Zadnji komentari

Potresni vapaj iz vukovarske bolnice ostao bez odgovora: 'Od obećane pomoći nema ništa'

Pin It

Što sam novo naučio o Vukovaru? - Večernji.hr

Najmanje 266 osoba je ubijeno, od toga na Ovčari oko 200, pri čemu su njih 20 bili djelatnici bolnice, dok su brojni liječnici zarobljeni. Uslijedila su odvođenja ranjenika, civila i bolničkog osoblja, a za mnoge je posljednja postaja bila Ovčara.

Tijekom tromjesečne opsade Vukovara, vukovarska bolnica postala je posljednje utočište za brojne ranjenike, bolesne i civile koji su u njezinim prostorijama tražili spas od neprestanih napada na grad. Unatoč jasno istaknutim oznakama Međunarodnog Crvenog križa, bolnica nije bila pošteđena granatiranja, a njezine su zgrade gotovo svakodnevno bile izložene topničkim i zračnim napadima Jugoslavenske narodne armije i pridruženih srpskih snaga.

Kako je broj ranjenika rastao, a zalihe lijekova, sanitetskog materijala i ostalih potrepština postajale sve oskudnije, liječnici i medicinsko osoblje bili su prisiljeni raditi u krajnje nehumanim uvjetima. Pacijenti su smještani u hodnike, na podove i u podrumske prostorije, dok su se liječnici borili za svaki život, često bez osnovnih uvjeta za liječenje. Prema podacima iz publikacije, od travnja do 18. studenoga 1991. u bolnici je liječničku pomoć dobilo više od 2200 ranjenika. Posebno je potresan podatak da su među njima većinu u pojedinim razdobljima činili civili – od kraja kolovoza do kraja rujna čak 70 posto zaprimljenih ranjenika bili su civili. Kada je početkom listopada prekinuta cestovna komunikacija s ostatkom Hrvatske, odnosno prolazak takozvanim Kukuruznim putem, mogućnost redovite opskrbe i evakuacije dodatno je otežana, a bolnica je sve više ostajala prepuštena vlastitoj borbi za opstanak.

Koliko je situacija bila dramatična svjedoči i poruka koju je ravnateljica bolnice, dr. Vesna Bosanac, 18. studenoga 1991. u 18.55 sati telefonski uputila Europskoj misiji. U apelu naslovljenom kao prosvjed upozorila je da se u vukovarskoj bolnici još uvijek nalazi više od 500 ranjenika, među kojima su ranjena djeca, žene i trudnice. Njezine su riječi bile izravne i bez uljepšavanja: "Još uvijek u bolnici u Vukovaru ima više od 500 ranjenih, među kojima su i ranjena djeca, žene i trudnice, kao i već preko 500 civila koji su dobjegli iz vlastitih podruma i skloništa, nadajući se zaštiti i evakuaciji". Bosanac je zatražila hitnu intervenciju i dolazak predstavnika tih međunarodnih institucija, i to bez pratnje Jugoslavenske armije, naglašavajući da u okruženju bolnice nema hrvatske vojske, što je Europska misija prethodno tražila kao uvjet.

"Od obećane pomoći Europske misije i Međunarodnog crvenog križa do sada nema ništa. Molim hitnu intervenciju i dolazak predstavnika Europske misije i Međunarodnog crvenog križa, i to bez pratnje Jugoslavenske armije, jer ni Hrvatske vojske nema u okruženju bolnice, što je od nas tražila Europska misija", stoji u apelu dr. Bosanac koji je objavljen u znanstvenoj publikaciji "Rat, ljudi, brojevi – Vukovar 1991. i danas" koju su 2021. zajednički izdali Državni arhiv u Vukovaru i Institut društvenih znanosti Ivo Pilar. U ovoj se publikaciji, između ostalog, navodi da su žrtve  napada JNA i ostalih srpskih snaga činili su u velikom postotku civili, a takav podatak puno govori o karakteru rata vođenog u ime velikosrpske ideje. Autori publikacije -  Sandra Cvikić, Dražen Živić i Josipa Maras Kraljević - također ističu da su u bolnici liječeni i ranjeni neprijateljski vojnici tijekom agresorskih napada na grad.

Za mnoge je posljednja postaja bila Ovčara

Naveli su i da je Bosanac u više navrata pisala apele domaćoj i međunarodnoj javnosti da se pomogne i bolnici i gradu, a informirala ih je i o korištenju nedopuštenog oružja i sredstava u ratu protiv Hrvatske. Tako je u svom dopisu 7. studenog obavijestila međunarodnu javnost da JNA koristi bojne otrove kao i fosforne bombe koje izazivaju teška oštećenja. Navodi i primjer korištenja aviobombe od 250 kilograma, tzv. krmače, koja je bačena na bolnicu probivši etaže do skloništa, pala je na krevet pacijenta, ali srećom nije eksplodirala. Na sam dan predaje obrane Vukovara dr. Bosanac je poslala nekoliko poruka Europskoj misiji od koje traži pomoć i dolazak promatrača do bolnice koji bi bili jamstvo humanog ponašanja osvajača prema ranjenicima i pacijentima. Bolnica je i toga 18. studenoga bila napadnuta minobacačkom vatrom sa srbijanske strane, a djelovali su i zrakoplovi JNA. Podatak da su promatrači EZ-a bili u Negoslavcima toga dana i najavili dolazak – ako im bude dopušteno – pokazuje nemoć međunarodne zajednice u odsudnom trenutku za Vukovar, navodi se u ovoj publikaciji.

U tom je trenutku više od 500 ranjenika i pacijenata čekalo na pomoć, a dan poslije, 19. studenog ujutro, doktorica prosvjeduje jer ju nitko ne kontaktira glede evakuacije svih pacijenata iz bolnice. Sporazum o evakuaciji ranjenika i ostalih iz bolnice, koji je ujedno i predviđao nadležnost međunarodnih čimbenika tijekom toga procesa, potpisan je u Zagrebu 18. studenoga. JNA je ušla u bolnicu, dok su predstavnici Međunarodnoga Crvenog križa (Nicolas Borsinger) spriječeni u onome na što je i JNA pristala, nadgledanje evakuacije bolnice, a izvlačenje oko 400 muškaraca iz bolnice na sporedni izlaz u režiji pripadnika JNA za mnoge od njih završilo je tragično: najmanje 266 osoba je ubijeno, od toga na Ovčari oko 200, pri čemu su njih 20 bili djelatnici bolnice, dok su brojni liječnici zarobljeni. Uslijedila su odvođenja ranjenika, civila i bolničkog osoblja, a za mnoge je posljednja postaja bila Ovčara.

direktno.hr