a pogotovo hrvatskog branitelja, napose branitelja hrvatskog Vukovara.

Predsjednik Josipović kao papaiga ponavlja riječi kao što su "pravednost" "dostojanstvo" "suživot" itd.. kao da djeci priča priču o baki i Crvenkapici i ponavlja je sve dok djeca ne zaspu nesvjesna da im je upravo naj opasniji, prerušeni vuk ispričao priču.

Dostojanstvo i pravednost...priča za malu djecu. Da je drugu Josipoviću poznato što je to dostojanstvo borio bi se za sve što je hrvatsko ali ne, on se bori za one koji su desetljećima uništavali sve što je imalo predznak "Hrvatsko" a čim izađe pred narod, ogrne lažni plašt pravednosti i glumi brigu za "sve građane ove zemlje"...ne za Hrvate i ne za Hrvatsku nego za "građane ove zemlje". Pametnome dovoljno. Kada ima obavezu izreći Hrvatska i Hrvati, čisto zbog protokola, vjerojatno danima vježba pred ogledalom.

Premijer Milanović ili kako ga u zadnje vrijeme zovu od milja "Razjareni Bik" u zadnje vrijeme je izgubio orijentaciju kao bik u koridi kojega je pogodilo koplje marke "lex Perković" u naj bolniji dio i juri rogovima na svakoga tko mu se nađe na putu. Njega ne zanima dostojanstvo i pravednost. On samo pogleda u ogledalo i veli onome u ogledalu: "Dostojanstvo, čast i poštenje, to si ti." Da samo vidim tko će meni dirati u moje tekovine revolucije i dostojanstvo udbe.

Dakle, dvije glavne osobe u državi Hrvatskoj su toliko pogrešno i sebi svojstveno izopačili značenje i vrijednosti dostojanstva u Hrvatskoj da nam je preostalo jedino uzdati se u ministra branitelja Freda koji bi, ako ništa drugo, morao biti posljednja utvrda obrane dostojanstva hrvatskog branitelja ali ministra Freda nema ni od korova. U Vukovar dođe samo noću i to na povratku iz Srbije kada ide obići tazbinu i prijatelje iz "srećnog detinjstva sa kojima je igrao fudbal" i ne može im oprostiti što su otišli u majčicu Srbiju a njega samog samcatog ostavili u Vukovaru među krvožednim Ustašama koji su mu na silu tutnuli pušku u ruke i naredili da puca u svoje "drugare".

Ništa od ministra Freda. Uvijek odnekud samo proviri. Ili iz Milanovićevog ili iz Josipovićevog čmara.

Možda Hrvatski Sabor? Možda oni cijene i poštuju dostojanstvo Hrvata? Ha,ha...bio bi to crni vic stoljeća.

Ovaj saziv Hrvatskog Sabora nema pojma ni u kojoj državi s nalaze a kamoli što im je posao osim da spavaju, ako se uopće pojave u sabornici, čitaju novine ili igraju igrice na novim pametnim telefonima i tu i tamo dignu ruku kad im se pošalje mig da treba dignuti ruku za tamo nešto.

Mi pokazujemo dostojanstvo u hrvatskom Vukovaru time što mirno iskazujemo svoje stavove za koje su toliki naši suborci dali živote, mirno i dostojanstveno nosimo hrvatski barjak i pisane parole, pišemo i donosimo na Pantovčak i Banske Dvore svoje zahtjeve. Ne tražimo ništa što nebi trebali i morali imati u jednoj normalnoj i demokratskoj državi u kojoj je Vladi stalo do svoga naroda.

Ali ovo nije normalna država. Ovo uopće nije država nego privatna prćija nekoliko udbaških i partizanskih obitelji koji čine sve da unište Hrvatsku i dokažu nam da smo uzalud ratovali i ginuli i da nismo zavrijedili imati svoju državu. Žele nam dokazati i u tome uspijevaju (za sada) da ova država nije država Hrvata i ostalih nacionalnih manjina nego da je ovo država Srba i ostalih, a među te ostale svrstavaju nas, Hrvate.

Nijih apsolutno ne dira u srce to naše dostojanstvo. Oni preziru naše dostojanstvo. Preziru nas što smo stavili krunicu oko vrata i slomili svih pet krakova njihove crvene petokrake sa četničkom kokardom na poleđini.

Zato, braćo Hrvati, zahtjevajmo MI OD NJIH da se ponašaju dostojanstveno. Ne moliti ih nego ZAHTIJEVATI da se okanu ćorava posla.

Neka za početak narede svim Srbima koji žive u Hrvatskoj a sudjelovali su na bilo koji način u agresiji na ovu zemlju da se svaki ponaosob u medijima ispriča za zlodjela koja su počinili nad Hrvatima i ostalim nesrbima i neka nas zamole za oprost. To neka bude prvi korak za suživot.

Neka svi Srbi koji znaju, a znaju mnogi, pokažu gdje su pokopani brojni hrvatski branitelji i civili.

Neka daju imena onih koji su počinili zločine ne samo u Vukovaru nego po čitavoj Hrvatskoj ako ne žele da svi budu odgovorni za ta zlodjela.

Neka bude zabranjeno zaposliti se u javnim i državnim poduzećima svima koji su sudjelovali u agrasiji na Hrvatsku na bilo koji način.

Zahtjevajmo da svi koji su sudjelovali u agresiji na Hrvatsku a rade u policiji i carini u roku od X dana sami napuste radno mjesto i daju otkaz.

Na njihova mjesta zaposliti prvo djecu palih branitelja a potom nezaposlene branitelje i ostale.

Ako ova Vlada i Sabor nisu u stanju ispuniti sve te zahtjeve, tražiti od njih da DOSTOJANSTVENO napuste svoje funkcije.

Naravno, sve ovo što sam naveo, nebi niti jedna dosadašnja vlada a pogotovo sadašnja, uopće pokušala provesti u djelo i to nam je jasan pokazatelj koliko tonemo sve dublje i dublje već dugi niz godina.

Dali se itko zapitao zašto se ova vlada a pogotovo Milanović i ministar pravosuđa tako zdušno bore protiv izručenja udbaša pravdi a nasuprot tome, ne da se ne bore, nego guše na sve načine sve što imalo predstavlja hrvatsko domoljublje.

Dosta je bilo dostojanstvene borbe. Mi smo svoje dostojanstvo pokazali i dokazali još 91. Istina da nas je bilo jako malo, upravo onoliko koliko nas se skupi na prosvjedima. Neki se čude što u Vukovaru na prosvjedu bude oko tisuću ljudi pa se pitaju gdje su ostali Vukovarci....?

Ostali su upravo tamo gdje su bili i 91. Ne zanima ih što se šačica preživjelih i dalje bori za hrvatski Vukovar svojim beskrajnim domoljubljem i zadnjim djelićima dostojanstva isto kao što su prije dvadest i nešto godina davali i zadnju kap krvi, zadnji uzdah za svoj voljeni grad.

Nisu prolili niti kap znoja a kamoli kap krvi za svoj grad i zato ih nema na prosvjedima. Možda bi došli kad bi se djelilo ono što su navikli dobijati sve ove godine a sve na uštrb toga što su vukovarci...znam da će se mnogi naći uvrijeđeni i povrijeđeni ali mora netko reći istinu.

Prije su bježali iz svoga grada pred srbskim nožem i metkom a danas, kad im je šačica domoljuba osigurala miran život, ne žele im pružiti niti verbalnu podršku da se nebi zamjerili tim istim Srbima koji su ih prognali. Jadno.

 

ČAPLJA