Svaki trag izgubio mu se u zloglasnim Negoslavcima: 'Djede, sada ću znati gdje si'
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 03 Prosinac 2024 16:00
Dana 2. prosinca 2024. na platformi X, ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, objavio je: "Danas smo u Vukovaru identificirali sedam osoba nestalih u Domovinskom ratu, čije smo posmrtne ostatke ekshumirali iz dvije grobnice kod Negoslavaca. Među žrtvama iz masovne grobnice su otac i dva sina.
To jasno govori o razmjerima počinjenih zločina, kao i o teškim sudbinama žrtava i njihovih obitelji, koje su 33 godine tragali za svojim bližnjima. Hvala obiteljima na povjerenju i strpljenju. Naša je trajna misija pronaći sve nestale u Domovinskom ratu, omogućiti im dostojno počivalište, a njihovim obiteljima mir. Stoga i ovim putem apeliram na sve koji imaju informacije o nestalima, da nam se s povjerenjem obrate".
Među identificiranim osobama nalazi se i Ante Korač za kojim je do danas, bezuspješno, pune trideset i tri godine tragao unuk Igor Korač, o čemu smo više puta pisali. Igor Korač, unuk Ante Korača, Hrvata nasilno iz vlastitog doma odvedenog u Negoslavce, selo s većinskim stanovništvom srpske nacionalnosti, gdje je nakon teškog zlostavljanja mučki ubijen i s još četvoricom sumještana pokopan u masovnoj grobnici u seoskim njivama, na svome Facebook profilu, napisao je:
"Tražit ćete me i naći me, jer ćete me tražiti svim srcem svojim Jeremiah; 29,13
Često sam citirao ovaj psalm kroz godine i moje molitve su uslišane, PRONAĐEN JE... Kroz život sam imao dvije želje, jedna je bila da postanem otac, a druga da pronađem djeda i dostojno ga pokopam. Prva mi se ostvarila s 40 godina, dobio sam prekrasnog sina, a druga se ostvarila s 49 godina. Tu drugu želju dragi Bog i Sveti Ante su ipak čuli i uslišali moje molitve. Najveći strah je bio kada i ako se djed pronađe hoće li tijelo biti cjelovito, hvala Bogu je. Ono za čime najviše žalim je to što moj otac nije danas tu uz mene i što nije doživio da pokopa svog oca. U trenutku kada sam shvatio da je djed u toj grobnici prva pomisao mi je bila – 'Bože, je li tata zato i otišao gore da djedu pokaže brži put kući?'
Ako slučajno nije tako... onda ću samo reći - Tata, obećanje je izvršeno! Djede, sastali smo se danas ponovno nakon 33 godine, ali se u isto vrijeme nažalost opet i rastajemo, razlika je samo u tome što ću sada znati gdje si. Ovo nije zbogom, nije bilo ni u najtežim danima, ovo je samo doviđenja do nekog ponovnog susreta, susreta tamo gore s tobom i tatom. Volim Vas obojicu svim srcem, nedostajete neopisivo, počivajte u miru zajedno..."
Tko je Ante Korač?
Ante Korač rođen je dana 3. veljače 1932. u Velikoj Ilovi, općina Prnjavor, Bosna i Hercegovina, kao četvrti od šestero djece Vide rođ. Tambur i Joze Korača. Njegovog oca Jozu, godine 1944. ubit će četnici, a Antin stariji brat nestao je godinu dana kasnije na Križnom putu, kao brojni drugi Hrvati za čiji se grob nikada nije saznalo. Do tada imućnoj obitelji, nakon Drugog Svjetskog rata sva imovina oduzeta je u korist države, pa Vida Korač donosi odluku da se s petoro djece, u potrazi za novim i boljim životom, iz Prnjavora preseli u Hrvatsku, u plodnu Slavoniju.
Ante Korač se kao dvadesetogodišnjak, godine 1952. oženio Milicom Križić koja im je rodila troje djece, sina Ivana i kćeri Zlatu i Anu, a on se, nakon odsluženog vojnog roka u ondašnjoj JNA, kao vozač traktora zaposlio na Jakobovcu, poljoprivrednoj farmi šest kilometara udaljenoj od Vukovara, gdje se s obitelji i nastanio. Oni koji se Ante još uvijek dobro sjećaju, rekli su kako je bio vrijedan i pošten čovjek, brižan otac, koji je u slobodno vrijeme rado pecao, osobito u rukavcu Dunava - Dunavcu, na Haglovima, gdje je imao svoje posebno mjesto na koje je kasnije vodio i unuka Igora, Ivanovog sina, a Igoru je to danas jedna od najljepših uspomena koje iz djetinjstva u srcu čuva na svog djeda, za kojeg kaže kako ga je upravo on odgojio. Druge uspomene s kojima je Igor godinama živio svakodnevno, bolne su i teške.
Tog Korača objesite pred Olajnicom, da visi!
Tijekom bitke za Vukovar, među ostalim braniteljima, grad pod opsadom branio je i Antin sin, a Igorov otac - Ivan, koji će u široj javnosti ostati zapamćen po poznatoj, zlokobnoj snimci beogradske televizije na kojoj njihove dojučerašnje susjede srpske nacionalnosti, Jelica Janković i Nada Todorović, po ulasku JNA i srpskih paravojnih postrojbi u grad, nabrajaju imena hrvatskih branitelja, prokazujući ih – Tomislav Pap, Došen, Molnar, Dane, Ivan Korač itd. a jedna od njih, Nada Todorović, pri tome kaže: "Tog Korača objesite pred Olajnicom, da visi!".
Svi branitelji koje su dvije žene imenovale, ubijeni su, a većina ih se još uvijek vode kao nestali, osim Ivana Korača koji se spasio odlaskom u proboja, pri čemu je, nažalost, zarobljen i odveden u srpske koncentracijske logore gdje je proveo devet mjeseci. Vrijedna zapisivanja je priča kako je tijekom proboja grupa kojoj su prethodnica bili Ivan Korač i još dva branitelja zalutala u kišnoj noći i pojavila se na ulazu u tad već okupirane Petrovce gdje su na njih zapucali četnici. Tri branitelja su im povikala da prestanu pucati, da će se predati. Nekoliko puta su ih pitali 'koliko vas je', a oni su ustrajali u odgovoru kako su samo njih trojica. Uhitili su ih i odveli, a ostali su civili uspjeli pronaći pravi put prema Vinkovcima i spasiti se.
Nasilno odveden iz svoga doma
Početkom ratnih zbivanja, Ante i Milica Korač ostali su u svome domu na Jakobovcu, dva i pol kilometra udaljenom od druge VUPIK-ove farme, kasnije – stratišta Ovčara, okruženi JNA i srpskim paravojnim jedinicama koje su zaposjele ove pustare početkom mjeseca rujna i utvrdile artiljerijske položaje. Antin unuk Igor Korač, u to vrijeme šesnaestogodišnjak koji se s majkom nalazio u progonstvu, svojevremeno je ispričao: "Kada su farme zauzete, počelo je s prijetnjama ljudima koji su tamo živjeli, ispitivanja, upadanja u kuće. Jednoj su grupi ljudi među kojima je bila i moja baka, njih trideset do četrdeset, dana 4. rujna '91. dozvolili da ode. Moj djed nije htio ići, iako ga je baka usrdno molila. Rekao joj je da je on star, tvrdio je kako ga nitko neće dirati jer ni on nikada nikome nije učinio ništa zlo... Da će čuvati kuću, hraniti kokoške... Nije bio jedini koji je tako razmišljao, danas se skoro svi vode kao nestali".
Ni glasa nije pustio...
Svjedokinja koja je preživjela njihovo nasilno odvođenje ispričala je kako su ih dana 28. studenoga 1991. sve izveli, potrpali u nekakav kamion i odvezli u Negoslavce, a Igor se ogorčeno prisjetio: "Rekla mi je da joj je u tom kamionu moj djed dao cigarete uz riječi – 'Uzmi, meni više neće trebati'. Sigurno je bio svjestan onoga što će uslijediti i nije se prevario. Čim su se zaustavili u Negoslavcima, rulja ga je skinula s kamiona i počela mlatiti... Lopatama, kundacima, s čim su stigli... Nju su odveli dalje, pa više nije znala što se s djedom događalo, zadnje mi je rekla – 'Znaš, unatoč tome što su mu radili, tukli su ga strašno cijelim putem, glasa nije pustio...'
Druga žena koja je preživjela negoslavački podrum mi je ispričala ostalo; od grupe koju su s njim doveli i zatvorili u podrum u kojem je i ona bila, moj je djed je najduže preživio, otprilike šest dana. U tom su ga podrumu, bio je to podrum tadašnje MZ Negoslavci, zgrada današnje Opštine Negoslavci, kao i sve ostale, užasno fizički zlostavljali. Ruke su mu, kad ga je posljednji put vidjela prije negoli su ga odveli na ispitivanje s kojeg se nije vratio, bile svezane bodljikavom žicom".
U srpnju 2021. godine, Igor je vlastitim sredstvima zakupio oglasni prostor za jumbo plakat u centru Vukovara, na kojemu se nalazila djedova fotografija, datum rođenja i nestanka te podatak da mu se svaki trag gubi u Negoslavcima. Objavljena je i e-mail adresa, s nadom kako će nekoga zapeći savjest, pa će dostaviti bilo kakav podatak slijedom kojeg će se pronaći posmrtni ostaci Ante Korača. Uzalud. "Nadao sam se kako će nekome od njih proraditi savjest, da će makar anonimno javiti gdje su ga bacili. Ali nije. Neka onda barem gledaju u lice čovjeka, starog čovjeka, kojeg su nemilosrdno ubili", prije tri godine izjavio je Igor.
Napokon pronađen u negoslavačkim njivama
Dana 9. studenoga 2024. otkrivena je masovna grobnica s posmrtnim ostacima žrtava iz Domovinskog rata. Grobnica s pet ubijenih civila pronađena je u njivi nedaleko od prve kuće koja se nalazi odmah pored ploče s natpisom Negoslavci, a ako bismo bili još precizniji, u njivi u koju se ulazi na prvoj leniji lijevo, na izlazu iz sela prema Vukovaru, šezdesetak metara od ploče s natpisom naselja. Na toj lokaciji probna iskapanja počela su 30. rujna, dosad je pregledano oko 11 tisuća četvornih metara zemljišta, a posmrtni ostaci su pronađeni na dubini od 1,2 metra. Atar, odnosno oranica u kojoj je grobnica pronađena prigodno se zove – Sramotin lijevi. Srpska sramota i zločin nalaze se s lijeve, ali i s desne strane, gdje su nešto prije, gotovo uz samu cestu pronađena još dva tijela, koja su danas također identificirana.
Igor Korač svoju potresnu objavu na Facebooku završio je riječima:
"Svim svojim srcem svima vama koji još uvijek tražite najmilije, želim da pronađete svoje sinove, kćeri, očeve, djedove, bake, majke... Svima Vama znanim i neznanima neizmjreno HVALA na nesebičnoj podršci i potpori svih ovih godina. Za mene sada počinje neko novo poglavlje, nadam se mirnije i spokojnije, koliko to može biti u ovom životu, uz moju obitelj i prijatelje.
Djede, tvojim pronalaskom za mene prestaje poglavlje života koje se odnosilo na potragu, a ti ćeš sada imati mjesto na kojem ću moći doći upaliti svijeću i popričati s tobom kao nekada. Ispunio sam očevu i svoju želju da budeš pronađen i dostojno pokopan. Meni je najvažnije da tvoje kosti sada imaju mir i spokoj. Vrijeme i mjesto pokopa ću objaviti naknadno".
