Javor Novak: Glađenje agresora percem po…
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 14 Rujan 2025 12:59
Europska unija pokazala se u potpunosti nesposobna zaustaviti rusku agresiju. Trump sa svojim proturječnostima i nerealnostima također. Obećavao je svašta, ali Putin ga je nadigrao i rat ide dalje. Svi oni tek hlade jezike, isprazno prijete Putinu, bombastično ga osuđuju i ništa više.
Kakve su to sankcije Rusiji ako znamo da one imaju svoj osamnaesti (18-ti) nastavak? To je smijurija, a nisu sankcije, Putina to uopće ne dotiče, on se okrenuo Istoku i to mu nažalost jako dobro, ide. Sad će Ursula von der Lyen najaviti nove oštre, devetnaeste pa dvadesete sankcije. I tako u nedogled. Čini se da ih EU može donijeti i dvostruko više, ali one nikada ne će zaustaviti rat. Tek se prijeti oduzimanjem ruske imovine u inozemstvu, jahtama ruskih oligarha, blokiranjem i oduzimanjem bankovnih računa, ali to će tek biti. A kada? Ursula to ne kaže, ona očito misli da te prazne višestepene prijetnje mogu zaustaviti Putina. Kako šuplje.
realne prijetnje
Putin se već otvoreno poigrava i sa suverenošću Poljske, šalje cijelu eskadrilu dronova u njezin zračni prostor. Koji je odgovor EU i NATO-a? Budalasta Ursula svaki put kad se dogodi neka ruska eskalacija prvo najavljuje što će poduzeti. Pa je tako sada ispalila kako će EU podići zid dronova prema Rusiji. Super najava. Podsjeća li vas to na nešto? Mala djeca kad ih stariji klipan tuče, njemu prvo prijete: tužit ćemo te učiteljici! Onda ih on nastavi maltretirati, a djeca mu zaprijete: tužit ćemo te našim roditeljima. I naravno da agresija tada nezaustavljivo ide dalje. Eto, tako i Ursula i NATO sada prijete praznim praćkama. Iako je NATO kazao ako Putin napadne jednu članicu odgovorit će mu cijeli savez, to još nismo vidjeli. Glagoljaju o svakom pedlju svoga teritorija koji će oni braniti ali to je u dalekom kondicionalu i na razini mahanja Putinu kažiprstom: no-no! NATO je evidentno progutao i tu Putinovu drsku i očitu provokaciju. Rat ide dalje. Svijet nema odgovor na to, zločinac je Putin nezaustavljiv. Možda tek u izravnom sukobu, ali jedino svih protiv Rusije.
Hitler je bio poznat po blitzkriegu, munjevitom ratu ali Putin ne primjenjuje takav oblik agresije već jedan dijametralno suprotan: langsamerkrieg, spori rat. Ili kako to u hrvatskoj kažemo: to je postupak kuhanja žabe. Tako nas Putin postupno sve uvlači u svjetski rat za koji je on, čini se, spreman. Prošli su to mjesec bile Baltičke zemlje i njihov važan podmorski plinovod, jučer je to bila Bugarska i ometanje leta VIP osoba, danas je to upad eskadrilom dronova u poljski zračni prostor, a sutra? Dok Ursula neprijatelju marno najavljuje što će slijedeće poduzeti.
gluma il' glumatanje
Očito potaknuta učestalim, a opravdanim potcjenjivanjem tv-sapunica, jedna je glumica iz Zagreba u intervjuu ispalila: „Zahvaljujući sapunicama odškolovala sam kćer i kupila stan“. Da zaista, ona tom izjavom dodatno potiče ionako masno prevladavajući egoizam. Popularizira ga kod mladih i njima to poručuje. U se, na se… Da zaista ona i potcjenjuje glumu, jer nije gluma važna nego ono što se s njom može. Ako je to kriterij onda svi potplaćeni u Hrvatskoj ne rade posao koji je važan jer se s plaćom od njega ne može odškolovati kćer ili kupiti stan. Glumica se čak ni ne pita osnovnu stvar iz njezine profesije: je li ona nakon deset i više godina takvog sapunarenja uopće više u stanju glumiti ozbiljne role? Je li ona dakle već postala nešto drugo, a ne više karakterna glumica? Pa šmira je oduvijek bila profitabilnija i neusporedivo lakša od prave iskonske glume. To je tako sa sapunicama, to je tako (i) s Navojčevim pašteta-reklamama.
dabar siječe šumu, a Dabro Hrvatske šume
Gdje su sada sve one puste snimke kako Dabro puca iz pištolja i kalašnjikova? Nova TV, kaže mi prijatelj koji je brojao, objavila je Dabrino pucanje iz pištolja više od 80 (80!) puta. Iz dana u dan, repetirajući. A gdje su i svi ostali mediji koji su se naslađivali? No Dabro je tada upozoravao na kriminal u Hrvatskim šumama, a sad kad su one predmet Uskokove istrage i uhićenja, čak već imamo i prvog osumnjičenika koji je priznao da je primio 20.000 eura mita - nitko više ni ne spominje tu Dabrinu izjavu.
Mediji u Hrvatskoj, ne i hrvatski mediji, imaju (ne samo u Dabrinu slučaju) iznimnu „pravosudnu“ moć: mogu čovjeka osuditi, mogu vlastitu osudu prešutjeti kad im to odgovara, a mogu se i nikada ispričati nekome zato što su ga apriori oblatili. Oni sude i presuđuju kad i kako njima treba i odgovara, besposljedično! Čak idu tako daleko da kad im sud naredi objavu presude, oni se oglušuju i ne objavljuju što su dužni i obvezani presudom nadležnoga suda. A onome koga su medijski oblatili i presudili mu unaprijed, preostaje tek podizanje privatne tužbe. Ti i takvi mediji dobro znaju da je to onda višegodišnje natezanje i pet je godina jedinica vremena. Pa se vi onda izvolite zadovoljiti sudskom presudom kad se više nitko ne će sjećati ni tih novina, ni njihovog napisa, ni vas, niti što je uopće bila tema.
ZDS ili kako četnicima utjerati strah u kosti
Jalov SDP, koji postojano kliže nadolje osim što je poražen na izborima već po tko zna koji put, sad se ponovno hvata, a da za što će drugo nego za ZDS. SDP vrti potpuno istu ploču kao i Vučićeva fašistička Srbija: oni u Hrvatskoj zajedno vide ustašluk, vide fašizam, potonje ne u svome oku već u onom hrvatskome. Boji li se to SDP-e pozdrava Za dom spremni kao i njihova Jugoslavija? Je li to pravi razlog zabrani koju sanjaju? Zanimljivo je kako se SDP (ili neki njegovi viđeniji pojedinci) žele oprati od zločinačke crvene petokrake, od Tita i njegovih masovnih zločina. Pa tako esdepeovac, nekakav Mišel i još Jakšić lukavo podvaljuje kad navodi kako se Račan svojevremeno ispričao za zločine koje je počinio jugoslavenski komunizam. Kako lukava izjava, u stvari notorno prozirna i lažna. Zašto lažna? Pa zato što članovi SDP-a nikada nisu prihvatili tu Račanovu izjavu. Oni su, dobro je to poznato, u svojoj centrali u noći pobjede, urlali pjesmu „Po šumama i gorama“. Stazić je čak u Hrvatskome saboru boreći se očajnički da ostane u njemu, drsko i zločinački kazao kako „očevi nisu do kraja završili posao na Bleiburgu“. I još: i odiozni je Beljak koji je do kraja dezavuirao i uništio HSS, u Saboru također izjavio: „Ako je Bleiburg zločin onda je i Oluja zločin“!
Isti taj Beljak, za koga kažu da je ustaški unuk te da su mu djeda ubili partizani, jednom prilikom izjavljuje: „većina ustaša nije imala veze s fašizmom nego su bili hrvatski domoljubi“, ali godine 2020. prosvjeduje zbog prijenosa Svete mise na HRT-u za žrtve Bleiburga. Svim time Beljak jako konkurira nekadašnjem predsjedniku Mesiću da preuzme titulu mister mitomana.
Tako i SDP: imaju Račana koji poručuje „ispričavam se za komunističke zločine“ i imate njegovo članstvo koje pjeva „Po šumama i gorama“. Neki to povezuju sa šizofrenijom. Imate Milanovića koji na pitanje „Tito ili Tuđman?“ - kao iz topa odgovara: „Tito!“ Imate svu onu bulumentu divljih prosvjednika koji su željeli zaustaviti „Krug za trg“ i skidanje ploče zločinca Tita čak i s činom okupatorske vojske - maršala - s najljepšeg zagrebačkog trga. Imate bivšeg centralno-komitetliju Vilija Matulu, glumca kojem najbolje idu role nacističkih vojnika, koji izjavljuje: „Vrijeme je da se ploča vrati natrag“ (!).
Dakle u SDP-u je toliko proturječnosti da je to već bolesno. Ideju njihova hvaljenog predsjednika Vlade - Račana (a to je bio gotovo tri i po godine) nikada nisu sproveli u djelo, niti su prihvatili pomirenje koje im je nudio jedini hrvatski predsjednik.
dva kaputa - tri stolice
Kad je prije koju godinu gđica. Maruška Aras u Kazalištu Trešnja premijerno izvela novelu hrvatskog književnika Slobodana Novaka „Školjka šumi“ kao monodramu, poslije smo predstave slavili uz skromnu zakusku. I naravno hrvatovali i naravno brat i ja slušali koliko je g. Aras bio oduševljen djelom narečenog hrvatskog književnika i izrazitog hrvatskog domoljuba. Naglasak je na ovom: bio.
A onda se ovog ljeta u Benkovcu dogodila sramota: g. Aras je hrvatske branitelje nazvao primitivcima. To mi je i ponovio u opširnom odgovoru na moje prvo upozorenje kako Frljić i Slobodan Novak ne idu i nikada ne će ići zajedno. Kad je nakon toga narod.hr objavio podatke o prostačkim komentarima “kulturnjaka“ g. Arasa na Facebooku, a zatim i udivljenje istoga s zagrebačkom nakupinom Možemo, svima je postalo jasno da se tu zbilo obrnuće kaputa. Pitao sam Arasa je li pročitao tatino djelo „Protimbe“ ali je zaobišao odgovor iz čega se pokazuje kako nije.
Istina je da vlast u Hrvatskoj nikada nije znala pridobiti hrvatske ljude, financirati hrvatske projekte, pobrinuti se da pravi ljudi budu nagrađeni, potpomagati njihove značajne tuzemne (Hitrec) i inozemne projekte (Sedlar), a što je sve udba i orjuna oduvijek ne samo znala, nego vlastitim mrežama i te kako financirala i medijima reklamirala. Dovoljno se sjetiti samo mamutske jugo-mreže doušnika (u svakoj kući barem jedan) i svi su ti cinkaroši ovako ili onako bili desetljećima dobro plaćeni. Mi to nikada nismo ni znali, niti pokušali ostvariti. Zato ne čudi što neki labilni ljudi, kad vide da se hrvatstvo ne isplati, da se ne može naplatiti i učiniti dugoročno lukrativnim - prelaze u jugo-mreže. Naravno to je i pitanje morala i karaktera. To treba moći.
Kad se pogledaju izvori financiranja očito je da je g. Aras povukao sredstva i od grada Benkovca, i o Ministarstva kulture i od nakupine Možemo. Tako se to sjedenje na tri stolice moglo nesmetano nastaviti. Sve dok pred njih nisu stali hrvatski branitelji i sve dok nisam zabranio izvođenje očeva djela. Jer ne bi bilo nimalo iznenađujuće da bi ono, s ovakvom ekipom, lako moglo doživjeti i potpunu blasfemiju, suštinsko zadiranje u auktorsko djelo i to sve do ne prepoznatljivosti i jugo-ljigavosti. I zbog toga je bilo važno što sam im zabranio dalje izvođenje. Nešto slično izveo je svojedobno Brešan mlađi, s tatinim „Mirisima“ u Rijeci, a kako tata nije bio na generalnoj probi nije imao mogućnost tu lošu burgiju na vrijeme zabraniti.
Da sve to od g. Arasa nije slučajno, dokazao nam je vrlo brzo opet: smislio je „umjetnički“ performans i pozvao građane da ih dođu gledati ali i da ponesu kamenje. Ono kao igranje s vatrom jer se neki pitaju što će gađati, što razbijati? A kad tamo oni se pozivaju na ono staro biblijsko: „Tko je bez grijeha neka prvi baci kamen.“ Zlo mi je od ljevičara koji se pozivaju na Bibliju i koji pervertiraju njezine vječno-važeće moralne postavke. Prljaju ih svojim dodirom.
U projektu Kule Jankovića vidljivo je da g. Aras surađuje i s Miloradom Pupovcem, pa zatim s Čedomirom Višnjićem predsjednikom Srbskog kulturnog društva prosvjeta, pa s Gordanom Bosancem, nekakvim direktorom nekakvoga CMS-a, Sustava za upravljanje sadržajem (Content Management System). Pa sa Zoranom Pusićem, predsjednikom GOLJP-a. Nekakvog Građanskog odbora za ljudska prava (ili CCHR-a). Kako ne bi ostavio mjesta baš nikakvoj sumnji g. Aras se dao još i uslikati na performansu „Nosi se“: sada s notornim Zoranom Pusićem. Kad će ova producentska i glumačka „vekna“ Vučiću u Beograd, još se ne zna. Jer zaista je to jedno po svemu elitno i probrano društvo.
Izrael je svjetska sila, a ne samo nuklearna
Činjenica da su predsjednik Vlade RH Andrej Plenković i ministar vanjskih i europskih poslova Goran Grlić Radman odvojeno, a srdačno u službeni posjet primili izraelskog ministra vanjskih poslova Gideona Sa'ara pokazuje koliko je hrvatska vanjska politika slaba. Pokazuje kako ni Plenković ni Radman nisu našli i nisu smogli naći snage u ovom ratnome trenutku odbiti Izrael.
Izrael je toliko međunarodno jak da kako neki tvrde upravlja i samim Sjedinjenim Američkim Državama, donedavno najjačom velesilom svijeta. S te je strane pristajanje na posjet Hrvatskoj, dolazak na vlastiti poziv i hrvatsko primanje na najvišoj razini - donekle razumljivo. Ali. Po što je došao izraelski ministar? Odakle baš sada iznenadna ljubav prema Hrvatskoj? Koji su to dalekosežni ciljevi njegova posjeta? Što je iz svega toga profitirala Hrvatska?
Izraelski ministar Hrvatsku je odabrao i nas posjetio iz istog razloga zašto je Putin sletio u Kinu: osvjetlati svoj obraz, svijetu pokazati da je njegova agresija legitimna. Zašto ljubav baš prema Hrvatskoj? Pa vjerojatno zato što su ga drugi odbili. Izraelska procjena se pokazala točnom: Hrvatska nema snage odbiti jedan Izrael, unatoč njihovoj svojevremenoj traljavoj ponudi isluženih vojnih letjelica. Dalekosežni ciljevi Izraela, a sada postignuti s Hrvatskom, su jasni: za vrijeme izraelske krvave agresije na Palestinu i za trajanja glasnih svjetskih osuda, brojnih pritisaka sa svih strana pa čak donekle i od Trumpa, Izrael je odabrao Hrvatsku kao dio EU i dio Europe da kroz posjet njoj promovira svoju politiku i pokaže kako nije točno da sve zemlje Europe osuđuju izraelsku agresiju.
A što je iz svega toga profitirala Hrvatska? Baš ništa, dapače ima štetu. Prvo će u susjednoj BiH još jače narasti protuhrvatsko muslimansko stajalište, jer službena Hrvatska podržava i ugošćuje agresora, Izrael. Najvišu će cijenu kao i uvijek platiti Hrvati. Muslimani će se još žešće osvećivati: i teritorijalno i politički. Drugo, u samoj Hrvatskoj ojačat će protu-izraelsko stajalište naročito upareno s protu-vladinim osjećajem značajnog broja hrvatskih građana. Treće, Hrvatska će dobiti po nosu i od brojnih EU zemalja koje osuđuju očitu Izraelsku bestijalnu agresiju. Hrvatska se ovim konfrontirala i s onim europskim zemljama koje su već priznale Palestinu ili glasno najavile njezino skorašnje priznanje. Prema svemu tome, samo slijepac ne vidi da je primanje (baš sada!) izraelskog ministra vanjskih poslova Gideona Sa'ara i to na najvišoj državničkoj razini, velika šteta za hrvatsku državnu i vanjsku politiku. K tome prikazujemo se i kao slabići koji nisu imali snage odbiti Izrael.
Međutim, način na koji u to vruće područje upada predsjednik Milanović, potpuno je pogrješan. Prvo on prizemno polemizira s izraelskim ministrom i po pitanju Hrvatskog obrambenog rata i po pitanju prodaje izraelskih vojnih letjelica, a to se ne radi. Tim se vraćanjem na stare teme nanosi bitna šteta međunarodnim krhkim i slabašnim odnosima Izraela i Hrvatske. Sadašnjim i budućim. Žabac napada diva: Izrael kao svjetsku silu, ne samo nuklearnu. Isto tako: gosta se ne vrijeđa, nego ga se nastoji što ljepše ugostiti, ako je već hrvatska politika Izrael označila kao visokoga gosta. To je temeljni bon-ton, ali što? Pa on je potpuno strana imenica Milanoviću. Njegov je upad doslovno i upad i ispad, jer on ne zna i ne može drugačije. Čak i kad načelno ima pravo, on to izvodi tako da je šteta po međunarodni hrvatski ugled, očita.
Ako se predsjednik Republike htio distancirati, pokazati kako razmišlja drugačije onda je on to mogao učiniti s mjerom i taktom, a ne prozivati gosta i osuđivati ga. Postoji stotinu načina kako se to diplomatski moglo učiniti. Ali jao, što je to diplomacija za Milanovića? Još jedan neprobavljiv i nepoznat pojam. I na kraju Milanović se uzrujao, a to si ipak mogu dopustiti (rijetko) čak i najveći državnici svijeta. Ostale se uredno ismijava kad se zajapure pred kamerama jer misle kako su oni vrlo važni, kako su izrekli neko sudbonosno i svjetsko mišljenje.
Javor Novak
