Prošla je i ne ponovila se više 2.dio

  • Ispis

U ovom se mjesecu, puno, puno radilo. Mora se to priznati. Tako je dogovoreno da HNS, koji ulazi u Vladu, umjesto Mosta, dobije dva resora: Ministarstvo znanosti i obrazovanja te Ministarstvo graditeljstva.  A da Ministarstvo znanosti i obrazovanja preuzima Blaženka Divjak. Pa je, tako, gospođa ministrica, ne ću reći ministarka, vrijedna kakva je oduvijek i bila, krenula odmah na posao. 

Prva joj je na redu bila tzv.  kurikularna reforma. Jer se, kako oni „domoljubno“ tvrde, a što je i istina, svaki potez vezan za reformu školstva, smatra od prevelike važnosti za svaku, pa i našu, državu. Ali, unatoč tome što su zbog toga bili pod stalnim povećalom javnosti, i izloženi stalnim kritikama i kontroli, istoga su trena, već izabrane eksperte za Ekspertno  povjerenstvo, naravno dolaskom nove ministrice, počeli i mijenjati.  Naravno voljom naše nove ministrice. A bilo je u tiskovinama i nekih naznaka, a bome i navijanja, kako bi se opet mogao vratiti Boris Jokić, onaj prije ustoličeni pa svrgnuti „veliki i svjetski, poznati i priznati, ekspert za sve“. 

No, Bogu dragom hvala, nije se vratio. Iako se nadao opet nam krojiti kurikularnu, tj, kurikulnu reformu, a kako bismo rekli mi Hrvati: Ne vraća se opet Jokić  da nam kroji i piše naš hrvatski Plan i program reforme odgoja i obrazovanja, u  osnovnom i srednjem obrazovanju,  .

Ne vraća se, tako, svestrani Jokić na čelo, ali se postavlja na čelo Povjerenstva, naš svestrani  predsjednik Vlade Plenković  .

Ma, ljudi moji, zar je i to moguće!?

Moguće je, moguće. Kod nas je svašta moguće. Moguće je uraditi sve, i prije nego što prijedlog zakona dođe u Sabor, i prođe u saborskoj proceduri. I eto, tako je, pored već mnogobrojnih  postojećih, osnovano i još jedno novo  povjerenstvo. 

Povjerenstvo za zamagljivanje istine.

Ali, kažu odgovorni, kako je zadaća tog novog Povjerenstva, da se što angažiranije pristupi obrazovnoj reformi i svemu onome što je važno za budućnost naših mladih i njihovu konkurentnost na tržištu rada. Naravno  i za budućnost Hrvatske. 

Vjerodostojno je to zaključio i potvrdio, doduše nije kao neki to i ovjerio kod bilježnika, naš predsjednik Vlade Plenković.

Ali, sve je, sve je kod nas moguće!!!

Moguće je i da  naša, još svestranija ministrica,  sve ono Jokićevo, umno kreirano  djelo tj. nedjelo, pošalje na provjeru i doradu, još većim, pored naših eksperata, ekspertima za NAŠE školstvo, u provjereno prijateljsku nam Kraljevinu, našim provjerenim prijateljima Englezima. Doduše, na uvid će naš Prijedlog plana i programa za osnovno i srednje obrazovanje ići, pored njih, i Estoncima, i Austrijancima. Jer mi, neobrazovani, kakvi i jesmo, nismo sposobni sve to stručno i umno provjeriti, dotjerati  i procijeniti.

Pa, brate moj dragi, ta Englezi su veliki svjetski znalci na polju odgoja i obrazovanja i naši najveći i provjereni prijatelji!  Ta, to je poznata i priznata istina. U svjetskim razmjerima. 

-A što ti misliš, Lucija, zbog čega nam oni tako zdušno pomažu? Je li zato jer smo i mi, kao i oni, ne doduše protestanti, ali smo katolici. Jer su tako,  nedavno čitam, i u prijateljskoj im katoličkoj Irskoj, oni pomagali… Naravno katolicima. 

- Ma, sigurno! Pa su, zbog njih samih, tj. zbog njihove im dobrobiti,  najprije branili   pa, onda i zabranili Ircima školovanje, pa  uređivali i njihovo školstvo, pa branili pokretanje privatnog posla, pa branili rad u državnoj službi, pa branili i nasljeđivanje zemlje… A zemlja će, ljudi moji dragi, što je i po redu, zakonu i pravdi,  pripasti samo onim umnim koji su to, po svojoj umnosti, i zaslužili. To jest, najbližim irskim nepostojećim protestantskim rođacima  ili engleskoj kruni. Jer su samo oni dostojni, po svojemu porijeklu, to i posjedovati… 

I, eto, tako to rade Englezi, tj. naša braća po vjeri! Uvijek pomažu potrebitima. I uvijek streme dobrobiti drugi i drugačijih…  Da se što više obrazujemo i usavršavamo.  Pa i nama Hrvatima. 

Eto, tako vam to oni rade! 

I sve stručno urade…

-A, podsjeća li ovo tebe, moja Lucija, na nešto slično i ovdje kod nas!???

lipanj 2017. 

      Gori cijela Dalmacija. Gori i nebo i zemlja. Huk vatre širi  se na sve strane. Požari bukte. Plameni jezici ližu i  dižu se prema nebu. Dalmacija u plamenu... Gori i Šibensko-kninska, i Zadarska i Splitsko- dalmatinska županija.

 „Samo budale ništa ne vide. Ovi požari su, siguran sam, podmetnuti. 

Jer, Hrvatskom krstare problematični tipovi, nabijeni mržnjom i porivom za uništavanje“. 

   Kažu neki kako to pale neki piromani. I svi bezimeni. Pa su  ti bezimeni i umno poremećeni, pa neki zapušteni psihički bolesnici, pa su neki, stari i nemoćni, još i skitnice…

A  svi se, ti silni bezimeni, zamislite molim vas,   razbole u isto vrijeme. I gle čuda, samo tijekom naše turističke sezone…

 „LEPO GORI LEPA NAŠA“

I pojeo vuk magarca.

srpanj 2017.

   Potpisan je sporazum! Konačno!!! Nakon mnoštva razgovora i  pregovora, Bandić, HDZ i Esih su se usuglasili… Zlatko Hasanbegović i Bruna Esih dobili su Odbor za imenovanje ulica i trgova koji su i zahtijevali za svoju stranku. A, onda je,  nakon duge i teške borbe, i nakon burne rasprave u Gradskoj skupštini, izglasan i prijedlog o promjeni imena Trga maršala Tita  u 

Trg Republike Hrvatske.

Unatoč tome što je nekolicina antifa drugova, u prvim borbenim redovima,  junački  branila Tita i njegov, sada već bivši trg. 

„Život damo, Trg ne damo“, vrištali su ogorčeni antifa drugovi. 

“Ovo je malena i zakašnjela zadovoljština svim žrtvama ratnog i poratnog jugoslavenskog komunističkoga titoističkog terora”, zaključio je u završnoj riječi, glavni predlagatelj .

rujan 2017.

“Premještanje spomen-ploče poginulim HOS-ovcima, nama je potpuno neprihvatljivo. To je nedopustivo a ako do toga dođe, bit će to rezultat kukavičke politike briselskog poslušnika Plenkovića. Sve na toj ploči je legalno i u skladu sa zakonom… Stajala je mjesecima prije nego što ju je Pupovac pronašao i pokrenuo harangu”, reče jedan HSP-ovac iz Novske.

    Pa je, unatoč mnogobrojnim protestima, a nakon što je krajem 2016. godine postavljena ploča poginulim  HOS-ovcima s pozdravom „Za Dom spremni“, ploča ipak uklonjena iz Jasenovca, te premještena u Novsku. 

„Da su HOS-ovci ginuli u Novskoj, Novska bi pala, Što je i bio cilj agresora. Jer bi se padom Novske, četnici spojili s onima iz Lipika i Okučana.  Ali su HOS-ovci  ginuli u Jasenovcu i okolini, pa je njihovom zaslugom  Novska ostala nepokoreni grad. 

…A, ako se dogodi da spomen ploča ide iz Jasenovca u Novsku, znači li to da Jasenovac nije dio Hrvatske i da tamo važe neki drugi zakoni? Kakva je to država, pitam se ja, u kojoj se ne smiju postavljati spomen obilježja herojima koji su dali svoje živote tamo gdje su i poginuli“, komentar  jednog  forumaša. 

29. studeni 2017.

    „Nisam kriv! I ne mislim pritom na osjećaj krivnje. Hladno, racionalno, logikom koja je kritički provjeravana desetine puta - znam da nisam kriv“, govorio je tako  general Slobodan Praljak. 

…Ako me ne uvjerite, ako vaše tumačenje činjenica bude nedovoljno dobra ili pogrešno primijenjena spoznaja neke od društvenih znanosti pa postane moguće ono što nije bilo moguće, pa postane jednostavno ono što nije jednostavno, pa moć da se nešto učini postane prosta zamjena za želju ili htijenje, onda ću ja biti u zatvoru samo zato što je sud sila. A to zbilja ne bi bilo ništa novo“, poručio je Praljak 2011. u poduljem govoru tijekom svoje završne riječi.

U zatvoru je proveo gotovo 13 godina.

No, nije bio spreman biti nevin, a biti osuđen kao zločinac.

I to za nešto za što nije bio kriv.

„Slobodan Praljak nije ratni zločinac. S prijezirom odbacujem vašu presudu', kazao je  general Praljak, nekoliko trenutaka prije nego što je popio bočicu otrova, a nakon čega je i preminuo. 

 „I Haaški sud izrekao je osuđujuće presude šestorici Hrvata iz BiH prilikom čega je general (čije ime ne smijemo spominjati zbog kontinuiranog pokušaja blokiranja Facebook stranice) popio otrov. A nakon toga je i umro“, piše na jednom  portalu.

„Slobodan Praljak nije zločinac. S   prijezirom odbacujem vašu presudu“, 

povikao je jasno i snažnim glasom general Praljak. 

Uspravan, ponosan i velik, čak i u svome završnom herojskom činu. 

Slobodan Praljak nije ratni zločinac. To tvrdimo i svi mi, domoljubni Hrvati, i s prijezirom, odbacujemo njihovu presudu.

„Čast i poštenje su iznad moći suda. Nitko nikad nije posramio sud i suce kao general Slobodan Praljak. Neka mu je laka hrvatska zemlja. Danas je Slobodan Praljak otišao u legendu, a haški suci u tijesne podrume. Smrt u sudnici. Uživo. To još nitko nije uspio. Slobodan Praljak jest. Tog trenutka kad je popio otrov, ušao je u mit. S dobrim izgledima da se kao“ heroj a ne zločinac“ prometne u idola budućih generacija“, Ivo  Lučić.

     kraj prosinca 2017.

 „Vlada nema potporu građana“, tvrdi  Crobarometar i ističe da Vlada ne može, za svoju politiku, računati na širu potporu građana. Jer, 2017. završava sa 62 % građana koji ne podržavaju Banske dvore, dok ih samo 29 % podupire. 

HDZ stabilan, a SDP najlošiji u zadnje tri godine

Tako kažu ako ne lažu.

Vera Primorac