Kriza slobode govora mnogo gora nego što mislimo
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 14 Rujan 2025 19:03
Prema nedavnim podacima, kazneni progoni za govor mržnje – uglavnom na internetu – na rekordno su visokim razinama. Samo u 2024. godini 44 osobe osuđene su za govorne delikte. Da bismo to stavili u perspektivu, to je gotovo trećina svih takvih osuda u proteklom desetljeću zajedno.
Zaštita osjećaja ili interesa na internetu čini se hitnijim pitanjem od zaštite ljudi u stvarnom životu
Dr. Paul Craig Roberts (Institute for Political Economy, IPE), autor knjige objavljene u ožujku 2023. pod nazivom: „Empire of Lies” (‘Carstvo laži’), objavio je u veljači 2024. vrlo zanimljiv i poučan tekst pod izvornim naslovom: „2024 Is the Last Year of Free Speech and Democracy in the Western World” i podnaslovom – ‘Redefining Democracy in a Way which Eliminate Democracy’.
U travnju 2024. Hrvatski fokus objavio je prijevod teksta dr. Robertsa pod naslovom: „Redefiniranje demokracije na način koji eliminira demokraciju” (HF br. 716. od 12. 4. 2024.).
Danas, godinu i više dana kasnije nakon objave teksta dr. Robertsa gotovo svakodnevno svjedočimo postojanju velike krize slobode govora, a time i ljudskih prava. Svi oni koji se suprotstavljaju službenom narativu proglašavaju se fašistima i/ili neonacistima.
Zbog svima dobro poznatih događaja u Benkovcu a potom i u Šibeniku, portal ‘Narod’ 28. kolovoza objavio je tekst Luke Šarića: „Mali vodič za neznalice – što smiju lijevi aktivisti, a ne smiju ostali?” Večernji list (subota, 30. 8. 2025.) objavio je tekst bombastičnog naslova: „Stop cenzuri: teror zabrana trese temelje Hrvatske” – što se za sam sadržaj članka ne može reći. Stoga sam za danas odabrala tekst G. Caldera koji opširnije opisuje što se događa u Ujedinjenom Kraljevstvu, ali se istovremeno može odnositi i na Europsku uniju kao i brojne druge države.
Kriza slobode govora u Velikoj Britaniji je gora nego što mislite: Licemjerje u vladi, rekordno visok broj osuda i pogrješno postavljena pravda
„Broj osuda za „govor mržnje” u Britaniji dosegao je rekordne visine, zatvarajući ljude koji objavljuju svoja mišljenja na internetu, dok silovatelje, pedofile i nasilne prijestupnike pušta na slobodu. Nedavni porast zatvorskih kazni za prijestupnike otkriva ne samo neispravan sustav, već i opasno licemjerje u srcu vlade.”
Policijski nadzor nad riječima, a ne djelima
Prema nedavnim podacima, kazneni progoni za govor mržnje – uglavnom na internetu – na rekordno su visokim razinama. Samo u 2024. godini 44 osobe osuđene su za govorne delikte. Da bismo to stavili u perspektivu, to je gotovo trećina svih takvih osuda u proteklom desetljeću zajedno.
Policija u Ujedinjenom Kraljevstvu sada uhićuje 30 ljudi svaki dan – gotovo 12.000 godišnje – zbog navodno uvrjedljivih poruka na društvenim mrežama. Uglavnom su to obični ljudi, ljuti na vijesti, možda nespretni s riječima ili jednostavno nesvjesni gdje su granice ovih dana. Dok su istrage provala propale zbog nedostatka policajaca, a nasilni kriminal ostaje stalna briga, tisuće policijskih sati ulažu se u praćenje ‘tweetova’/’tvitova’, što pokazuje očitu promjenu u pravnim prioritetima. Zaštita osjećaja ili interesa na internetu čini se hitnijim pitanjem od zaštite ljudi u stvarnom životu.
Namjera, a ne utjecaj
Ono što najviše iznenađuje jest nizak zakonski prag za osuđivanje počinitelja. Prema Zakonu o javnom redu iz 1986., tužitelji ne moraju dokazati da su riječi zapravo izazvale nasilje ili nemire. Zapravo, ne moraju čak ni dokazati da je itko vjerojatno uopće reagirao na njih – važno je tvrditi da su riječi objavljene s namjerom poticanja mržnje.
Dakle, tko odlučuje o namjeri? Koliko se kontekst uzima u obzir? Kao što smo vidjeli s Lucy Connolly u zatvoru i njezinim nedavnim puštanjem na slobodu, jedan ‘tweet’ koji je brzo izbrisan može se tretirati isto kao namjerna, fizička kampanja poticanja nasilja. Rezultat toga je pravosudni sustav koji kažnjava ljude za ono što dužnosnici misle da su vjerojatno mislili, umjesto za ono što su zapravo učinili.
Starmerovo oštro licemjerje
Kad je britanski premijer bio direktor javnog tužiteljstva, prepoznao je opasnosti kriminalizacije impulzivnog govora na internetu. Godine 2013. izdao je smjernice koje su posebno odobravale blagu kaznu za one koji su odmah izbrisali objave kao znak iskrenog kajanja. Te smjernice čine se donekle razumnima, omogućujući ljudima razdoblje smirivanja u slučaju objavljivanja ‘u žaru trenutka’, a također sprječavajući prekoračenje i štiteći slobodu govora.
Međutim, danas Starmerova vlada predsjedava najoštrijim valom progona zbog govora koji je Ujedinjeno Kraljevstvo ikada zabilježilo, što implicira da su načela koja je on osobno nekoć uveo sada odbačena. Lucy Connolly, koja je upravo puštena iz zatvora nakon objave ‘tvita’ (koji je brzo izbrisala), zapravo bi bila pošteđena zatvorske kazne da su se slijedile Starmerove vlastite smjernice.
Čini se da se Britanija sada nalazi u poziciji u kojoj emocionalne ‘online’ izljeve (tj. izjave) kažnjava strože nego djela nasilja u stvarnom svijetu.
Pogrješno postavljena pravda
Izvješća otkrivaju da su silovatelji, pedofili, pa čak i jedan terorist pošteđeni zatvora, dobivajući blaže kazne od nekoga tko je osuđen zbog ‘online’ komentara, a često i uvjetne kazne, što znači da u potpunosti izbjegavaju zatvorsku kaznu. Obiteljski nasilnici dobivaju naloge za opće dobro, dok Lucy Connolly zbog ‘tvita’ služi kaznu iza rešetaka.
Observer je izvijestio da je oko 40 posto osuđenih odraslih seksualnih prijestupnika pošteđeno zatvora, umjesto toga primaju naloge za dobrobit zajednice, novčane kazne ili uvjetne kazne. To je ukupno gotovo 15 000 pojedinaca koji su izbjegli služenje kazne iza rešetaka između 2013. i 2020.
Guardian je 2023. izvijestio da se sucima često nalaže, izravno ili snažnim pritiskom, da ne zatvaraju određene počinitelje, uključujući silovatelje, posebno ako su već bili pušteni (na slobodu) uz jamčevinu, kako bi se izbjegla prenapučenost zatvora. Telegraph je također ove godine izvijestio da je osuđeni silovatelj djeteta u potpunosti izbjegao zatvor, što se barem djelomično pripisuje krizi kapaciteta zatvora.
Godine 2024., ‘The Sun’ je otkrio da samo oko 20 posto počinitelja osuđenih za posjedovanje ili dijeljenje slika seksualnog zlostavljanja djece dobiva zatvorske kazne. Preostalih 80 posto, bez obzira na opseg ili težinu njihovih djela, izvlači se s novčanim kaznama ili uvjetnim kaznama. To uključuje i poznate slučajeve poput Huwa Edwardsa s BBC-a, koji je, unatoč posjedovanju više slika zlostavljanja djece, potpuno izbjegao zatvor.
Dvorazinski govorni sustav?
Kritičari tvrde da ulazimo u dvorazinski sustav, koji odvaja ono što je dopušteno od onoga što nije isključivo na temelju predstavljene ideologije. Njihov stav je da se progresivni narativi štite, bez obzira na to kako se izjašnjavaju, dok se sve što je nacionalističko ili konzervativno kažnjava s revnošću.
Ovaj predloženi dvorazinski sustav nagriza povjerenje, odvodeći građane od uvjerenja da je pravda slijepa. (Izraz ‘pravda je slijepa’ simbolizira ideal nepristranosti i objektivnosti u pravnom sustavu). Ističe sustav koji može birati koga će procesuirati – i to ne na temelju njihovih djela, već na temelju političkog prizvuka njihovih riječi. Bez obzira slažete li se s onim što se zapravo govori ili ne, to narušava legitimnost sustava i potiče ogorčenost. Uostalom, što ako oni koji su na vlasti u budućnosti promijene mišljenje?
Što se više ovo neslaganje ušutkava u ime sloge, država ironično riskira produbljivanje podjele u društvu i stvaranje radikalnije opozicije.
Prava cijena straha
Oni koji podržavaju suzbijanje „govora mržnje” tvrde da je potrebno zaštititi ranjive zajednice i spriječiti širenje mržnje. Međutim, čini se da brojke ne podupiru ovu tvrdnju – unatoč tisućama uhićenja i rekordno velikom broju osuđujućih presuda, malo je ili nimalo dokaza da se sama „mržnja” smanjuje. Umjesto toga, svjedočimo rastućoj kulturi straha.
U svakodnevnim razgovorima, obični ljudi se samocenzuriraju, posebno ‘online’. Novinari mogu otupjeti svoje riječi, učitelji se grizu za jezik kada se nastavni plan i program neizbježno promijeni, a opća populacija sada je sklonija mjeriti svoje riječi u ‘pubu’ ili autobusu.
Čini se da se Britanija transformira u mjesto gdje je izražavanje uvjetovano, kontingentno i kontrolirano. Umjesto smanjenja stvarne štete, ljudi sve više osjećaju da politike rađaju paranoju i nepovjerenje.
Cenzura u brojkama
Postoji veliki jaz između onoga u što nacija vjeruje i onoga što s povjerenjem govori, uglavnom zbog sve veće cenzure. U nastavku su neke brojke i njihova odstupanja, preuzeta iz izvješća Gov.uk-a (Britanska vlada):
1 od 7 novinara kaže da izbjegava određene teme u usporedbi s 30 posto svjetskih kolega. Međutim, izvješće navodi da su „samoprocjene razine autocenzure umjetno niske jer ‘tvrdokornost’ redakcija i novinara znači da mnogi nerado priznaju autocenzuru.”
33,5 posto akademskog osoblja kaže da se samocenzurira;
38 posto studenata kaže da „sveučilišta postaju manje tolerantna prema širokom rasponu gledišta.”
Nekoliko drugih izvješća organizacija „Freedom in the Arts” i „Commission for Countering Extremism” otkrilo je sljedeće:
84 posto ispitanika u području umjetnosti reklo je da se „nikada, rijetko ili samo ponekad“ ne osjećaju slobodnima javno izraziti svoja mišljenja.
78 posto se složilo da se „ljudi koji rade u umjetnosti ne bi usudili priznati desno-centristička politička mišljenja.”
Većina ljudi „vjeruje u slobodu govora,” ali su pronašli „jasan obrazac povećane osjetljivosti” oko islama;
38 posto je reklo da se „moraju suzdržati od izražavanja svojih stavova o islamskim temama” u odnosu na 17 posto koji su isto rekli o kršćanstvu;
30 posto ih je reklo da se trebaju suzdržati od izražavanja svojih stavova o religiji općenito;
33 posto vjeruje da sloboda govora nije odgovarajuće zaštićena.
I općenito, „spirala šutnje” postaje sve učinkovitija – ideja da su pojedinci u zajednicama skloniji samocenzuri kada percipiraju da su vjerojatno u manjini. Ideja osjećaja da ste u manjini, naravno, ohrabruje se kažnjavanjem određenih tema, a hvaljenjem drugih. U istom izvješću Gov.uk stoji:
6 posto akademskog osoblja identificira se kao desničari u odnosu na 30 % šire javnosti
15 posto akademika reklo je da podržava konzervativnu stranku u odnosu na 44 posto na posljednjim izborima prije izvješća;
13 posto studenata reklo je da su glasali za „izlazak” u odnosu na 52 posto na općim izborima.
Izvješće racionalizira ove rezultate na sljedeći način: „s obzirom na prevladavanje progresivnih stavova u akademskoj zajednici, vjerojatno je da će se ljudi s konzervativnijim stavovima, posebno oni koji su društveno konzervativni, osjećati ugodno izražavajući ih u sveučilišnim okruženjima.”
Šira slika
To se ne događa u vakuumu. Diljem Zapada, demokracije se bore za ravnotežu između slobode izražavanja i želje za reguliranjem ‘online’ „mržnje.” Put Ujedinjenog Kraljevstva čini se posebno ekstremnim upravo sada, s obzirom na sam broj uhićenja, ponuđene kazne i licemjerje političara koji naglo krše svoja obećanja.
Ako građani ne mogu slobodno, iskreno, pa čak i nespretno govoriti, bez straha od gubitka slobode, onda se čini da sloboda govora postoji samo na papiru i kada to odgovara donositeljima odluka.
Završna misao
Zatvara li Britanija oči pred nasilnim kriminalcima dok istovremeno zatvara građane zbog njihovih mišljenja? Želi li javnost premijera koji govori jedno o pravednosti u kaznenom progonu, a čini suprotno kada je na vlasti?
Vidjevši kako se to događa u Velikoj Britaniji, nije teško zamisliti kako se širi Zapadom. Možda se već i dogodilo.
Pridružite se razgovoru
Recite nam što mislite o tome što se događa sa slobodom govora, bilo u Ujedinjenom Kraljevstvu ili inozemstvu. Osjećate li se još uvijek sposobnima, u redovitom razgovoru, reći ono u što istinski vjerujete? Ili šapućete ili izbjegavate određene teme iz straha od progona? Javite nam.
S obzirom da autor teksta G. Calder spominje slučaj Lucy Connolly, moram na kraju reći nešto i o tome za čitatelje kojima možda nije poznat ovaj događaj.
Lucy Connolly, supruga konzervativnog vijećnika Raymonda Connollyja, puštena je iz zatvora HM Prison Peterborough u četvrtak 21.08.2025. nakon što je odslužila više od 300 dana zbog objave na društvenim mrežama, što je, kako se vjeruje, najduža kazna ikad izrečena u Britaniji za jedan ‘online’ komentar.
U listopadu 2024. Connolly je bila osuđena na 31 mjesec zatvora nakon što se izjasnila krivom za poticanje rasne mržnje. Mainstream mediji oštro su napadali i ‘razapinjali’ Connolly zbog ‘govora mržnje’ i poticanja na nasilje, ignorirajući pravi razlog njezine burne reakcije kao majke djevojčice u dobi od 12 godina i kao majke koja je izgubila sina u dobi od 19 mjeseci – i stoga dobro poznaje bol roditelja koji su izgubili dijete.
Njena osuda proizašla je iz objave na X-u neposredno nakon ubojstava u Southportu 29. srpnja 2024., kada je Axel Rudakubana, tinejdžer (17 godina) rođen u Britaniji ruandskog podrijetla, nožem ubio tri djevojčice u dobi od 6, 7 i 9 godina na plesnom satu s temom Taylor Swift u plesnom studiju. Teško je ranio još osmero djece i dvoje odraslih, jedna od njih je učiteljica plesa.
U svojoj objavi, koja je pregledana više od 310.000 puta prije nego što ju je izbrisala manje od četiri sata kasnije, Connolly je napisala: „Masovna deportacija sada, zapalite sve proklete hotele pune tih sranja, što se mene tiče, a kad ste već kod toga, povedite i izdajničke vladine političare sa sobom.”
Čini se da slučaj Lucy Connolly nije završen njezinim puštanjem na slobodu, budući se predsjednik SAD-a Donald Trump zainteresirao za njezin slučaj, a američki odvjetnici žele razgovarati s Connolly o nametnutoj cenzuri slobode govora u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Autor:
G. Calder: „UK Free Speech Crisis is Worse Than You Think: Hypocrisy in Govt, Record High Convictions & Misplaced Justice” – The Exposé, 24. 8. 2025., https://expose-news.com
Više:
Zoltán Kottász: „Two-Tier Justice System: Lucy Connolly Freed After Nine Months in Prison” – The European Conservative, 21. 8. 2025.; https://europeanconservative.com
BBC News: „’Evil’ Southport killer jailed for minimum 52 years” – 25. 1. 2025.
Rodjena Marija Kuhar/hrvatski-fokus.hr
