'Novi koncept' medijske ofenzive protiv Hrvata nesklonih jugoslavenstvu
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 24 Listopad 2025 16:04
Nakon zagrebačkih okupljanja mladih Hrvatica i Hrvata i drugih ljudi na Hipodromu u srpnju 2025. mijenja se ritam događaja. Sve su bitne poruke došle i do svijesti postkomunističkoga jugoslavenstva u našoj zemlji. Vidi se da su posve zatečeni i izgubljeni. Njihove se nove 'taktike' ne odlikuju pretjeranim korištenjem razboritosti u oblikovanju političke 'argumentacije'.
Medijski rat protiv Hrvatske dobiva nove forme i nove sadržaje. Večernji list i Novosti, gotovo istodobno objavljuju 'novi koncept' medijske ofenzive protiv Hrvata nesklonih jugoslavenstvu. Tvrde da u Hrvatskoj nema bekavadnikakva zagovora jugoslavenstva, osim onoga koje izmišlja hrvatska desnica. Tu postavku tumače kroz dva nedavno objavljena teksta. Jedan u Večernjem, drugi u Novostima. Međutim, uočljivo je da je sve to samo loše smišljen pokušaj skretanja pozornosti s novih strategija, koje je najprikladnije nazvati - orjunaškim.
„A hrvatska desnica čuva Jugoslaviju kao kap vode na dlanu u pustinji. Jer da nema vječnog neprijatelja, koja bi bila njena svrha postojanja?“ Tako piše Večernjakov komentator koji zaključuje da je Jugoslavija 'svrha postojanja' hrvatske desnice. Ta 'kap vode na dlanu u pustinji', bljeska u mašti čovjeka, koji bi htio prikazati da se hrvatska desnica bori s nečim čega nema već, kako piše, „33 godine, 8 mjeseci i 20 dana“. Što navodi autora te tvrdnje na tako besmislen zaključak? Što navodi novine, koje izlaze u Zagrebu, da to objavljuju? Pozvali su u pomoć prokušanoga 'antihrvatskoga Hrvata', (V. I.) koji u Novostima (3.10.025.) razrađuje istu temu. Za Obzor izjavljuje da “dok šire famu o 'totalitarističkoj Jugoslaviji' postkomunistički antikomunisti imaju u vidu isključivo totalitarne ciljeve“. Večernji list (4. 10. 2025.).
Hrvatska desnica i povratak Jugoslavije
Večernjakov kolumnist citira i novinarku koja piše kako oni koji stalno govore o povratku Jugoslavije 'to iskreno i misle'. Plašitelji Jugoslavijom namjerno manipuliraju “najprimitivnijim nacionalističkim strastima“ koje su već „duboko ukorijenjene u ovom narodu.“ Njima smeta „sve što je lijevo“. Pita se: tko to želi? I odgovara: „Osim njih nikome to ne pada na pamet. Tako su oni zapravo najveći jugonostalgičari. Jer o povratku Jugoslavije govori jedino hrvatska desnica. jugANitko drugi osim njih to ne spominje… možda su oni zapravo najveći jugonostalgičari.“ Svih troje, koje citiramo u ovom dijelu teksta, iznose istu postavku: Jugoslavije nema, a hrvatska desnica plaši narod tvrdnjama da sjeme jugo-komunizma u Hrvatskoj još nije iskorijenjeno.
Udruženi nastup novinara Večernjega lista i Novosti potaknut je objavom u Hrvatskom tjedniku, imena i fotografija nekoliko ljudi koje u Hrvatskoj prepoznaju kao ortodoksne zagovaratelje protuhrvatstva i podupiratelje komunističkoga jugoslavenstva. Stigli su prije spomenuti žurni odgovori, napisani na nešto nižoj razini razumijevanja osnovnih sastavnica konflikta između hrvatstva i jugoslavenstva, demokratskoga ustroja zajednice, komunističke isključivosti i nasilja.
Prokomunistička ekipa iskazuje čuđenje zbog vraćanja u Hrvatskoj, na teme iz jugoslavenske prošlosti, a te države, kako pišu, nema već toliko i toliko godina. Odmah nakon toga, pokušavaju uspostaviti 'ravnotežu krivnje', 'optužujući' medijski eksponiranije hrvatske nacionaliste za držanje i javno djelovanje pod komunističkom vlašću. Objavljuju što su pisali i kako su se ponašali u 'ono' vrijeme, tražeći razloge za njihovu sadašnju javnu difamaciju. Uz to stalno naglašavaju kako je Jugoslavija davno propala. Istodobno udaraju na NDH, koja je nestala prije nego što je FNRJ stvorena. Jugoslavije nema, ali NDH postoji.
Volja za slobodom
Danas, politički desno orijentirane hrvatske ljude s javne scene, prikazuju kao onodobne aktivne članove Titova poretka. Tadašnje njihovo djelovanje uzimaju znakom nepouzdanosti i prevrtljivosti. Zaboravili su u tu 'ekipu' uvrstiti i dr. Franju Tuđmana koji je bio vrlo aktivan član Titove strane i partizanski borac. Kasnije general, pa znanstvenik, povjesničar, pisac knjiga. Prolazio je kroz kušnje vremena, rat i poraće dok nije došao dan kad su znanja, iskustva i savjest promijenile njegov put. Nije to bilo samo Tuđmanovo iskustvo. Jedinstvo hrvatskoga naroda u Domovinskom ratu pokazalo je da totalitarna komunistička vlast, iako je vladala skoro pola stoljeća (1945.-1990.), nije slomila hrvatsku 'volju za slobodom', a na tomu je, od početka do kraja, vrlo intenzivno radila.
Novinar Večernjega lista (H. Z.) sve to sažima u tvrdnju da hrvatsko društvo „nije sposobno objektivno se suočiti s vremenom Jugoslavije.“ (Večernji list, 4.8.2025.). A već je izračunao koliko je prošlo i godina i sati od njezine propasti. Možda čovjeka zbilja treba podsjetiti da su se Hrvati davno 'suočili' s 'vremenom Jugoslavije', koje će po zlu pamtit još dugo. Zadnje vrlo teško suočavanje bilo je u ratu (1991.-1995.). Hrvati ne će lako zaboraviti komunistički totalitarizam, agresiju, ratna razaranja, progone.
Ni slova o jugoslavenskom komunističkom teroru
U zadnjoj agresiji velikosrpstva, Hrvati su u početku bili i bez oružja ali su se, ujedinjeni pod Tuđmanovim vodstvom, držali svojih tisućljetnih zavjeta da će čuvati svoje, a tuđe otimati ne će, pa su pobijedili i tu osvajačku vojsku. Kao što je propala Jugoslavija srpske kraljevine u Drugom svjetskom ratu, tako je propala i komunistička Jugoslavija, u novom PEToružanom pokušaju podčinjavanja Hrvata. Ostalo je pamćenje, Bleiburg, progoni i tamnice, tisuće ubijenih ljudi koji su se predali, razoreni gradovi i sela, strah i smrt, Stara Gradiška, Lepoglava, Goli otok… Umjesto hrvatskoga imena, i za jezik se 'Novosadskim dogovorom' uvodi novi naziv. Hrvati su odgovorili 'Deklaracijom o nazivu i položaju hrvatskoga jezika'. Izlagani su sankcijama, optužbama za 'neprijateljsku propagandu'... Došla je i 1971. Sve je to dijelom jugoslavenske i komunističke ostavštine.
Ali o tomu nije ni slovo napisalo u tekstovima o Jugoslaviji i jugoslavenstvu nad kojim se zadržavamo. Sva zla se pripisuju NDH (1941. – 1945.), državi koja je prethodila Titovoj. „A ako se ne možemo složiti barem oko toga da je NDH bila zločinačka tvorevina, da su iza nje ostali koncentracijski logori, da je bila utemeljena na rasnim zakonima, da su prodavali hrvatski državni teritorij, onda stvarno ne znam kako možemo dalje razgovarati.“ Tako svoj prinos razgovoru o današnjem jugoslavenstvu u Večernjaku završava novinarka (D. B.) uključena u ove razgovore. Kakva totalitarna, komunistička Jugoslavija - koje nema, gledajte NDH (koja je bila i nestala prije uspostave FNRJ). U svijesti orjunaša, Jugoslavija je nestala, NDH je ostala, pa pokušavaju podsjetiti na to „što su i kako pisali i govorili neki od najžešćih boraca protiv zemlje koje odavno nema te o kojoj ljudi danas gotovo i ne razmišljaju - suočeni sa svakodnevnim životnim problemima.“ Onda su pisali jedno, a sad drugo. Ma, tko bi rekao da je to moguće. Onda su bili i članovi Partije, a danas pišu protiv te Partije. Doista, onda je bilo drukčije. Ali, došao je dan kad je srušen Berlinski zid.
O zaštiti Jugoslavije brinula je Udba
„Nakon 34 godine od međunarodnog priznanja hrvatske države, hrvatski nacionalisti ne vjeruju da je Jugoslavija posve mrtva. Jednostavno, ne prestaju ratovati protiv preminule države.“ Tako piše Večernjakov novinar. Komunistička država, koja je nastupala pod parolom 'smrt fašizmu sloboda narodu' donijela je nove patnje, ali slobodu nije donijela. Vrijeme bleiburških žrtava je s ove strane crte koja je dijelila rat od mira. Od tada je bilo opasno spominjati Bleiburg. O zaštiti Jugoslavije brinula je UDB-a. Kasnije je SDS (Služba državne sigurnosti) zamijenila UDB-u, ali ništa se bitnoga nije UDBApromijenilo. Za hrvatske nacionaliste bilo je osigurano dovoljno mjesta u zatvorima. Nakon Tuđmanove smrti, već godine 2000. projugoslavenski su ljudi pokušavali sve vratiti na početak, u 'državu bratstva i jedinstva'. Pokušaj rejugoslavizacije i detuđmanizacije je dosta dugo trajao, ali komunistički Jugoslaveni nisu postigli ono što su bili naumili. To ne znači da su odustali. Ovdje ne ćemo pisati o tomu tko ih potiče, niti o tomu tko ih sponzorira. Konstatirat ćemo samo da aktualni pokušaji protuhrvatstva pokazuju nemoć njezinih protagonista, ali otkrivaju i drugo lice ekipe koja napada.
Današnje udarno pero Novosti i nekadašnji prvi čovjek Ferala (V. I.), u svom prinosu 'razotkrivanja' hrvatskih nacionalista piše da je njihov novi pokušaj proganjanja Jugoslavena obilježen „agresivnošću kao temeljnom metodom krivotvorenja vlastite prošlosti“. (Novosti, 3. 10. 2025.). Tvrdi da je prvi čovjek HT-a, „vrišteći od hajke do hajke, drugu polovicu života odlučio posvetiti dekontaminaciji one prve.“ Vjerojatno je u 'dekontaminaciji' već i uspio. Bivši gazda Feral se ne trudi 'dekontaminirati' svoju prošlost. Spomenut ćemo nekoliko dostupnih informacija koje će bolje osvijetliti lik koji želi suditi Hrvatim. Prema tvrdnjama Feralovih ljudi, te novine su pokazivale da se može biti 'drukčijim Hrvatom'. „Štoviše, da se Hrvatom ne mora ni biti - da se može biti pravim 'antihrvatskim Hrvatom'! – a da se ostane humanim i dostojanstvenim.“ (B. Pavelić). 'Antihrvatskim Hrvatom'. To je srž feralovskoga 'hrvatstva'.
Novac za 'antihrvatsko hrvatstvo'
„U Tuđmanovo doba Feral Tribune ismijavao je nacionalizam, rugao se 'velikohrvatstvu', u vrijeme rata na naslovnici objavljivao fotomontaže zagrljenih Tuđmana i Miloševića. I onda se nakon 15 godina i 1185 brojeva srušio sam od sebe.“ O tomu je već dosta napisano. Javnosti nije nepoznato da je Feral, naglašeno protuhrvatske orijentacije od početka, „90-ih dobivao izdašnu financijsku pomoć od raznih međunarodnih organizacija poput Instituta Otvoreno društvo, Press FERNow Amsterdam, švedskog Helsinškog odbora i drugih za koje se vjerojatno nikad ne će ni saznati. Koliko su stotina tisuća ili milijuna eura iz inozemstva dobili, također se nikad ne će saznati, niti kako su taj novac trošili - samo za list i sudske odštete ili i za stanove. Ljudi koji su nekoć rukovodili Otvorenim društvom Hrvatska potvrdili su da je Feral Tribune od njih dobio pomoć od najmanje nekoliko stotina tisuća dolara.“ (Nacional, br. 659).
Novac je stizao sa svih strana. Samo smo ostali bez odgovora na pitanje: zašto, što se plaćalo? „Osim na račune u Hrvatskoj, novac je, prema svjedočenju ljudi u to doba bliskih vodstvu Ferala, sjedao i na račun u Grazu. Ne zna se tko je bio potpisnik tog računa, no poznato je da je vozač više puta vozio Heni Erceg i Viktora Ivančića u Graz i čekao ih pred bankom /…/ Kakve su se sve financijske malverzacije odigravale u Feralu, pitanje je kojim su se već odavno trebali pozabaviti Uskok, financijske i porezne inspekcije te Državno odvjetništvo. No problem je bio u tome što bi svaka vlast koja bi se usudila dirnuti u Feral vjerojatno odmah bila proglašena antidemokratskom gušiteljicom medijske slobode. Zbog takvog je statusa svaka vlada žmirila na sve nepravilnosti koje su bile očite u poslovanju splitskog lista /…/“ (Nacional, br. 659).
Milijun kuna iz državnoga proračuna za Feral
Država daje novac za vlastito potkopavanje? „Premijer Sanader nije si uoči izbora mogao dopustiti da se ugasi list koji ni Tuđmanova vlast nije uspjela ugušiti. Upozorenje je navodno stiglo i iz samog Bruxellesa. Stoga je Sanader odobrio da se na račun Ferala iz državnog proračuna u najvećoj tajnosti uplati milijun kuna. Taj podatak potvrđen je za Nacional iz samog državnog vrha, a lako ga je moguće provjeriti i u izvještaju s 24. sjednice Vlade od 29. svibnja ove godine. Nakon što su i u državnom vrhu saznali za stanove, odlučeno je da više ne će pomagati Feralu. …“ (Nacional, br. 659, 30.6.2008.). Sve se to događalo u vrijeme detuđmanizacije Hrvatske. U Feral se nije smjelo dirati. Prvo Feralovo pero premjestilo se u Novosti, nastavljajući pisati baš onako kako je zadano 'antihrvatskim Hrvatima'. U tekstu koji spominjemo, V. I. se odlučio na oštar obračun s hrvatskim protu-jugoslavenstvom. Antihrvatstvo feralovskih inkvizitora uzgajano je u orjunaškim gnijezdima.
Orjuna (akronim od Organizacija jugoslavenskih nacionalista) je njihova inspiracija i utočište. Osnovana 1921. u Splitu pod imenom "Organizacija jugoslavenske napredne nacionalističke omladina". Godine 1922. promijenili su ime i statut. Od tada se naziva "Organizacija jugoslavenskih nacionalista". Zauzima se za 'integralno' jugoslavenstvo, djelujući protiv hrvatstva na svim razinama. 'Bliska fašizmu, u borbi se služila terorističkim metodama. Uz izrazitu podršku srpskom režimu, služila se najgrubljim represivnim metodama u borbi za unitarističku jugoslavensku državu.“ Moglo bi se reći da feralovskom 'antihrvatskom hrvatstvu' dobro pristaje naziv - orjunaštvo.
Hipodrom ih je probudio
Nakon zagrebačkih okupljanja mladih Hrvatica i Hrvata i drugih ljudi na Hipodromu u srpnju 2025. mijenja se ritam događaja. Sve su bitne poruke došle i do svijesti postkomunističkoga jugoslavenstva u našoj zemlji. Vidi se da su posve zatečeni i izgubljeni. Njihove se nove 'taktike' ne odlikuju pretjeranim korištenjem razboritosti u oblikovanju političke 'argumentacije'. Danas Hrvatska na svom putu u budućnost ubrzava korak, pomaci u integraciji u europski demokratski poredak sve su vidljiviji, a komunistički mrak i velikosrpstvo sve udaljeniji. Zbog toga su 'neoorjunaši' krenuli u žestoki MPTboj. Odjedanput izvlače komunističku dokumentaciju i ondašnje novine kako bi prikazali da su i živući Hrvati sudjelovali u javnom životu SFRJ, pa čak i kroz SKJ.
Posljedice velikosrpskoga terora, njihove obmane, laži i iskrivljavanje činjenica kako bi optuživali Hrvate, nisu dovoljno istražene. 'Detuđmanizaciju' su nakon godine 2000. uzeli kao dodatno vrijeme za čišćenje arhiva, skrivanja i uništavanja građe. Za proteklih dvadesetak godina mnoge su državne institucije 'dekroatizirane', a u javnom životu mnoga područja su pod znatnim utjecajem 'jugoslavenštine', izravne ili prikrivene. Ali kao da se i tom vremenu približava kraj. To osjećaju i 'postjugoslaveni' i 'postkomunisti'. Večernji i Novosti krenuli su u koordiniranu akciju. Nastupaju i dosad prikrivani orjunaši. Nešto (i netko) ih sokoli i podupire.
Kao što je Večernjakov novinar na početku svoga teksta o prošlosti nekih hrvatskih nacionalista u SFRJ, isticao svoje onodobne pripreme za odlazak na katoličko hodočašće, kako bi ilustrirao svoju neovisnost i nepripadanje komunističkoj strani, u drugom dijelu istoga teksta počinje s nabrajanjem 'grijeha' ovovremenih protukomunističkih hrvatskih nacionalista. Iznosi da današnji protujugoslaveni, pod komunističkom vlašću nisu bili tako odlučni u protujugoslavenstvu i protukomunizmu, nisu vikali 'dolje Tito', 'dolje komunističke ubojice', živjela hrvatska država'. Krivo zaključuje da su se hrvatski nacionalisti probudili tek nakon sloma komunizma i propasti Jugoslavije.
Utočište za nacionaliste
Ni Gotovac, ni Đodan, ni Tuđman, ni Budiša, ni tisuće nespomenutih, nisu bili spremni prikrivati svoju odanost Hrvatskoj, ma kakva kazna prijetila. O tomu svjedoči i jedanaest (11) godina tamnice Marka Veselice - zbog 'delikta mišljenja'. Osluškivali su prilike oko sebe, sagledavali svoje potencijale i tražili prikladan oblik otpora. Oni koji to jesu 'preglasno' govorili završavali su u 'sigurnim utočištima', za nacionaliste i klasne neprijatelje. 'Prokazani' današnji nacionalisti, žive u drukčijim vremenima, i drukčijim političkim prilikama. Pa se optuženi hrvatski 'desničari', 'čak javno protive' djelovanju pritajene Orjune, objavljuju „grozomorne naslovnice protiv ljudi koji drukčije misle“, protiv 'postjugoslavena' i postkomunista'.
Večernjakov novinar navodi da je jedan od sadašnjih nacionalista, čovjek 'sumnjive' prošlosti, „krajem 80-ih godina prošloga stoljeća pisao za Vjesnik.“ Uz to iznosi da su neki sadašnji hrvatski nacionalisti u predratnom vremenu pisali 'hvalospjeve' 'ratnom zrakoplovstvu JNA'. Kakav privilegij i sloboda! A tko je tada mogao pisati o JNA, pita se kolumnist Večernjega lista u Zagrebu (4.10. 2025.). Novinar koji je pisao o pilotima JNA, navodi dalje, pisao je čak i o uspjehu grupe Riva na Eurosongu 1989. Tada je taj, prikriveni, hrvatski nacionalist čak spominjao i 'Jugoslaviju', pisao i o „gradnji spomenika drugu Titu“. Kakvo dvoličnjaštvo, upozoravaju Jugoslaveni, onda onako, a sad ovako. Onda Riva, sad Thompson.
Obračun s jugoslavenstvom nije završio
Večernjakov kolumnist i njegovi suradnici prevrću novine i dokumente u arhivima u potrazi za aktivnostima i drugih, danas istaknutih hrvatskih nacionalista. Našli su da je jedan od tih ljudi, koji su izabrali biti novinarima, u vrijeme komunističke vlasti napisao i ovo: „Nacionalna politika se ne može graditi bez pune tolerancije i punog uvažavanja nacionalnih osjećaja i poštovanja čuvanja i izgradnje nacionalnog identiteta. Svaka druga politika po sistemu začaranog TITO KARDELJkruga vodi u nacionalizam. Izgleda da tu osnovu, titovsku-kardeljevsku-bakarićevsku abecedu o nacionalnom valja ponavljati, jer eto u neke tvrde glave ona teško ulazi.“ I što bi u sadržaju citiranoga teksta danas trebalo označiti kao 'udvorništvo' i popustljivost prema komunističkom teroru, ako bi ispustili 'titovsko-kardeljevsko-bakarićevski' verifikacijski biljeg. Nepoštivanje 'nacionalnoga identiteta' vodi u otpor. I to je napisao novinar u citiranoj rečenici iz 'onoga' vremena. Spominjanje 'osnove', pod komunističkom je vlašću omogućavalo prikaz stava o izgradnji slobodnoga nacionalnog identiteta.
A obračun s nekadašnjom državom jest završio, ali obračun s jugoslavenstvom u Hrvatskoj, obračun s orjunaštvom i protivnicima samostalne hrvatske države, završit će onda kad oni prestanu sa svojim javnim i tajnim protuhrvatskim djelovanjem. Današnji orjunaši postupaju tako kao da aktualna previranja u svijetu oko nas, ni novo 'jugoslavenstvo' ne čine bezizglednim. Tako je, valjda, u njihovim glavama. U stvarnosti je drukčije. I mlađi i stariji Hrvati, lijevih i desnih političkih nagnuća, bez prestanka im poručuju da će uvijek braniti slobodu svoje Domovine. A ako nisu iz prošloga rata naučili što to znači, mogli bi ponovno upasti u probleme.
Obvezivali su samo komunistički prikazi prošlosti
,Novi' Jugoslaveni u Hrvatskoj danas traže najprije uklanjanje prvoga sloja teških optužaba na račun komunističke Jugoslavije, koja je već krupnim slovima upisana u crnu knjigu okrutnoga totalitarizma. Ispod toga je drugi sloj koji pokazuje ulogu velikosrpstva u oblikovanju te države. A može se redoslijed i promijeniti: najprije velikosrpstvo (do 1941.), a onda komunistički teror (nakon 1945. do 1990.). NDH, od 1941. do 1945. nije bila slobodna država, nego izložena fašističkom teroru i otimanju dijela južnih hrvatskih krajeva, uz udare četnika koji su stizali iz Srbije i onih ovdašnjih koji su ratovali za ponovni povratak Karađorđevića. U sukobima s ustašama bilo je žrtava na obje strane. Nakon 1945. obvezivali su samo komunistički prikaz te prošlosti. Htjeli bi da tako bude i danas.
Kolumnist Večernjega lista odlučio je, pripremajući odgovor hrvatskim nacionalistima koji se, svojim tekstovima, u javnom prostoru suprotstavljaju Jugoslavenima iz feralovskoga gnijezda i njihove suborce, najprije prikazati svoj liberalni lik, još iz vremena komunizma. Taj bi mu povratak u prošlost, kako očekuje, mogao biti važan u obračunu s istaknutim novinarima koji su objavljivali svoje radove i u vrijeme komunizma. Pokušava evocirati trenutak iz 1986. kako bi pokazao da je, kao mlad čovjek, bio na suprotnim pozicijama od onih koje su tada zastupali sadašnji hrvatski nacionalisti. SRPEvocira uspomenu kad se pripremao za „hodočašće“ u jedno katoličko svetište. „Išlo se svake godine, dobra ekipa, dobar đir, pa sam išao i ja.“ Jedan mu 'tadašnji' prijatelj govori: “Nije dobro za socijalizam i za Jugoslaviju to što ideš u Sinj na hodočašće.“ Taj nekadašnji prijatelj budućega novinara, koji se spremao na hodoćašće, sada ga zna nazvati 'komunjarom', 'Jugoslavenom', promotorom socijalizma, pa čak i jednom prilikom 'martićevcem'.“ Znači, zaboravio je na 'hrabri' akt hodočašća, koje je za budućeg novinara bio 'dobar đir'. Ne nazivaju ga spomenutim imenima zbog ondašnjega hodočašća, nego zbog tekstova koje objavljuje u ovo vrijeme.
Čudi se zašto ga ondašnji prijatelj danas naziva Jugoslavenom, pa iznosi svoju argumentaciju protiv takva 'prozivanja'. Spominje da je zadnji popis iz 2021. pokazao kako je „u Hrvatskoj bilo samo 942 osoba“ koje su se izjasnile kao „Jugoslavenke i Jugoslaveni“. Samo što nitko ni ne govori o onima koji se tako izjašnjavaju, nego se među hrvatskim nacionalistima, govori o onim ljudima koji se bore za političko jugoslavenstvo, upravo ono koje je krenulo stazama Orjune. Ta je družba izgubljena u prostoru i vremenu, ali njihova destruktivna moć u hrvatskim institucijama i srdžba, neprijateljstvo prema hrvatstvu, ne zaslužuje samo pasivan otpor i prijezir.
Novinar Večernjega lista iznosi da „ne postoji ni jedan nositelj jugoslavenskih opcija i nijedna se ozbiljna politička opcija ne može smatrati projugoslavenskom“. (!). Sigurno postoji neki vrlo krupan razlog zbog kojega potpisuje ovakvu tvrdnju. Nema 'nositelja jugoslavenskih opcija'! A kakve opcije on zastupa? Postoje mnoge utvrde postkomunističkoga jugoslavenstva i mnogi njegovi zagovornici u javnom prostoru, koji prikrivaju svoje političke ciljeve, ali ih narav i sadržaj njihova djelovanja posve razotkrivaju.
Sablast komunističkog jugoslavenstva
Čini mu se da 'čuvari domoljublja' čine sve što znaju i mogu kako bi diskreditirali 'političke protivnike'. Koje političke protivnike? Orjunaše? Ovako nastavlja: „Ako već ne postoji u živom stanju, desničarima je nasušno potrebna sablast komunističke Jugoslavije kao strašilo pomoću kojeg će utjerivati u kosti obavezu nacionalnoga jedinstva.“ Doista, 'sablast komunističke Jugoslavije' nadvila se nad Hrvate već blizu Bleiburga i pratila ih sve do 1995. Do Oluje.
Pišu da je jedan sadašnji kolumnist HT-a „bio posljednji sekretar Osnovne organizacije Saveza komunista, ostavši na funkciji sve do 1990., ne odvaživši se niti formalno ugasiti partijsku ćeliju, nego je pustio da ona nestane u generalnom krahu SK.“ (V. I., Novosti, 3.10.2025.). Neka najprije taj sekretar odgovori zašto je pustio propasti partijsku 'ćeliju', kojoj je bio na čelu, a onda će 'gazda' Ferala odgovoriti na optužbe o svom antihrvatstvu i razlozima propasti Ferala, pa ako treba i o milijunima eura koje je 'progutala noć'.
'Nadvlast' je tražila 'više' Jugoslavije, a Hrvati su, kad je došao taj dan, 19.5. 1991. na referendumu svoj glas dali za samostalnu i slobodnu, demokratsku hrvatsku državu i nestanak Jugoslavije. Za samostalnu hrvatsku državu svoj je glas dalo 93.4% od izašlih glasača, a 4.15% je bilo protiv Na to je država po mjeri Orjune odgovorila ratom. Vukovar je razoren već 1991.
Vlast samoupravljača
Feralovac, čovjek iz današnjih Novosti, zaključuje da se danas nekima vlastita prošlost 'samoupravljača' „ukazuje kao neprijateljska sila“, jer ondašnjom državom, kako tvrdi, nije upravljala prikrivena nadvlast nego – samoupravljači. Zbog toga nekadašnji komunist, prema razumijevanju današnjih 'Jugoslavena' „prezire nekadašnjeg sebe, a još je fascinantnije kako uspijeva preusmjeriti tu srdžbu prema današnjim “vanjskim subjektima”. 'Samoupravljači' su upravljali NOVkomunističkom Jugoslavijom, tvrdi feralovac iz Novosti. Nije, dakle postojao nikakav unitarizam, nikakvo velikosrpstvo, ni hrvatski nacionalizam. O svemu su odlučivali 'samoupravljači' prema javno dostupnim partijskim smjernicama. Umjesto što danas udaraju na jugoslavenstvo, četništvo, velikosrpstvo bolje bi im bilo da gledaju u svoje onodobne likove 'samoupravljača'. To je vjera post-feralovih feralovaca. Krivi su 'samoupravljači', a ne orjunaši. Veliki je grijeh pred orjunašima tvrditi da neprijateljska sila, okrenuta protiv Hrvatske, nije bila 'klasno' određena, nego zemljopisno označena. Zamišljana 'velika Srbija' nazvana je Jugo-Slavijom, a njezin nastanak nema veze ni s komunizmom, ni sa 'samoupravljanjem'.
Nakon pustoga izljeva bijesa i optuživanje hrvatstva za ondašnje „puzanje“, aktivnoga bi orjunaša trebalo upitati, kako su to Hrvati, koje prikazuje u lošem svjetlu, uspjeli 'puzajući' pobijediti agresorsku silu 1995. i osloboditi svoju domovinu. Jugoslavenstvo u Hrvatskoj za vrijeme Domovinskog rata se prikrivalo, iako je i tada Feral imao svoju protuhrvatsku misiju. Nakon godine 2000. opet su zauzeli važna mjesta u hrvatskoj vlasti, u medijskom prostoru, nakladništvu, kulturi … S različitih su strana, iz inozemstva i iz domaćih izvora, stizale znatne novčane potpore, od kojih su se obogatili glavni ljudi spomenutoga tjednika. Oni nisu bili 'adoranti vladajuće ideologije' u Hrvatskoj, u vrijeme njezine obrane od agresije, nego njezini protivnici, ali su bili 'adoranti' jugoslavenstva bez obzira na koju se ideologiju oslanjalo, četničku ili komunističku.
