Zadaćnica Sir Winstona Pusića
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 26 Studeni 2025 19:08
Zoran Pusić, jedan od najstarijih živućih aktivista s domaćeg terena, napokon je dao kakvu takvu definiciju onoga što za njega antifašizam jest. Ovaj bezemljaš koji je prije 35 godina ostao bez domovine, u Novostima tumači kako je zapravo antifašizam suprotnost od demokracije. Koja je, kaže na sumraku u Hrvatskoj. Citira Pusić i Churchilla, a spominje i ciljeve koji opravdavaju sredstvo.
Demokracija je u Hrvatsku donijela višestranačje, ljudske slobode, slobodu govora, medija, nepovredivost osobne imovine i slobodno tržište.
Demokracija se u Hrvatskoj nije pojavila poput finog baršuna kao u Čehoslovačkoj. Pojavila se u blatu pomiješanom s krvlju. Pojavila se zbog onih koji su se suprotstavili ”zatiranju sloboda, uvođenju diktatura, fizičkom progonu političkih neistomišljenika i/ili etničkih skupina”, da parafraziram Pusića.
Jer upravo on pokušavajući u zadaćnici objavljenoj u Novostima, puku objasniti što u 2025. kada nema fašizma, antifašizam jest.
Kristalna noć jednog bezemljaša
”Obuhvaća javno djelovanje pojedinaca koji se suprotstavljaju zatiranju sloboda, uvođenju diktatura, fizičkom progonu političkih neistomišljenika i/ili etničkih skupina”, piše. Stoga je jedini logičan zaključak da su za Pusića hrvatski branitelji, ranije politički disidenti bili pravi antifašisti.
Bezemljaš u zadaćnici čak razumno zaključuje da je ”režim u SSSR-u pod Staljinom imao puno više dodirnih točaka s praksom fašizma i nacizma nego s etičkim načelima u čijoj je obrani antifašizam nastao”.
No, onda opet ide u logički salto mortale i baja o SSSR-u kao ključnom sudioniku ‘ratnog antifašizma’ koji je to tek postao kad je druga Staljina napao drug Hitler.
Antisemitizam i Kristalna noć 1938., čiju je godišnjicu i Pusić nedavno obilježio, posve su nebitna povijesna trica kada govorimo o Staljinu iako je pakt o nenapadanju sklopljen nakon što je bilo jasno da su Židovi u Njemačkoj osuđeni na istrebljenje. Jednima su bili rasni, drugima klasni neprijatelji.
Koliko ih je preživjelih Židova nakon sramotnih rasnih zakona u NDH, ostalo u Titovoj Jugoslaviji?
Gotovo ništa, svi su spakirali kofere i krenuli u Aliju, put nove stare židovske države. Koji nisu, mogli su ostati raditi na traci u svojim nekadašnjim tvornicama.
No, nećemo Pusiću glupim povijesnim tricama kvariti zadaćnicu.
U njoj, vjerovali ili ne spominje i Churchilla. Pusićeve pisane gimnastičke forme teško su prepričljive jer u cijeloj zadaćnici pokušava obraniti neobranjivo.
Pa čak i citira druga Churchilla koji je, bio antifašist. Prema Pusiću dakako.
Ako je Churchill antifašist, onda je to i sam autor ove zadaćnice.
Churchillovim duhom vodili su se i antifašisti i tobožnji branitelji iz notorne udruge VeDRA kada su u Borovu u Dunav bacili vijenac za Srbe koji su ”ubijeni u Vukovaru samo zato što su Srbi”. Za Srbe koje su ubile granate njihovih sunarodnjaka, nije ih briga. Ili za Srbe koji su poginuli braneći Hrvatsku. Ti nas Srbi ne zanimaju?
”A postupak članova VeDRA-e bio je čin dostojanstva i u duhu riječi jednog drugog veterana i antifašista, Winstona Churchilla ”U pobjedi velikodušnost, u miru dobrohotnost”- treba činiti dobro drugima”.
Sir Winston Pusić
Znam da je Pusić u zlatnim godinama, da se možda ne koristi dobro internetom koliko propagandom, no mogao je, ako već nema knjigu Churchillovih govora, u bespućima interneta naći što je ovaj pravi antifašist mislio o socijalizmu i komunizmu čiji je zaštitni znak bio drug Staljin, na domaćem terenu drug Tito. Antifašist u navodnicima.
Churchill je socijalizam smatrao ideologijom koja ne stvara blagostanje nego ga nivelira prema dolje: ”filozofijom neuspjeha”, ”evanđeljem zavisti” i sustavom koji jednako raspodjeljuje ne bogatstvo, nego bijedu.
Komunizam je za njega bio još pogubniji—pokret fanatika koji bi uništio demokratske parlamente, privatno vlasništvo, religiju i samu civilizaciju, utopija koja u praksi vodi natrag u ”mračni vijek”. Smatrao je da su marksističke teorije protivne ljudskoj prirodi i da komunističke doktrine treba suzbiti ”svim raspoloživim sredstvima”. Socijalist, prema Churchillu, narod vodi u propast riječima, komunist djelima.
Zašto je pobogu Pusić izvlačio Churchilla, nitko ne zna. Možda ga je bocnula nedavna Raspudićeva opaska: ”Hrvatska nije pobijedila 1945. pobijedio je Winston Churchill, on je istinski antifašist. Mi smo dobili totalitarni sustav na 45 godina i morali se kroz rat boriti da izađemo iz njega”.
No, idemo dalje.
Marxsov zloduh
Iako ga ne citira, iz Pusićeve zadaćnice izvire zloduh bradatog Marxa.
”Nasuprot lokalnom sumraku demokracije, omeđenom ”vrijednostima” koje se svode na klerikalizam, mitove i nacionalističku netrpeljivost, ostaje nam dosljedno zastupanje načela vrijednosnog antifašizma, sredstvima primjerenim cilju”, piše Pusić.
Mitovi, vjera i nacija prema Marxu najveći su neprijatelji. Uz naravno slobodni kapital i obitelj. Ono što je Marx sredinom 19. stoljeća pisao, danas njegovi ideološki sljedbenici uspješno primjenjuju. Ista meta, no drugo odstojanje.
Take away a nation’s heritage and they are more easily persuaded.
Upravo su povijest, kultura, ako hoćete i nacionalni mitovi ono što nam treba oduzeti da bi se lakše ugnijezdile ideje antifašizma. Ne Churchillovog, nego Marxovog i Pusićevog.
Jeste li primijetili drugi dio njegove rečenice? Onaj da nam ”da ostaje dosljedno zastupanje načela vrijednosnog antifašizma, sredstvima primjerenim cilju”.
Čini se da u Pusiću još tinja revolucionarni duh boraca iz Španskog rata, Sutjeska i svih mitskih mjesta crvene revolucije.
Ako je njegov vrijednosni antifašizam tako vrijedan cilj, onda su valjda i sredstva primjerena tome.
Kakva? Čitajte sve o boljševizmu, gulazima, komunističkom teroru, kaznionicama, golim otocima, požegama, lepoglavama…
Srećom, današnji španski borci i pandani partizana sa Sutjeske više su opterećeni rezanjem genitalija i veganskom prehranom i čini mi se da u šumi ne bi izdržali ni jedan vikend. Kamoli onaj produljeni.
Pusić dalje glavinja povijesnim bespućima pa piše o tri vala demokratizacije u Europi.
Jedan je bio poslije Prvog svjetskog rata, drugi val nakon Drugog, a treći nakon pada Berlinskog zida kada su u zemljama koje nisu prošle drugi val, komunisti, citiram, mirno sišli s vlasti.
Hrvatsku su nažalost, mimoišla sva Pusićeva tri vala. Nakon prvog rata – Jugo kraljevska diktatura. Nakon drugog, komunistička. O mirnom silasku komunista s vlasti kod nas, neću niti pričati.
Vrijednosni antifašizam prema Pusiću
Za kraj vam ostavljam, prema Pusićevoj poslanici, odrednice vrijednosnog antifašizma. Ima čak i pandemije i klimatskih promjena. Famozno.
Vrijednosni je antifašizam određen:
(i) zastupanjem individualnih sloboda i prava pojedinca naspram radikalnog nacionalizma koji podređuje pojedinca naciji i državi.
(ii) zalaganjem i djelovanjem na izgradnji uključivog tolerantnog društva naspram društva u kojem se stalno potiče netrpeljivost prema proskribiranim manjinama, što nepogrešivo vodi u nasilno i nesigurno društvo, u nasilje i prema pripadnicima manjina i prema političkim neistomišljenicima.
(iii) opredijeljenošću za društvo koje stvara miroljubivu državu naspram države koja stvara militarizirano društvo.
(iv) poticanjem obrazovanja u duhu kritičkog mišljenja nasuprot društva zarobljenog u ideološke i/ili religijske mitove i predrasude. Slobodno kritičko mišljenje preduvjet je i za funkcioniranje složenog demokratskog društva i za suočavanje s novim izazovima kao što su npr. pandemije i klimatske promjene.
(v) etičkim vrijednostima humanizma, posebno suosjećanjem, empatijom, kao temeljnim načelom pristojnog i poželjnog društva naspram zagovaranja sebičnosti kao nacionalnog interesa i demonstracije egoizma kao životnog principa.
Iste izokrenute parole ovog će vikenda izvikivati malobrojni prosvjednici na maršu protiv fašizma.
Vjerujem da će se osim antifašista Thompsona i navodnih zabrana kulturnih manifestacija, posebice kultura Srba, dotaknuti i Gaze, rodnih i seksualnih manjina, ali i Vjesnikovog nebodera, jednog od glavnih točaka prisavske transverzale komunističke represije i ispiranja mozga zajedno s Kockicom i zgradom televizije. Da sam nepristojna, parafrazirala bih naslovnicu Novosti ”Lijepa naša lijepo gori”.
Dajte nam čokoladnog namaza s limitiranom cijenom
Puk će za to vrijeme na žlicu jesti čokoladni namaz s lješnjakom kojem je netom, vlada Socijalističke republike Hrvatske limitirala cijenu, slušati kako su mali iznajmljivači upropastili hrvatski turizam i kako inflacija nema veze s golemim državnim aparatom i ogromnim rastom plaća.
Možda ćete slušati i silne ekspertize o tome kakva su djeca danas da se pritom nitko neće dotaknuti odsustva odgovornosti, autoriteta i očeva u obiteljima.
Dok jedete čokoladni namaz s lješnjakom, nećete sigurno slušati o novim cenzorskim strategijama Europske unije, no možda osjetite bijes pravednika ako spomenuti namaz s lješnjakom neće imati toliko lješnjaka kao oni namazi koje žlicom trpa u sebe jedan Nijemac.
Koliko će novih milijuna eura ulupati u programe zdrave prehrane i programe prevencije pretilosti, nitko ni ne broji.
Isto kao što se mediji ne zamaraju milijunima koji se jesu i koji će se u 2026. opet slijevati iz državne kase na račun Pupovčevih medijskih, propagandističkih glasila kako bi u njemu mogli čitati zadaćnice Pupovčevog prijatelja Zorana Pusića.
