Diana Majhen: Zbogom, Škoro

  • Ispis

Čitam kako neki, nakon svega što se dogadjalo u Domovinskom pokretu, zahvaljuju Miroslavu Škori što je istu osnovao i postavio na noge. Ne dijelim njihovo mišljenje, dapače, smatram kako je to najgore što je mogao učiniti. Pokušat ću obrazložiti.

Desnica, odnosno, hrvatski nacionalisti, već se desetljećima bezuspješno pokušava ujediniti. Uvijek nečiji ego ispliva kao prepreka tom ujedinjenju i već smo pomalo počeli vjerovati kako se to nikada neće dogoditi i da trgovačka koalicija HDZ-četnici neće imati ozbiljnu opoziciju.

Onda se pojavio Miroslav Škoro. I dao nam ono što smo već dobrim dijelom izgubili: NADU.

Čovjek je djelovao ozbiljno, stavovi su mu bili domoljubni i činilo se kako se doista prihvatio posla oko ujedinjenja. 

Malo po malo, počeli smo vjerovati kako se čudo ipak može dogoditi. Kako postoji stranka koja je spremna suprostaviti se izdajničkim potezima trgovačke koalicije na vlasti, stranka koja se neće nikome prodati i koja će zastupati naše interese.

I narod se polako počeo buditi. U toj mjeri da je u Sabor ušlo 16 zastupnika okupljenih oko Domovinskog pokreta, što je doista nezapamćen uspjeh. 

A sam Škoro se kleo kako će uvijek biti uz nas i nikada nas neće napustiti.

I što je uradio? Dao neopozivu ostavku.

Neću ulaziti u razloge te ostavke, jer Škoro u stvari do dana današnjeg nije dao meni suvislo objašnjenje za nju. Al nekako mislim da znam o čemu se tu radi.

Naravno da je u Domovinski pokret ušlo sve i svašta. Hrpa ljudi koji su promijenili sto stranaka i samo jurili neku korist, hrpa izdajnika i hrpa HDZ spavača. To uopće nije sporno i tako se, manje-više, dogadja u svim strankama. Na to se moralo računati i dobro čuvati ledja. Domovinski pokret je bio jako opasan Plenkoviću i moralo se misliti kako će on napraviti sve da ga se riješi.

Medijsko blaćenje Škore nakon njegove ostavke u stvari nije upereno protiv njega, jer on je uradio ono što su željeli, dao ostavku. To je blaćenje Domovinskog pokreta, obzirom da se želi srušiti stranku dok se nalazi u problemima, kako ne bi u budućnosti drugima radila probleme.

Što se pak tiče napisa o Škorinoj vezi sa Nikolinom Brajković, tu postoje samo dvije mogućnosti.

Ili je doista bio s njom u vezi, al koga briga za tako nešto (osim njegove supruge, naravno). Ja prva sigurno ne bih imala dobro mišljenje o čovjeku koji vara svoju ženu, al me to ne bi odvratilo od toga da podupirem dalje i njega i Domovinski pokret.

Ako se pak radi o medijskim lažima i Škoro nije bio u nikakvoj vezi, zašto ne čujemo snažne demantije umjesto nekog mlakog izvlačenja?

Al ponavljam, to uopće nije i ne bi bilo bitno za Domovinski pokret kao stranku. Bilo bi koji dan frke po plaćeničkim medijima, naravno. Al bi Domovinski pokret išao dalje, sa Škorom na čelu. Jer, nemojmo se zavaravati, Škoro je brend te stranke i neće biti lako bez njega. No, u toj se stranci doista nalazi hrpa kvalitetnih ljudi i što je po meni najbitnije, pola predsjedništva stranke su branitelji. Nikada ni jedna stranka nije toliko prostora davala braniteljima i ja se od srca nadam da će stranka preživjeti sve ovo i pokazati se kao važan faktor u budućnosti.

A Škoro, koji se kleo kako nas nikada neće napustiti?

Onako kako ja to vidim, Škoro je ponovno pobjegao. I sada ljudi ruke Kolindi, čime je sve rečeno.

Kada se sve skupa sabere, bar s moje točke gledišta, Škoro je učinio najgore što je mogao. Dao nam je nadu, da bi ju nam zatim oduzeo.

Posljedice će biti katastrofalne.

Svi oni koji su teškom mukom, obzirom da baš ne vjeruju previše u ništa, stali uz Domovinski pokret, svoje su rekli. Te ljudi više  nitko nikada neće natjerati da stanu još uz nekoga. Defetizam i nepovjerenje je jače nego ikada, a mnogi su jednostavno od svega dignuli ruke nakon svega ovoga.

To je ono što nam je Škoro ostavio.

Nekako mi se čini da Plenković umire od smijeha.

Diana Majhen