Časna sestra Kornelija Horvat strijeljana na Hvaru s još šest otočana
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 05 Siječanj 2019 16:09
Na poseban način istaknut je lik hrvatske mučenice sestre M.Kornelije Horvat, koja je tijekom Drugoga svjetskog rata na ovome otoku pretrpjela mučeništvo u zajedništvu s još šest čestitih otočana. Bili su to: don Jakov Račić iz Vrbanja ‒ župnik Veloga Grablja, Franjo Kostur iz Jelse, te Vicko Bošković, Josip Jurić, Nikola Tomičić i Marin Petrić iz Veloga Grablja.
“Orkestriranom presudom Vojnog suda pri Komandi Srednje Dalmatinskog područja od 3. siječnja 1944. svi oni lažno su optuženi zbog “špijunaže i neprijateljske propagande” i osuđeni na kaznu strijeljanjem koju je trebala izvršiti “Partizanska straža u Hvaru 12 sati nakon saopćenja presude optuženicima”. Međutim, prema usmenoj predaji, svi osim sestre M.Kornelije strijeljani su prije presude ‒ koncem prosinca 1943. ili na samom početku 1944. godine. Miljenko Jurić Peretov iz Veloga Grablja napisao 2003. godine Zahtjev za rehabilitaciju ovih stradalnika a prema gore spomenutoj Presudi Vojnog suda. U tom svom zahtjevu donio je kratke životopise njih sedmero, za njih šestero i nadnevak strijeljanja, te ukazao na neistinitost optužbi kojima ih se tereti i to bez da im se pruži mogućnost obrane. Premda se u Zahtjevu, a prema podatcima iz Arhiva Družbe, spominje dan strijeljanja sestre, neki drugi izvori upućuju nas danas da se to zbilo ranije. Zahtjev gosp. Marinka nije nažalost imao odjeka.
Rođena je 22. prosinca 1886. u Koprivnici, od oca Matije i majke Jelisave, rođ. Srabec. Krštena je 24. prosinca 1886. u Župi sv. Nikole u Koprivnici, tada Zagrebačka nadbiskupija, a danas Varaždinska biskupija. U Družbu je stupila 3. kolovoza 1925. godine. Privremene redovničke zavjete položila je 16. kolovoza 1926., a doživotne 16. kolovoza 1929. godine u Zagrebu. Nakon zavjeta odlazi u Daruvar i preuzima službu učiteljice u dječjem vrtiću. Zatim je premještena u Jelsu na Hvaru, gdje također vrši službu učiteljice u vrtiću. U 58. godini života partizani su je noću odveli iz kuće i strijeljali koncem siječnja 1944. na gradskom groblju u Hvaru.
Prema tzv. Popisu narodnih neprijatelja i ratnih zločinaca na otoku Hvaru iz 1945. godine koji se čuva u Povijesnom arhivu u Splitu, na otoku Hvaru je od 1942. do 1945. bilo optuženo ukupno 98 osoba, uključujući i gore spomenutih sedam, od kojih su većina bili likvidirani. Onih koji su bili rodom iz otoka Hvara na tom je popisu 78: iz Hvara 7, Veloga Grablja 4, Brusja 1, Staroga Grada 23, Dola 10, Vrbanja 12, Svirača 1, Vrisnika 3, Sv. Nedjelje 1, Jelse 11, Vrboske 4 i Bogomolja 1 osoba. Ostali, njih 20, rođeni su izvan Hvara i među njima je bila sestra M.Kornelija.
Početkom Drugoga svjetskog rata jedna je sestra oboljela i otišla, te su u Jelsi ostale samo sestra M. Kornelija i sestra Dujma Grčić koja se skrbila za kuhanje i malo gospodarstvo. Njih dvije, kazala nam je sestra Dujma, bile su zajedno sve do hladne prosinačke noći kada su u njihov samostan upali partizani i odveli sestru M.Korneliju. Bila je to Stara godina 1943. Uplašenoj i zaplakanoj sestri Dujmi rekoše da će sestru ubrzo vratiti. Međutim to se nije dogodilo, nego su već sljedećega dana došli i po sestru Dujmu. Ali, saznavši da je iz Dalmacije, a ne iz Slavonije, kako su pretpostavljali, otišli su i nisu se više vraćali.
Jedno je vrijeme, kaže usmena predaja, bila zatočena u Hvaru, u jednoj zgradi na Trgu sv. Stjepana, tek nekoliko desetaka metara od katedrale. Tamo su partizani običavali dovoziti svoje žrtve i odatle ih odvoditi na stratište. Sve noću. Koliko je dana sestra provela u tom zatvoru i je li bila mučena glađu, žeđu, psihičkim pritiscima, udarcima ‒ ne znamo. Jesu li i njeni uzdasi i jauci bili stopljeni s onima što su dopirali do susjednih kuća ‒ također ne znamo. Kada su je odveli na hvarsko groblje i kada su je strijeljali ‒ ni to ne znamo. Zadugo se nije znalo ni gdje je bilo položeno njezino mrtvo tijelo.Tek glasovi koji do nas dopiru u novije vrijeme upućuju nas na to da je strijeljana u blizini kapele na hvarskome groblju i da je pokopana u grobu u kojem je položeno i tijelo mladoga svećenika don Jakova Račića, te da su ostali njezini sudrugovi-mučenici, njih četiri, pokopani nedaleko od toga mjesta. Gdje je pokopan mladi Franjo Kostur iz Jelse, nije nam poznato.
Ono što sa sigurnošću možemo danas reći jest to da sestra M. Kornelija i njeni sumučenici nisu bili zločinci, nego žrtve zločinačke komunističke ideologije koja je bila spremna uništiti svakoga i sve što nije bilo u skladu s njezinom politikom te oteti svakome sve što je koristilo njezinim interesima.
Uredništvo/komunistickizlocini.net
