Javor Novak: HRT 4 - Romano Bolković – „1 na 1“: episkop pakračko-slavonski Jovan Ćulibrk

Pin It

Čudan neki vladika - životne priče i monasi šaolina

Više je razloga zašto je važno razlučiti neka izrečena stajališta pa makar to bilo, što se mojih kolumni tiče, i prekoredno. Jer je nezaobilazno. Zadržat ću se na samo četiri točke tog razgovora u studiju, koje su najvažnije, a ostalo donosim kroz crtice uz odgledano pravoslavno krasoslovlje.        

Svjetski kompromitiran dr. sc. Greif i napuhivanje jasenovačkih žrtava,  

Ismijavanje dr. sc. Esther Gitman na isti način samo sa smanjivanjem žrtava, ono kao: to su „naša“ dva pogrješna pola,  

Doajen istraživanja je Juda Bauer (97 god.) „najveći živući stručnjak za holokaust“ iz Praga. On je napisao: „Jasenovac je, ako ništa drugo, bio suroviji od svojih nacističkih parnjaka“ Bolković dodaje: „po svireposti ubijanja“,  

O blaženiku i kardinalu i mučeniku Stepincu: episkop Jovan ga vezuje negativno asocirajući uz izraelske optužbe upućivane papi Piu 12-om.  

I nigdje u cijeloj emisiji ni Hrvatskog instituta za povijest, Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, i nigdje prof. dr. sc. Vladimira Geigera, nigdje radova Stipe Pilića i Blanke Matković, nigdje Vukića, nigdje knjigâ Romana Leljka… ali nigdje ni Hrvatskog obrambenog rata, niti naravno, krivaca za njega.  

Idemo redom:  

1. Kako se starom provjerenom bizantinskom tehnikom dijeli ono što je njima važno od onoga što im nije, a moglo bi ići niz dlaku katolicima? Episkopu pakračko-slavonskom Jovanu Ćulibrku za tu svrhu poslužio je dr. sc. Gideon Greif. Tko je taj pročetnički, kupljeni gospodin?  

„Neki od najpoznatijih izraelskih povjesničara javno su upozorili da njihov uvaženi kolega Gideon Greif lažno preuveličava broj žrtava Jasenovca, i to radi pod utjecajem Srbije. Gideon Greif je stručnjak za problematiku holokausta i Auschwitza, koji se zadnjih godina spetljao s Aleksandrom Vučićem i Miloradom Dodikom i postao revizionist, koji negira Srebrenicu, a usput širi priče o 700.000 žrtava Jasenovca, zbog čega su ga kritizirali ozbiljni povjesničari…“ (…) „Utjecajni izraelski dnevni list Haaretz objavio je opširan članak: 'Izraelski povjesničar optužen za izbjeljivanje Srebrenice sada se suočava s optužbama za iskrivljavanje holokausta' (Samuel Sokol)“. Da je Greif-ovu „procjenu“ jasenovačkih žrtava diskreditirala moderna znanost, rekao je u listu Haaretz i povjesničar Yad Vashema, Rob Rozett, dok je Ernest Herzog, direktor operacija Svjetskog židovskog kongresa, zaključio da je "Greif završio na krivoj strani povijesti". I još: Emil Kerenji, znanstvenik iz Memorijalnog muzeja holokausta Sjedinjenih Država, rekao je da je u hrvatskom logoru ubijeno između 77.000 i 99.000 ljudi. Haaretzov tekst je važan jer su izraelski historičari decidirano  osporili laži iz Beograda.  

Može li dakle episkop Ćulibrk braniti Greif-a? Naravno ne može, isti je već tako i onako pao i to vrlo tvrdo i nepovratno. Naivci će reći kako se osudom Greifa episkop Ćulibrk zamjerio SPC-vi i pokazao iznimnu toleranciju i razum spram brojenja žrtava u Jasenovcu te oko muslimanskih žrtava srbijanskog pokolja u Srebrenici.  

2. Međutim, ovdje je riječ o dvostranoj smicalici: mi vama nekakvog Greifa i već srbski odavno neobranjivu Srebrenicu te suludu jasenovačku cifru od 700.000 (koja i onako nije više održiva), a vi nama svog „kapitalca“: dr. sc. Esther Gitman. Ženu koja je svijetu i Židovima otvorila oči o stvarnoj prirodi logora Jasenovac te posebno o prešućenom djelovanju mučenika i blaženika i kardinala Alojzija Stepinca.  

Kako će to jednim udarcem potkrijepiti? Kako bizantinski misli da to može: i ismijavanje Gitmanove i potapanje kardinala Stepinca? Izlizanim tvrdnjama i optužbama koje godinama upućuju iz Izraela o navodno sumnjivoj ulozi pape Pia 12-og za trajanja II sv. rata.  

Episkop Jovan ismijava dr. Gideon Greif-a, koji je doista svjetski kompromitiran ali podlo lijepi njegovu kompromitaciju uglednoj dr. Esther Gitman. O njima u đuture govori u kontekstu "onih koji su se okoristili ili afirmirali na holokaustu"!  

Navodim neke od crtica uz gledanje ove emisije:  

episkop je već drugi put u Bolkovićevoj „1 na 1“,  

Bolković je čekao „pogodan“ trenutak,  

O „projektu“ dr. Esther Gitman govori kao o pandan-projektu onom dr Greif-a (bizantinska logika: jedan vaš, jedan naš),  

episkop Jovan napada Esther Gitman, ali (uzaludno) hvali Ivu Goldsteina,  

„naš jezik“ kaže Jovan, a Bolković uopće ne reagira na tu provokaciju,  

do 11-te minute Bolković već tri puta podilazi gostu,  

episkopu Jovanu upitan je i sam doktorat E. Gitman, ismijava ga. No, koliko se masno zaigrao najbolje govori činjenica da episkop očito pojma nema tko je bio mentor na doktoratu Esther Gitman: pa to je bio njegov miljenik Ivo Goldstein!  

prvo je episkopu Jovanu jedan auktor doajen istraživanja o holokaustu, pa drugi, pa treći, pa mu je i četvrti (njegov profesor) također doajen holokaust-istraživanja – sve sami neprikosnoveni doajeni…

3. Episkop Jovan rado citira doajena Judu Bauera… ali što je okrutnije od „tuširanja“ u plinskim nacističkim komorama? Što je okrutnije od masovnog spaljivanja živih ljudi u nacističkim koncentracijskim logorima i pećima? Što je okrutnije od tuširanja Židova plinom u beogradskim kombijima „dušegupkama“?? Što je okrutnije nego proglašavati Srbiju „Juden frei“, tiskati protu-židovske marke i izložbom se na sve to još i hvaliti!? Nije li sve to izostalo u Jasenovcu? Koji je, piše Bauer, a s ponosom citira episkop Jovan: „bio suroviji od svojih nacističkih parnjaka“?? I još tome dodaje Bolković: „po svireposti ubijanja“.  

Crtica:  

     - episkop upravo odlazi u Rim na konferenciju o papi Piju 12-om. Je li to taj  „pogodan“ trenutak koji je sa svojom emisijom čekao Bolković?  

Usput: episkop Jovan također kuje u zvijezde izraelskog vojnog historiografa Creveld-a  te se zgraža što njegov navodno glasoviti doktorat o Jugoslaviji nikada nije preveden u Jugoslaviji. No točnije, riječ je o knjizi i nekadašnjem doktoratu. Drugo, Martin Levi van Creveld (1946.) ima jedno jedino djelo naslovljeno s Jugoslavija, nijedno s Jasenovac. Zar je sve tako jednostavno i dade se opisati tek u jednoj knjizi? Riječ je o naslovu kojem je tema Hitler: „Hitler's Strategy 1940–1941: the Balkan Clue“ („Balkanski trag“) i veliko je pitanje koliko se auktor u toj knjizi uopće dotiče i analizira Jasenovac. Drugi mu je naslov, ali isti. To je onaj izvorni doktorat, ponovno s temom Hitlera ali i Grčke ali i Jugoslavije: „Greece and Yugoslavia in Hitler's strategy, 1940–1941“. I samo i jedino to. U auktorovu široku opusu, u moru od čak 33 knjige!  

Imamo znači osnove reći kako se episkop Jovan služi zvučnim auktorskim imenima kojima pridaje povijesni međunarodni značaj samo zato što su oni mlin na srbskoj vodi. Zato on kaže: „Jasenovac je demonsko mjesto“. Jasenovac ne treba braniti ali treba istinu sagledati u kontekstu II sv. rata, treba ga gledati u kontekstu okolnih zemalja i svih zemalja Europe koje su bile Hitlerovi kvislinzi i u okviru situacije u staroj Jugoslaviji i u ratnoj Srbiji. Treba se dotaći i Hrvatskog obrambenog rata gdje su Srbi već po tko zna koji put krenuli kamama na svoje susjede. Istraživati, istraživati, istraživati, a ne strahovati od toga, ne zabranjivati nova istraživanja. To je, između ostaloga i sumnjivo…  

4. Ako je sve to tako čisto, o papi Piu 12-om, što se čekalo čak 80 godina? Ako postoje povjesničari koji mogu dokazati (inače sasvim budalastu tvrdnju) da je kardinal Stepinac „mogao učiniti više“ onda na sunce s tim! A ne kao što episkop Jovan, podrugljivo nasmijan, praveći se mudar, insinuira rečenicom: „dobar sin svoga oca“. I nada se kako će SPC postići da padne papa Pio 12 jer tada navodno pada i kardinal Stepinac i cijela katolička crkva za vrijeme II sv. rata.  

Kakva je to zatim protu-židovska logika: jest, kardinal Stepinac spasio je mnogo židovskih života ali mogao je i više. Zar nam više nije poznata ona stara židovska poslovica: tko je spasio jedan ljudski život, spasio je svijet?  

Zatim, episkop je Jovan zadovoljan razgovorima dviju strana o kardinalu Stepincu. Pa naravno da episkop likuje, kad je papa Franjo odbio proglasiti blaženika Stepinca svecem i de facto je zacementirao razgovore jer je u njih pozvao SPC! Oni su ti koji nama katolicima trebaju odobriti koga ćemo mi slaviti kao našeg sveca!?     

A da li papu Franju možda zanima ova istina: koga je sve rehabilitirala ili odlikovala Srpska pravoslavna crkva od teških ratnih zločinaca osuđenih i u Titovoj Jugoslaviji (Mihailović) i pred Haškim sudom (vojvoda Šešelj). Je li papa istom logikom, pozvao i vrh katoličke crkve da zajedno odlučuju o tim slučajevima otvorenog pristajanja SPC uz ratna zločinstva i uz teške ratne zločince i ubojice? Kako to da nije? Ako vrijedi Regnum regno non praescribit leges, onda što rade predstavnici SPC u Vatikanu na temu Stepinca ili Pia 12, svejedno??  

Ako su to tako veliki povjesničari, koji su napisali svjetska djela o Jasenovcu, zašto se Srbi i hrvatski kvazi povjesničari upinju na stražnje noge već desetljećima: nikako ne istraživati Jasenovac, ni s nikakvim svjetskim komisijama, ništa ne otkopavati! I sam episkop Jovan kaže kako oni imaju jako puno dokumentacije o Jasenovcu, pa ne razumijem onda zašto se tako grozničavo svi ti etno biznismeni bune protiv sveobuhvatnog istraživanja?? Da im ne bi propao cjeloživotni obrt? Da se ne sazna puna istina? Da četnici i velikosrbi na čelu sa SPC, ne izgube glavni adut povijesnog ucjenjivanja i ocrnjivanja Hrvata i Hrvatske?  

Crtice:  

Bolković konfabulira kako Hrvati imaju predrasude te da „želimo živjeti u našim predrasudama“. A koje su one? Kako podlo insinuira. Mi upravo baš naglašavamo važnost istraživanja Jasenovca i provodimo ih prema svim dostupnim povijesnim dokumentima. Kakve dakle predrasude? Njima se kao alatima ucjenjivanja služe velikosrbi i četnici te trabunjaju o 700.000, o milijun žrtava. Svaki put kad im to (za unutarnju uporabu) zatreba,  

Rat u Ukrajini je bratoubilački ili apokaliptički, kaže episkop, a Bolković šuti ko' zaliven,  

Bolković i Jovan zatim raspredaju o „pulsu svijeta“ ništa manje!  

Ponovno ulizivanje voditelja,  

Nekakve usilne simpatije voditelj nam tijekom emisije s episkopom Jovanom šalje zapravo stalno, a na kraju emisije to je učinio još i s jednim estonskim skladateljem (Arvo Pärt, 1935.). Nisu nam doduše rekli, iako je riječ o najizvođenijem auktoru svojevremeno u svijetu i njegovu sukobu sa Sovjetskom Rusijom, da se on godine 1972. u svojoj 37-oj godini čudesno preobratio iz luteranstva na pravoslavlje i to nakon što se vjenčao za svoju drugu suprugu Noru. Zato episkop vapi za druženjem s Pärtom, uz večericu,  

Ponovno i na kraju emisije - vrlo ulizivački Bolković.  

Što je ovakvom emisijom „dostigao“ Romano Bolković? Osim što se ponašao dodvornički, dao je riječ pravoslavlju da nas dodatno i opetovano obmanjuje; da nam se pravi obrazovano i učeno; da nas „zamajava“ velikim svjetskim imenima; da nam ponovno propisuje što mi trebamo, a što ne; da nam se ruga s našim povijesnim auktorima i blaženikom Alojzijem Stepincem; da nam se prkosno ceri u lice i govori: ne ćete bez nas (ništa bez nas) nikada ne ćete kardinala Stepinca proglasiti svetim. U jednoj rečenici: Bolković im stupidno, a vrlo radosno poklanja metke kojima će nas oni (sve) opet gađati.                                                                                                    

Javor Novak