Javor Novak: Podrška na važnome početku
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 11 Veljača 2025 13:03
Hrvatska ima dugu povijest kvalitetne suradnje s islamskom zajednicom, za razliku od one srbske. Posebno plodonosan odnos izgradili smo u vrijeme osamostaljenja sa zagrebačkim muftijom Ševkom Omerbašićem (1945.-2024.). (I) on ga je učinio razvojnim i prijateljskim. Usput: diplomirao je arapski jezik i islamske nauke na Univerzitetu u Bengaziju (Libija). Njemu su BiH i Hrvatska bile jedna domovina.
islamistički udar
Naravno radikalne militariste ovakav odnos obostranog poštovanja ne će spriječiti da podmetnu bombu i suludim aktom primjerice na postaju Hrvatske policije ubiju i rane potpuno nepoznate, a nevine ljude. Tako se godine 1995. dogodio teroristički napad u Rijeci, prvi takav u Hrvatskoj. Manijak se auto-bombom malo prije podneva, zabio u policijsku postaju, a u automobilu je imao čak 70 kilograma TNT eksploziva!
Bombaš je samoubojica imao namjeru pobiti više ljudi, ali u tome srećom nije uspio. No, krvavih je žrtava i te kako bilo: jedan je policajac na mjestu poginuo, a 29 ih je ozlijeđeno, dok su ozlijeđena i dva prolaznika. Silina udarnog vala eksplozije odbila se i vratila prema parkiralištu, napravila velik krater u tlu te uništila parkirane automobile i pročelja okolnih zgrada. Kako piše RIPORTAL: „teroristički napad u Rijeci 20. listopada 1995. bio je prvi islamistički udar na europskome tlu“.
Naravno atentator, Kuvajčanin John Fawza i njegov suvozač očekivano su razneseni, a odgovornost za napad neočekivano je preuzeo vođa vojnog krila Al Gamma’a Al-Islamiyye, Muhammad Shawki Al-Islambouli, zet smaknutog vođe Al-Qa’ide Osame bin Ladena. Ništa manje. On je osobno izdao zapovijed za postavljanje automobila-bombe, donosi u svojem tekstu CroExpress. Kasnije se pokazalo da je u pitanju bila osveta jer je Hrvatska SAD-u izručila istaknutog člana Al Gamma’e al-Islamiyye, Abu Talal al-Qasimija. Taj terorist vodi se kao prva osoba koju je CIA izručila trećim zemljama uz podatak da je ispitivan na američkom brodu koji je plovio uz hrvatsku obalu. Tri godine po atentatu u Rijeci izručen je i navodno ubijen u Egiptu.
počelo je počelo
Unatoč tome što su islamsko-teroristički napadi već odavno stvarnost diljem Europe, od riječke eksplozije do danas mi smo bili pošteđeni. Napadi radikalno islamističkih čopora u Europi čak su često povezivani i s velikim valom useljenja. A onda evo nas: na početku 2025., trideset godina kasnije, strah se širi Hrvatskom. Bilo je pitanje vremena kad će isteći naša pošteda. Samo u Zagrebu upućeno je 16 prijetnji o postavljenim bombama u školama, a govori se o ukupno stotinjak zastrašivanja diljem Hrvatske. Sve te prijetnje evidentno su širok napad na državu Hrvatsku i eskalirajući udar ne više koncentriran na usko lokalno područje. Prošlih se mjeseci to zlo širilo i susjedstvom o čemu smo malo ili nikako znali. U Sloveniji 230 prijetnji te 270 (!) u drugim susjednim europskim zemljama. Kalkuliranje s neodgovornim klincima kao mogućim počiniteljima (sa stranog poslužitelja) djeluje neozbiljno. Prijetnje su sadržavale eksplicitne militantno-islamske elemente.
Ono što je zaista već postalo strašno jest to da su učestale mete postale škole, djeca. Što je uzrok ovakvog najnovijeg terorističko-radikalno-islamističkog napada, koji se krivotvoreno poziva na islam te je isto tako u suštinskoj suprotnosti s Kur'anom i koji se falš poziva na Alaha i osvetu - tek trebamo istražiti. Kakva je to osveta Hrvatskoj i za što? Ni nakon riječkog terorističkog napada na Hrvatsku policiju listopada 1995., nije se odmah znalo tko i zašto stoji iza tog divljačkog ataka na ljudski život. Možemo sada spekulirati zašto napadi baš na djecu? Jer su najnemoćnija? Jer smo na djecu prirodno najosjetljiviji? No ti su napadi kukavički i surovi, zločinci su karakterno bijedni jer se skrivaju iza elektroničke pošte, prijete na daljinu i nemaju hrabrosti suočiti se licem u lice. Očito, postajemo dionici europskog terorističkoga kriminala.
nije ni prva, ni izuzetak, a ni slučajnost
Mržnja koju srbijanska polupismena cajka Jelena Karleuša riga protiv svih Hrvata, tektonski je odurna. Nije sporedna, ma koliko ona bila primitivna jer je lakmus šovinizma. Karleuša nam poručuje uz mega demonstracije u Srbiji: „Videla sam šetaju novinari i intervjuišu ljude koji hodaju, svi su pričali hrvatskim dijalektom našeg jezika. Znači nitko nije pričao srpskim jezikom. Ja hrvatskim građanima i hrvatskoj državi od srca želim isto da im se ovo desi. Evo isto. Evo identično ovo isto im od srca želim. Eto. Onda će shvatiti narod hrvatski zapravo, šta su učinili. Jer zašto se baviš unutrašnjim problemima neke države na taj način?“
Treba reći i da pojedini mediji u Hrvatskoj skraćuju njezinu video izjavu, cenzuriraju ono najgore, sve u cilju kontroliranja štete. Njezino lupetanje samo po sebi ne bi bilo važno kad Karleuša ne bi bila Vučićev grudobran, kad ona ne bi govorila ono što politička Srbija misli. Karleuša nije ni političarka u vlasti niti je štićena imunitetom. Ona je „samo“ glasnogovornik šovinizma koji učestalo, kao ogavna povijesna mržnja, probija u plaćeničke srbijanske medije. Nije ona ni prva, ni jedina, ni izuzetak, ni slučajnost koja rasprostire govor mržnje prema Hrvatskoj ali i negira hrvatski jezik, ali i apsurdno optužuje državu Hrvatsku za miješanje u srbske unutarnje stvari. Utoliko ne vidim baš nijedan razlog zašto joj službeno ne bi bio zabranjen ulazak u RH. Spava li MVP? Uostalom, očekivanu imploziju Vučićeve dinastije prepoznaje pola Europe, a ne samo Hrvatska. Vidi još i:
https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/regija/treba-li-hrvatska-karleusi-zabraniti-
ulaz-u-drzavu-i-pojas-eu-a-pogledajte-sto-je-sad-izjavila-o-hrvatima-odurno-1452132?fbclid=IwY2xjawIRngJleHRuA2FlbQIxMQABHRQEnhOtvAD5kX9j4KV17jhY5uANUHFEvhtJk5sZjzI15vwVA-P7Di08sg_aem_YEaCVqu4uxb2GBLTAI3c8w
Bilo je tu još mnogo novoratnih fašističkih „korifeja“, svako malo: Vulina, Dačića, Šešelja i Šešeljeva Vučića… nastavite niz. Njihovo mahnito zapaljenje korijen naravno ima u pobjedničkoj Oluji koja ih je potukla do kocena.
Istaknuti hrvatski književnik, književni povjesničar i prevoditelj (s ukrajinskog, ruskog i slovenskoga jezika), između svega ostaloga sastavljač i jedan od prevoditelja 55 suvremenih židovskih pjesnika, neupitan rodoljub, k tome i bivši hrvatski veleposlanik u Ukrajini – Đuro Vidmarović, još nas jednom upozorava na mrzilačku atmosferu spram svih Hrvata u Vučićevoj Srbiji. Citiram glavninu: „Učestalo upozoravam (…) na političku pozadinu agresije srbijanskih pevaljki i cajki na Hrvatsku. Karleuša je kazala ono što sve ostale misle. Vjerojatno tako i govore u privatnim susretima sa svojim hrvatskim prijateljima – srbofilima i orjunašima. Prema tome, treba li Karleuši dopustiti da nama Hrvatima u Hrvatskoj kaže ovo što je izbljuvala Hrvatima u Vojvodini? Neka to javno izgovori, kako se kaže, „u bebu“ našoj Ministrici kulture i Ministru unutarnjih poslova. Žao mi je prijatelja u Subotici i u ostalim dijelovima Vojvodine. Tko će ih uzeti u zaštitu? (…) Veleposlanik RH je bolestan, generalni konzul anoniman, rkt. kardinal u Beogradu srpsko (je) svešteno lice i Hrvati su mu zadnja rupa na svirali“.
Ovdje treba dodati neke podatke iz Beograda (prosinac 2024. – Deutsche Welle): kardinal Ladislav Nemet izrekao je i ovaj rečenični sklop, koji nije hrvatski: „moram tako da kažem“ ili „kada je Bačka bila deo Mađarske“. Vrlo je diskutabilna i ova tvrdnja: „U postkomunističkoj Europi gdje je pravoslavna crkva skoro svugdje većinska, ona ima, hvala Bogu, jedan pozitivan momenat: ljudi se mole, ljudi su pobožni, tu se ponovo rađa taj vjerski osjećaj, to se vidi i u Srbiji“, smatra on. Jedan pozitivan trenutak? A što ćemo s onim drugim, višestoljetnim „momentom“ u Srpskoj pravoslavnoj crkvi? Ekspanzionističkim. I još dodaje: „Sigurno da naša povijest nije bez nekih loših odluka, pa i strašnih odluka Vatikana. Možda ne samo Vatikana kao Vatikana nego Katoličke crkve kao zajednice. I na ovim terenima je bilo ekscesa i loših stvari. Bilo bi pogrešno reći kako nije bilo. Bilo je. Međutim, bilo je i sa druge strane“ (!). Ovaj ekvilibrij krivnje med je za velikosrbske uši, posebno prilikom njihove zabrane kod sadašnjega pape, a povodom hrvatskoga prijedloga za proglašenje blaženika kardinala Alojzija Stepinca svetim.
Vrijedi nastaviti upis cijenjenoga Vidmarovića: „Zbog toga pozivam sve naše odgovorne i politički promišljene ljude da konačno reguliraju srpsko-hrvatske odnose bez štete za RH i bez trpljenja poniženja koje nam nanose. Isto tako i mi poštujemo dignitet Srba kao etničkog kolektiviteta i lučimo politiku od etike, političare od običnih ljudi, suradnju od agresije. Konačno, imamo Beogradski sporazum koji obvezuje obje strane. To nije nacionalizam, jer je kardinal Kuharić javno kazao kako je naš nacionalizam evanđeoskog sadržaja.“
Ne treba brkati: sporazuma je bilo više, najpoznatiji je onaj iz lipnja 1944. poznat kao sporazum Tito – dr. Šubašić, koji se pogrješno naziva Beogradskim. On se odvijao na Visu i poznat je kao Viški sporazum. Iz njega je glavna dužnost izbjegličke vlade bila priznanje NOV-a i Tita čime se ona odriče podrške četnicima i Mihailoviću uz dužnost pomaganja partizanskoj vojsci.
Stvarni Beogradski sporazum bio je onaj iz studenoga 1944. kojim se osniva jedinstvena jugoslavenska vlada (NOP i izbjeglička Vlada). Bio je to pokušaj Zapadnih sila kojim se željelo ujediniti jugoslavensku kraljevsku Vladu u egzilu s jugoslavenskim partizanskim, komunističkim, pokretom. Također je odlučeno da dok to „narod ne odluči“ kralj se Petar II ne će vraćati u Jugoslaviju, a njegove će interese zastupati Kraljevsko namjesništvo.
Međutim, pomalo senzacionalan i svakako najtajanstveniji Beogradski sporazum bio je pak onaj iz 1998. kad je američki diplomat i izaslanik međunarodne kontaktne skupine za Balkan, Richard Holbrooke neuobičajeno dugo skrivao potpisani sporazum s Miloševićem u Beogradu od njemačkih diplomata (Hina prenosi Die Welt): "Njemačko ministarstvo vanjskih poslova čekalo je puna dva dana na tekst sporazuma koji je Holbrooke ugovorio u Beogradu…" I koje je njemačko ministarstvo na kraju dobilo ali ne od Holbrooka nego tek od jugoslavenske ambasade u Berlinu (!). Sporazum je donekle odgodio NATO-ve razorne zračne napade."
No vratimo se današnjim srbskim vrijeđanjima Hrvata i Republike Hrvatske. U tom kontekstu misli se na onaj Beogradski sporazum koji se odnosio na vrijeme prije Holbrooke-Miloševićevog sporazuma. On je donio normalizaciju odnosa između RH i Savezne Republike Jugoslavije, međusobno državno priznanje te kojim su se (imali) regulirati posljeratni odnosi. Potpisan je u kolovozu 1996. u Beogradu, ali treba podsjetiti što stvarno u tom sporazumu između ostaloga stoji: „U roku od šest mjeseci od stupanja na snagu ovog Sporazuma, ugovorne stranke sklopit će Sporazum o naknadi za svu uništenu, oštećenu ili nestalu imovinu.“ To se međutim dogodilo samo s hrvatske strane (povratnicima iz Srbije i BiH) a sa srbske nikada. „Nije zabilježeno da bi Srbija kao pravni sljednik SR Jugoslavije - plaćala naknade čak ni za štete izazvane izravnom vojnom akcijom s teritorija Srbije poput primjerice onih u bitki za Vukovar“. Jedino što je Crna Gora sporadično i nepotpuno 2010. počela isplaćivati naknade šteta privatnim osobama na području Dubrovnika. Zatim i tek nakon nužnih sudskih presuda, a ne samoinicijativno. Crna je Gora zatim plaćala stanovitu odštetu i zatočenicima „zarobljeničkog logora Morinj" u Boki te vlasnicima u ratu „postradale“ imovine. Iz tih je formulacija kirurškim nožem izrezan niz očitih kvalifikacija: agresija Crne Gore na Hrvatsku, pomorska blokada grada, granatiranje Dubrovnika, raketiranje Srđa naletima zrakoplova, pogibija hrvatskih branitelja, mučenje hrvatskih zatočenika u koncentracijskom logoru „Morinj“, pljačka hrvatskog pomorskog broda „Jadran“ koja traje sve do danas, itd. itd.
Kad se svo to zataškavanje i odricanje odgovornosti iz prošlosti, a od strane agresora Srbije i Crne Gore - shvati, jasno je kako politika dosadašnjeg hrvatskog recentnog prešućivanja (MVP) srbijanskih verbalnih, a učestalih napada na Hrvatsku - ne će uroditi smirivanjem. Nikada agresor ne popušta ako vidi da se suprotna strana ne usudi potegnuti protumjere i odgovoriti jasnim posljedicama po njega.
vjetrovi nemira
Trump je napokon započeo trostrane pregovore o završetku rata u Ukrajini. Iako se predstavljao kao mirotvorac koji će za tren zaustaviti oba rata na istoku, sad se pokazuje kako otvara rat u Somaliji i to pod plaštem zračnih napada na Islamsku državu (ISIL).
Islamska država Irak i al-Sham (u značenju Levant) je ISIS. Sam pojam Levant danas ugrubo možemo zemljopisno vezati uz područje Iraka i dijela Irana. Zadržimo se na pojmu levant, pojmu vjetra ne samo zemljopisa. U nas i u Sredozemlju levant, levanat (iz franc. levante) znači istok. Istočnjak kako ga još zovu, jest hladan, umjeren vjetar popraćen naoblakom i kišom. Živi i izraz levantun za jači istočni vjetar ili levantara za jak, nagli istočnjak. No u povijesti taj je levant u Hrvatskoj zabilježen neobično: i kao kožoderica ili kožoder ili kozomor iako se čini kako nema poveznicu ni s kožom niti s deranjem, tek je hladan. Da se našalim: ima li veze sa smrću koza? Kožoder je naime kratkotrajan vjetar i vrlo rijetko je jak, udarima i brzinom nije ni sličan buri. Izraz kozomor pak označava vlažno vjetrovito vrijeme s jakim istočnjakom, kišom ili krupom ili snijegom. To možda približava izraz, značenju tog vjetra. Značajno je pak da je Držić koristio izraz kozomor u najpoznatijoj hrvatskoj komediji Dundo Maroje (iz 1551.).
Somalija, a ne Jemen
Huti, jemenska pobunjenička skupina koju podupire Iran, protivi se Izraelu i Sjedinjenim Državama zajedno s Hamasom u pojasu Gaze i Hezbolahom u Libanonu. Izveli su na desetke napada na brodove u Crvenom moru objavljujući kako će napadati sve one koji plove u Izrael i iz njega.
Za predsjednika Bidena, UK i Sjedinjene Države te nekolicina saveznika, uzvratili su udarac. Bio je to odgovor s mora i iz zraka na ciljeve Hutista. Oni pokrivaju najuži dio - pomorski ulaz s juga u Crveno more. Tako Jemen na njegovim istočnim obalama, a Somalija na južnim, drže ulazni dio u Crveno more i vrlo frekventni međunarodni plovni put na sjever u Suez i dalje.
No predsjednik Trump se u novom mandatu nije odlučio pojačati zračne napade na Jemen, to bi bio nastavak Bidenova puta, već je napao pobunjenike u Somaliji. Prije desetak dana slavodobitno je objavio: zračnim udarima pogođen je ISIS u špiljama, a napadi su bili koordinirani s vladom Somalije. Tada je napisao: „Naći ćemo vas i ubit ćemo vas“.
pukla pipa „neovisnosti“
Time Trump, prvobitno se predstavljajući kao mirotvorac na Levantu, kasneći s pregovorima o Ukrajini, strastveno ratuje na rogu Afrike. Naravno, on vuče i brojne pozitivne poteze naročito vezane uz spol i operacije promjene spola, a kojima smo već godinama bombardirani kao s nečim normalnim i prirodnim. Rasprave je vrijedan i izlazak iz zelenih agendi (Pariški klimatski sporazum) kojima nam se jednako tako jalovo probijaju uši. Kad bi se svi oni koji glasno „brinu“ o zdravlju Zemlje, umjesto građana koji ne mogu promijeniti svoje korištenje energenata, vozili u električnim vozilima i vlakovima, plovili na električnim plovilima, grijali se ili hladili energijom iz obnovljivih izvora – zagrijavanje atmosfere bilo bi zaustavljeno jučer.
Isto tako zahtjevom za dvostruko većim ulaganjem u naoružanje u NATO zemljama, Trump ističe posljedice ruskog napada na Ukrajinu ali i očitu destabilizaciju Europe. Namjerava SAD izvući i iz članstva u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO) koja se obrukala u nekoliko afera. Ima toga još (sada kad svi vide jedino njegove negativnosti): recimo Agencija za međunarodni razvoj (USAID) zatvorila je pipu rasipanju i zloporabi. Najbolje je to opisao, odličan je Fb komentar dao, Stjepo Bartulica: „USAID skandal razotkriva golu istinu da su tzv. neovisni mediji ovisili o novcima američkih poreznih obveznika. Radi se i o lijevim, progresivnim i pristranim medijima u Hrvatskoj (kao npr. opskurni Faktograf) koji su se predstavljali kao neovisni, a zapravo su imali svog gospodara. Takvi mediji od danas su stvarno postali neovisni. Pitanje je hoće li kao takvi opstati?“
Javor Novak
