Domovinski rat im 'smrdi' po zločinima, a sanjaju o revanšu: Uzalud vam trud svirači
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 04 Studeni 2025 15:14
Nedavno je u Hrvatskom saboru održan okrugli stol na temu jasenovačkih žrtava. Glavna tema je, naravno, bio broj žrtava. Broj s kojim se politički manipulira još iz doba bivše Juge. Velikosrpska propaganda se još u to doba uspješno koristila Jasenovcem kako bi prokazali svima genocidni karakter Hrvata i ustaškog režima.
Licitiralo se od milijun, preko 700.000 ubijenih Srba i Roma do kasnije, u hrvatskoj državi, do nešto preko 80.000. Stvoren je mit koji nažalost ljevičari uporno održavaju do današnjih dana. Što je prava istina? Skup na kojem su sudjelovali povjesničari trebalo je podržati, bez obzira sviđalo se nekome ili ne, kao i kako tko od izvjestitelja na skupu tumači i argumentira svoje teze o Jasenovcu.
Javna rasprava o Jasenovcu nije nikakva "revizija povijesnih činjenica" nego prigoda da se napokon konačno rasvijetli ta tema i raskrinka mit o genocidu nad Srbima u NDH. Najžešći kritičari poput Tomića, Jakovine, Klasića, Goldštajna i sličnih nisu se ni pojavili na skupu. Je l' zato jer nisu dorasli stručnoj i argumentiranoj raspravi? Odgovor ostavljam mojim čitateljima.
Zaratili su bez razloga. A što bi tek bilo da su imali razlog. Za potrebe ove kolumne moram tu i tamo prolistati i dnevni tisak. Čovjek uvijek dođe do nekog zanimljivog podatka. Čak i iznenađujućeg. Tako, recimo, famozni jugo novinar Ante Tomić otvoreno priznaje da je Hrvat. Zanimljivo. Takvi "Hrvati" kao što je naš Antiša poznati su iz povijesti po čuvenoj izreci Stjepana Radića: "Ne srljajte k'o guske u maglu". Naš Ante je odavno odgegao u maglu i još se nije vratio. On je i dalje "klasa optimist". Čvrsto vjeruje sam sebi iako mu drugi baš i ne vjeruju, osim njegove lijeve falange.
Čekaju svoj trenutak za revanš
"Strefio" ga u glavu "gnjusni politički cirkus u Hrvatskom Saboru u kojem su desničarske ništarije otvoreno poricale jasenovački genocid". On je razočaran Andrejom Plenkovićem i njegovim kukavičlukom. Proglasio naš Antiša Andreja Plenkovića "trećerazrednim glumcem". Ante pouzdano zna da je u mitskom Jasenovcu ubijeno milijun antifašista i antinacista. Složio bi se on i sa 700.000 žrtava, ali manje od toga ne želi licitirati. Brat bratu, bilo je tu par "meleona" ubijenih i on zna da HDZ-ovci nisu mogli zaustaviti ustaške revizioniste.
Pazite u Saboru Republike Hrvatske djeluju "ustaški revizionisti"!? Jutarnji ima "briljantnu" rubriku "Klasa optimist". Nakon briljantne pobjede naših branitelja na čelu s dr. Franjom Tuđmanom u Domovinskom ratu, jugo-optimisti su i dalje na štihu. Domovinski rat im "smrdi" po zločinima, a sanjaju o revanšu. Kako su mediji u 95 posto slučajeva u njihovim rukama, stalno ih promoviraju i povlađuju im pa stoga čekaju svoj trenutak za revanš. Ali uzalud vam trud svirači… za druge je "dunja žuta". Ova država može prestati postojati samo novim ratom. Možda i nekim jakim potresom. U Lici kažu: "Grijota je od Boga krast dane i stalno bit sa strane".
Ante Tomić je uvijek u prednosti jer ima dvostruke kriterije… Naš Ante je vjerojatno dobar čovik. Kad je nešto vjerojatno, znači da možda je, a možda i nije… Koliko su visoke moralne vertikale?
Put do vlasti je skoro uvijek isti
Trenutno čitam knjigu o Staljinu, čovjeku od čelika. Više nego zanimljivo štivo. Može se povući jedna zanimljiva usporedba. Bez obzira na ideologiju, put do vlasti je skoro uvijek isti. Osobito kad je riječ o diktatorima. Revolucija, a nekada i demokratski izbori, pa duga utrka prema vlasti kroz vjetrove rata i na kraju pad u povijest. Staljin je u Drugom svjetskom ratu odigrao jedinstvenu ulogu. Njegova moć u Europi četrdesetih godina mogla se usporediti jedino sa Hitlerom. Inteligentan, paranoičan, okrutan i častohlepan. Možda vas podsjeća na neke s "ovih prostora". Za tzv. "narodne" vođe tipična je jedna "demokratska nit". Bilo to u Rusiji, Kini, Sjevernoj Koreji, Kubi ili drugdje, kad dođu na vrh vlasti s tog vrha mogu otići samo ako umru.
U pravilu od staračke iznemoglosti ili teške bolesti. Nema tu odstupanja zbog "visokih" godina, "zasićenosti" služenjem narodu… Tu vrijedi ona stara izreka: Samo nas smrt može rastaviti. U biografijama Staljina, Hitlera, Tite, Mao ce Tunga, Fidel Castra… uvijek, ali baš uvijek, postoji barem jedna "velika čistka". U Kini je ta "velika čistka" ubila oko dva milijuna ljudi. Dobro, to i nije neki broj s obzirom na milijardu i više stotina milijuna stanovnika.
Sreća da smo mi mala zemlja pa se Hrvatsko proljeće 1971. godine ne može usporediti s takvim masakrima. Ipak ima jedno "ali". Da je početkom 90-tih godina, kad su se ponovno počele dijeliti karte, bio živ naš neumrli drug Tito, priča bi imala neki drugačiji kraj. Pametno je bilo strpljivo čekati da "Sava počne teći uzvodno"…
Demokracija ima svoje granice
Ne zatvarajte otvorena pitanja. Boli vas ona stvar za propuh… Zauzimanje stava za*eban je posao. Hrvatski tjednik ovaj tjedan nastavlja s "češljanjem" naših domaćih jugofila. Na naslovnici "Tomašević u srcu Hrvatske slavi jugoslavenstvo i progoni hrvatstvo".
Stvarno je nevjerojatno da vlast u Hrvatskoj šuti i dopušta takvo veličanje jugoslavenstva od strane članova stranke Možemo! Demokracija, tako nas bar uče ljevičari, ima svoje granice. Zločinačke režime, i kad ih neki privatno podupiru, ne smije se javno podržavati. Međutim, u Lijepoj našoj sve što je lijevo i projugoslavensko je dopušteno. Zabranjeno je i nepoćudno samo znanstveno raspravljati o NDH i Jasenovcu. Evo kako to vidi Marijačić: "Je li zamislivo u Rumunjskoj da netko danas javno veliča Ceausescua i to proračunskim novcem; je li zamislivo da Izrael u srcu svoje države financira palestinske obračune s izraelskim velikanima i vrijednostima, da zabranjuje izraelskim pjevačima
nastupe; je li zamislivo da u Ukrajini sad pjevaju ruski glazbenici ili izlaze novine u kojima se oslobodilačke operacije protiv ruskih agresora nazivaju etničkim čišćenjem? Nigdje na svijetu to nije moguće osim u ovoj izopačenoj Hrvatskoj". Preimenovanje nekih ulica u Zagrebu, zabrana nastupa Thompsonu, nedavno održan skup komunističkih revolucionara, isticanje jugoslavenske zastave, osnivanje i sve agresivnije djelovanje raznih prokomunističkih udruga poput splitske Vedrae, sve to, kako opravdano zaključuje Marijačić, predstavlja "unutarnju agresiju na Hrvatsku…" i "pravi pravcati obavještajno-diverzantski konglomerat koji udara na Hrvatsku, dok Plenkovićeva vlast obilno sve financira…"
Povjesničar S. Pilić kaže: "HDZ-ovi eksperti za Jasenovac Akmadža i Lučić isti su kao Savo Štrbac". Penava je dao zanimljiv intervju u Hrvatskom tjedniku. Kaže između ostalog: "Pomaknuli smo Hrvatsku udesno, ali ne možemo zaustaviti financiranje četničkih Novosti". Doista se u zadnje vrijeme mogu u Hrvatskoj čuti ne samo ljevičari već i poneki desno orijentirani. Uglavnom se to još uvijek svodi na obranaški stav desnih kad ih ljevičari isprovociraju kao npr.: u slučaju izjave o J.M. Nicolieru famozne Dalije Orešković, ili povodom održavanja saborskog okruglog stola o Jasenovcu. Ipak, najveći dio takvih nastupa tzv. desničara može se još uvijek pročitati ili vidjeti samo na raznim portalima, a vrlo malo u našim mainstream medijima. Hrvatska je krenula ponešto udesno, ali ne toliko zahvaljujući Penavinoj stranci u koaliciji s HDZ-om, već prvenstveno zahvaljujući Thompsonu. Njegovi koncerti koji okupljaju tisuće mladih i na kojima se slavi domoljublje, život, vjera i obitelj pokazuju kako "diše" hrvatski puk. Thompson je "kvasac" tog buđenja Hrvata iz učmalosti i protiv terora ljevičarske i projugoslavenske frazeologije koja već predugo dominira hrvatskom javnom i medijskom scenom.
I šaka jada može izazvati knock out.
