Kao starom političkom analitičaru i kolumnistu („Hrvatsko slovo“ od proljeća 1996., pa HKV do 2023. pa zatim dragovoljac.com do danas) dopustit ćete mi nekoliko privatizirajućih rečenica. Naime, pišući ovaj tekst prvo mi je mučno: obećao sam upravo danas, najboljem prijatelju da ne ću više gubiti vrijeme na hrvatske političke trivijalije i na političare koji nam neprekidimice lažu.
Ima svakakvih hrvatskih ljudi: crtaju karikature, šalju uvrjedljive memove, pišu nečiste sms-napade na ljudsko dostojanstvo. I uvijek baš protiv političara, a na izbore ne izlaze. Neshvatljivo. To je nešto iz prikrajka, ne vidiš me ali sam te ubo ko' komarac. I onda idu tako redom, „šaraju“ kao Maestro u Ranka Marinkovića i baš najviše po Andreju Plenkoviću, predsjedniku Vlade RH.
Danas, kad Radio Zagreb/Hrvatski radio slavi europski i svjetski vrlo respektabilnu stogodišnjicu, prvo čestitam djelatnicima. No, osim slavlja sebe samih, koje im još traje, hajdmo konstatirati da je najveća radost slušatelja (svakog radio programa) onaj veliki gumb (ili daljinski) na aparatu, a kojim se mijenja program. Radijski kako i televizijski.
Knjiga za preuzimanje
Knjiga za preuzimanje