Srpski jezik i ćirilica uopće nisu jezik i pismo srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj

  • Ispis

Još jedan dokaz da je nasilno uvođenje ćirilice u Vukovaru klasično kukuriku-četničko 'zapišavanje' teritorija jest činjenica da srpski jezik i ćirilica u Hrvatskoj uopće nisu jezik i pismo srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj.

Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, u Hrvatskoj živi 186.633 Srba, međutim tek njih 52.879 navelo je da im je srpski jezik materinji, što znači da najmanje 72% Srba u Hrvatskoj ne smatra srpski jezik i ćirilicu svojim jezikom i pismom. Naravno, to ih ne čini manje Srbima. U općinama i gradovima s većinskim srpskim stanovništvom u kojima bi eventualno došlo do umanjenja manjinskih prava ukoliko se kvota za uvođenje dvojezičnosti povisila na 50%, Srbi u najvećoj mjeri materinjim jezikom smatraju hrvatski jezik.

Primjerice, u Gradu Vrbovsko u kojem živi 1.788 Srba, njih svega 64 smatra srpski jezik materinjim. U Plaškom u kojem živi 952 Srba, samo njih 87 smatra srpski jezik materinjim, i to samo pod uvjetom da nema nikoga tko se nije izjasnio Srbinom, a smatra srpski jezik materinjim.

I u samom Vukovaru, u kojem živi 9.654 Srba, srpski jezik materinjim smatra njih najviše 6.109, odnosno oko 22% stanovnika Vukovara.

Prema tome, uvođenje srpskog jezika i ćirilice kao službenog jezika i pisma u neke jedinice lokalne samouprave nema nikakve veze s ostvarivanjem bilo kakvih Ustavom ili zakonom zajamčenih manjinskih nacionalnih prava, iz jednostavnog razloga što velikoj većini Srba u Hrvatskoj srpski jezik i ćirilica nisu materinji jezik, odnosno velika većina Srba u Hrvatskoj po pitanju jezičnosti nisu manjina.

I sam sadašnji članak 12. ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina jasno kaže da se ravnopravna službena uporaba jezika i pisma kojim se služe pripadnici nacionalne manjine ostvaruje na području jedinice lokalne samouprave kada pripadnici pojedine nacionalne manjine čine najmanje trećinu stanovnika takve jedinice. A kako se pripadnici srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj u najvećoj mjeri ne služe srpskim jezikom i ćirilicom, niti im je to materinji ili matični jezik, nema nikakvog ni zakonskog uporišta za uvođenje ćirilice u Vukovar, također i zbog toga što tek oko jedne petine stanovništva Vukovara, bez obzira na nacionalnost, smatra srpski jezik i ćirilicu vlastitim jezikom i pismom.

Jedini kriterij za uvođenje dvojezičnosti u neku općinu ili grad treba biti broj stanovnika koji kao materinji jezik koriste određeni manjinski jezik, a nikako ne broj pripadnika neke nacionalne manjine. Primjerice, u općini Grožnjan u Istri živi 39,4% Talijana, međutim 56,52% stanovnika općine materinjim jezikom smatra talijanski, pa bi to eventualno trebao biti kriterij za uvođenje dvojezičnosti.

Tako je, uostalom, svugdje u svijetu u kojem postoji jasno razlikovanje manjinskog statusa po pitanju nacionalnosti i manjinskog statusa po pitanju korištenja jezika. Primjerice, u Irskoj su Irci većina, ali irski jezik je manjinski jezik. U Nizozemskoj je frizijski jezik manjinski jezik, ali Frizijci uopće nisu nacionalna manjina. U Austriji su većina Austrijanci, ali austrijskog jezika uopće ni nema. Da se kojim slučajem u tim zemljama primjenjuje naš 'manjinski' zakon, službeni jezik u Irskoj bi bio jezik kojeg gotovo nitko ne govori i ne razumije i 90% stanovnika ne bi moglo pročitati što piše na kojoj tabli. U Nizozemskoj se nigdje ne bi smio koristiti frizijski jezik, a najbolja situacija bi bila u Austriji: tamo bi sve ploče bile potpuno prazne, bez ikakvih natpisa, obzirom nigdje u Austriji ne živi trećina Nijemaca, pa sukladno tome njemački jezik ne bi bio u uporabi, pa bi se ljudi u službenoj komunikaciji trebali sporazumijevati znakovnim jezikom.

Sve ovo je jedan od razloga zašto Hrvatska nema apsolutno nikakvih obveza prema EU po pitanju uvođenja ćirilice bilo gdje u Hrvatskoj, jer EU jasno razlikuje zaštitu nacionalnih manjina koja je jedna stvar, i zaštitu manjinskih jezika koji je sasvim deseta stvar. Stoga je pokušaj sabotaže referenduma od strane udbaško-četničko-homo-kukuriku koalicije kojoj se svježe pridružio i tzv. HDZ pozivanjem na nekakve hrvatske obveze prema EU čista podvala i klasična laž kakvima se i inače služe.

Najavljeni referendum o našem Vukovaru je u potpunosti legalan, legitiman, ustavan, zakonit i usklađen sa svim hrvatskim obvezama prema EU, i u skladu je sa svim standardima EU, Vijeća Europe i ostalih institucija. Sabotaža istog od strane vladajućih bila bi udar na ustavni poredak.

Diana Majhen