Javor Novak: Povratak u mrak
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 20 Listopad 2025 12:51
Jasno je da Plenkoviću odgovara komesar Tomašević i njegova sekta jer tako mu on obavlja prljavi posao koji on tobože gleda iz sjene, ono kao ni luk jeo ni luk mirisao, jel' da!? Tako će Senf prije ili kasnije staviti na dnevni red Gradske skupštine i povratak imena Josip Broz Tito na najljepši zagrebački trg. I dodat će obvezno maršal Tito, jer to je čin zločinačke JNA koja je u Hrvatskom obrambenom ratu klala, silovala, pljačkala, razarala i spaljivala Hrvatsku
Nakon skandala s ukidanjem potpore roditeljima odgajateljima Nemožemovci besramno jašu dalje, prošli su tjedan stvorili novu aferu: brišu postojeća imena zagrebačkih ulica i uvode neka svoja, strogo ideološko politički podobna. Kad se nisu u stanju uhvatiti sa zagrebačkim prometom i učiniti nešto suvislo, oni ga još pogoršavaju, sužavaju, ratuju s vozačima automobila.
No, Tomašević odavno više nije samo nesposoban rješavati brojne goruće gradske probleme, on je komesar koji ideološkim ratovanjem želi distrakcijom skrenuti pozornost sa svoje nesposobnosti. Rukovodi se „logikom“ što veću štetu gradu i hrvatskoj povijesti počinim - to sam uspješnije zataškao sve svoje gadne promašaje. Zato sada mijenja imena ulicama i odriče se značajnih ljudi iz povijesti ne samo ovoga grada. I tu je rabotu tek započeo.
kaznena prijava zbog korupcije
Sliku stanja dao je i opet samo dr. Tomislav Jonjić, koji britko piše: “…na sjednici zagrebačke Gradske skupštine na kojoj smo se borili za ulice Filipa Lukasa, nadbiskupa Šarića i Antuna Bonifačića, tražili objašnjenja o trošenju proračunskog novca, zahtijevali popis stanova u gradskom vlasništvu i strukturu (državnu i nacionalnu!) ljudi koji u tim stanovima stanuju i o našem trošku. Zato smo prije desetak dana podnijeli kaznenu prijavu zbog sumnje na korupciju. Zato sam danas podsjetio kako već dvije godine na sva usta upozoravam da je na čelu ustanove u vlasništvu grada Zagreba postavljena osoba koja je pravomoćno osuđena za primanje mita. Nikoga to nije zanimalo: ni javnost, ni tzv. slobodne medije, ni državno odvjetništvo. A da je zanimalo, možda bi se izbjegla najnovija afera u zdravstvu koja možda jest buknula da se prikriju neke druge afere, ali time nije sama po sebi prestala biti aferom! To je, eto, razlog zbog kojega upozoravamo na spregu državne i zagrebačke vlasti.“
asistiranje Plenkovića Tomaševiću i SDP-u
Dr. Jonjić iz stranke Jedino Hrvatska! Dalje piše: „Sjetimo se kako je Plenković uoči lokalnih izbora 'centrirao' Tomaševiću projekt izgradnje novog stadiona! Sjetimo se kako Plenković postavlja kandidate koji se imaju suprotstaviti Milanoviću ili Tomaševiću. Upitajmo se, zašto Plenkovićev HDZ unaprijed čini sve da izgubi predsjedničke i zagrebačke izbore, a čini sve da dobije saborske. Zbog toga podsjećamo da je HDZ na svim razinama - od mjesnog odbora preko vijeća gradske četvrti do svoga zastupničkoga kluba u Gradskoj skupštini - i sada skandalozno omogućio najnoviju promjenu naziva zagrebačkih ulica. A čitava ta operacija, i druge slične koje će ju vjerojatno slijediti, služe kao dimna zavjesa.“
Jasno je da Plenkoviću odgovara komesar Tomašević i njegova sekta jer tako mu on obavlja prljavi posao koji on tobože gleda iz sjene, ono kao ni luk jeo ni luk mirisao, jel' da!? Tako će Senf prije ili kasnije staviti na dnevni red Gradske skupštine i povratak imena Josip Broz Tito na najljepši zagrebački trg. I dodat će obvezno maršal Tito, jer to je čin zločinačke JNA koja je u Hrvatskom obrambenom ratu klala, silovala, pljačkala, razarala i spaljivala Hrvatsku. Zato on prkosno sanja kako sve to zlo treba odmah vratiti!
apsurdi i gluposti u imenima Zg ulica
Odavno govorim kako nije istina da Zagreb nema dovoljno novih ulica da bi svi hrvatski uglednici mogli dobiti svoju. Pa je tako primjerice hrvatski pjesnik i akademik HAZU pok. Slavko Mihalić dobio „ulicu“ na Prisavlju među potleušicama, među tijesnim sokacima kojima se kreću i jedva njima voze jedino stanari. Zagrebčani ni ne znaju gdje je njegova ulica. Hrvatski književnik Antun Šoljan dobio je ulicu tek u dalekome Španskom. U ulici koja se vjerojatno trebala zvati Španjolsko. Ali zato imamo gluposti na sve strane: Zagreb ima Zagrebačku ulicu, čak štoviše Zagrebačkom ulicom stiže se do Zagrebačke avenije! Živim u Hruševečkoj ulici koja je ime dobila po selu Hruševec istočno od Zaboka, a tu je i Hruševec Kupljenski sjeverno od Pojatnog te Hruševec Pušćanski sjeverozapadno od Pojatnog. Dakle zaista je riječ o jednom toponimu po kojem svakako treba imenovati još i jednu zagrebačku ulicu. Što stanovnicima Hruševečke znači to imenovanje? Baš ništa. Baš ništa kao ni stanovnicima Viške, Korčulanske, Slavonske, Rapske, Lastovske, Istarske, Slovenske, Rooseveltovog trga, Varšavske, Masarykove, Lošinjske, Sisačke, Ljubljanske avenije, Radničke ceste koja odavno već nije ni cesta niti radnička, Krapinske, Ozaljske, Jezerske, Jablanske, Klanječke, Grobničke, Tešanjske, Hreljinske, Creske, Zadarske, Riječke, Varaždinske, Zelinske, Gračanske, Pulske, Cetingradske, Čazmanske, pa je tu i nemaštoviti Zeleni trg, Šestinska odavno već nije cesta već ulica, a vodi u Šestine, ali vodi još i do Šestinskoga trga. No, to nije trg nego dvokraka ulica! Tu su i Lička ulica, pa Postojnska, pa nemaštovite Njivice I, II, III, IV i V… i tako do u nedogled. Desetine i desetine možda i stotine zagrebačkih ulica odavno su trebale dobiti ime pojedinog hrvatskog uglednika/uglednice, umjesto što ih Tomašević sve namjerno ostavlja u zapećku.
Zemljopisom inspirirane ulice nikome ništa ne znače, ali bi stanovnicima značilo da dobiju ulicu primjerice hrvatskog pjesnika Ivana Slamniga, hrvatskog pjesnika Pupačića, ali ne u periferijskom Španskom već u središtu Zagreba. Ili hrvatskog dirigenta Kranjčevića ili hrvatskog slikara Kulmera ili… Zamislite: hrvatski kralj Tomislav u Zagrebu ima ulicu tek kao Tomislavovu, nigdje kralja hrvatskoga kraljevstva. I još: Tomislav kao kralj Tomislav ima ulicu tek u periferijskom zapadnom dijelu Velike Gorice! Sjetite se i ulice partizanskog zločinca u Prečkom, gdje je bio poznati partizanski logor i stratište, ime tog ubojice ne želim niti napisati, a koji u istom tom Prečkom dijeli prostor te gradske četvrti s nestorima hrvatske glazbe Tijardovićem i Matačićem ali i one svjetske - sa Slavenskim! Ali ideološki i komesarski Tomašević ne želi mijenjati takva apsurdna i potcjenjivačka imena ulica, ne, njemu smeta najdugovječniji predsjednik Matice hrvatske - ugledni Filip Lukas!
ogledna tabla jugokomunizma
Na kraju dr. Jonjić ovako poentira: „…upozoravamo na neznanje, amaterizam i nestručnost gradske uprave pod Tomislavom Tomaševićem, koja je zbog svoje jugonostalgije i svog neznanja biblijskih razmjera, usporedno s uklanjanjem četiriju tobože ustaških ulica jednu nazvala imenom Elze Kučere. Na kraju rasprave o tome, prije samoga glasovanja, negdje oko dva sata ujutro 17. listopada, predočio sam dokumente koji pokazuju da je gospođa Kučera sve do odlaska u mirovinu 1944. bila zamjenica ravnatelja Nacionalne i sveučilišne knjižnice, i da ju je u ljeto 1943., prepoznavši njezine stručne kvalitete i nacionalne zasluge, promaknućem u viši platni razred osobno pohvalio državni poglavar, ujedno vođa ustaškog pokreta Ante Pavelić. Glasovali smo za to da gospođa Kučera dobije ulicu, a i borbom za nazive ulica borit ćemo se da Zagreb i Hrvatska više ne budu oglednom tablom jugokomunizma, nego dom i domovina slobodnih i sretnih ljudi. Tek kad se iskorijeni korupcija, ponajprije ona politička, bit će moguće riješiti druga pitanja, uključujući osnovna socijalna, koja ugrožavaju opstanak našeg naroda.“
sve same ustaše
Na listi Tomaševićevih neprijatelja, istom tom njegovom komesarskom logikom, naći će se i veliki hrvatski pjesnik Dobriša Cesarić. S obzirom da smo bili susjedi u Novoj Vesi, često sam ga viđao i pozdravljao. Konačno moj se otac s njime znao zaustaviti ispred naše kućne veže i dugo razgovarati. Ne jednom slušao sam te razgovore i kao stariji gimnazijalac mogao steći privatni pojam o karakteru Dobriše Cesarića kao čovjeka, ako već to nisam znao, a jesam, iz njegove poezije. Maestro Cesarić bio je plašljiva duša od čovjeka pa je ikakvo njegovo vezivanje uz bilo koji politički pokret pa tako i ustaški, sasvim krivotvoriteljsko i zlonamjerno. Pogotovo usred svjetskog rata. Samo pokvarenjaci i neznalice i komesari i oni obnevidjeli od ideologije traže ustaška krvna zrnca svakome pa tako i Cesariću. I ne žele znati što je bilo i kako je bilo, no što kaže povijest? Ona nam neminovno kazuje slijedeće: taj grdi ustaša Cesarić, kako piše wikipedija, „nakon Drugoga svjetskog rata radi u Nakladnom zavodu Hrvatske te kao urednik u izdavačkom poduzeću Zora. Bio je i redoviti član JAZU-a (Razreda za književnost), a od 1951. pa čak do 1962. godine predsjednik je Društva književnika.“ Zaista ne znam zašto nisu stavili njegovu fotografiju s krvavom kamom u zubima. Žaba je Tomašević (iz duboke nepokošene trave) na potezu…
Javor Novak
