Spomenik poginulim BBB u Maksimiru
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 30 Prosinac 2025 12:54
Umorni smo od ludila koje je zahvatilo hrvatsko elitno saborsko društvance u kojem s jedne strane sjede ljuti isprazni ljevičari u likovima sekte možemovci i epidemijom jugoslavenstva i komunizma zaraženi odanici esdepeovci; a s druge strane spokojni i ležerni eutanazirani hadezeovci za koje pojedince nikada nismo čuli kako se zovu ni što misle. Liga šutljivaca!
Silina isforsiranih sukoba uvijek počinje s lijeve strane, osobito u gornjim sjedalima koje pokrivaju ženske?, ako smijemo reći ženske?, jer tko zna kojega su roda, po naravi furije kojima je srdobolja i zloćudnost kako se oglašavaju kao urođeni adligat. Muka je slušati njihovih desetak fraza o ništavnosti hrvatske države, nevaljalostima svih poteza Vlade ili kolega iz drugih oporbenih stranaka, sudbenih vlasti kao i sveukupnoga uljudbenoga taloga u kojem počiva hrvatski puk a koji oni nazivaju dno dna.
O ljevičarskim i rodnoljubivim zalaganjima te elite nismo čuli ništa: nismo ih vidjeli ni kod poplava kad ljudi vape za pomoć, ni u dobrotvornim akcijama, ni kod potresa. Upravo kod velikih nevolja koje zadese narod istrčavaju u pomoć nevjerojatnom brzinom navijači, osobito BBB. Popravljaju krovove, nose hranu, spašavaju majke i njihove novorođene bebe iz bolnice. Mladi, dosjetljivi, prgavi, tvrdoglavi a meka srca, u kojima u tim trenutcima triumfira odanost domovini i ljudska kršćanska milosrdnost i osjećajnost.
Tko su ta „zločesta“ djeca BBB i čija su? Imaju li očeve i majke? Imamo li mi koji nismo u toj ekipi ikakve veze s tom mladosti? Ima li sličnosti s našom davnom mladošću, kad smo se zvali omladina, ovaj spontani aksiom življenja naših BBB? Zašto oni nemaju podršku takozvane antifašističke ljevice? Zašto se njima ne plaćaju nastupi kao što se to plaća ljevičarskim mladuncima kada izvode nepristojne „umjetničke“ performanse na našim javnim protestima, ometanjima Hoda za život - bubnjanjem, valjanjem dviju lezbijki i drugim gadljivim po asfaltu ližućim uprizorenjima svoje duhovne progresivne ljepote?
Ima jedna sitna krupnica koja smeta naprednim ljevičarima: ZDS. Te tri riječi „Za dom spremni“ sažete u tri slova izbezumljuju jugonostalgičare i ostatke iz šinjela „iscrvljenih“ (rekao Slobodan Novak) do te mjere, da se pretvaraju u hijene koje bi proždrle naše dečke i sve ostale koji izgovore te ustaške riječi. Oni i one antife uhapsile bi i uhitile, zatvorile, novčano kaznile, začepile im usta, ako treba stavile ih ispod zemlje kao što je preporučio onaj pobjegli slavni Goran Babić za dr. Šretera koji je također koristio zabranjene riječi.hrvatskisabor25 Za riječ pod nož, sjekli ga i u dijelovima razbacali po jamama. To je krajnja konzekvenca kojom se kažnjavala i kojom bi se kaznila uporaba slobodne hrvatske riječi.
Tko je prvi i u kakvoj situaciji izgovorio te riječi u Domovinskom obrambenom ratu? Ne znamo, možda vitezovi hosovci, možda netko drugi. Ona je dobila ono praiskonsko značenje koje pripada stotinama takvih sličnih riječi u svim narodima svijeta koji su izborili svoju slobodu. Od Poljske, Rusije, Ukrajine, Italije, Francuske i drugdje, pojavljuje se kao ohrabrujuća misao, glasno izgovorena u strašnom času. Ona je puno blaža nego dio francuske himne koja poziva na pokolje neprijatelja i rezanje glava, koje su uistinu našle mjesto pod giljotinama.
Spavala je ta sintagma ZDS dugih desetljeća izmučena u jednom Drugom ratu, ratu koji je bio po hrvatski narod koban. I ma koliko se u tom pozdravu na silu umetala i spominjala riječ Poglavnik, ona se uvijek odnosila samo na dom, domovinu, rodnu grudu i Hrvatsku. Izgovarala se ukrašena poglavnikom u službenim situacijama, po sili zakona, ali još više bez njegova spominjanja u trenutcima kad se znalo da nema povratka u život, nema uzmaka, kad se ginulo i ostajalo bez ikakve nade, a često i u posljednjim minutama života dok se padalo u jamu. O takvim jamama pisao je Ivan Goran Kovačić davno prije rata, a nigdje nije spomenuo da su ih tada stvarali ustaše. Nije znao ni to da će ga ubiti četnici niti da će isti iskopati nove Ovčare. Znao je da smo morali platiti metke srpskim žandarima kojima su oni ubili nenaoružane hrvatske seljake.
Znači, glavni spor s „pravdoljubivima“ antifašistima nekoga novoga roda i poroda, koji su pozdravljali Smrt fašizmu – sloboda narodu! (a baka kaže: i tebi sinko!) upravo je ta izgovorena žilava trijada ZDS. Opasna i danas jer zaziva hrabrost da se Za dom! Za dom! kako uzvikuje Nikola Šubić Zrinski, Za domovinu mrijeti, ah! kolika slast! Već je ta strofa ponavljana u raznim oblicima, izgovorena prije stoljeća u raznim pjesmama i čitankama našla svoj dom, odavno izbačena iz knjiga za djecu, kao i mnogi vrijedni tekstovi i njihovi auktori. Ona je uskrsnula u golemoj klaonici Domovinskoga rata i neuništiva u svom prkosu i snazi, ponovno odjevena u zastavu zajedništva roda, ostala živa. Izgubila je svoje nepotrebno službeno spominjanje poglavnika i ostavila zanos za slobodom doma i spremnost njegove obrane. Takvo značenje primili su onda mladi branitelji, a danas mladi BBB.
Upravo o njima BBB prvenstveno pa i drugim „zločestim“ dečkima bila je riječ 23. prosinca 2025. u emisiji Otvoreno HRT. Na TV zaslonu s ironičnim je smiješkom Mislav Togonal razgovarao s troje gostiju: Zlatkom Hasanbegovićem, Dalijom Orešković i Nikolom Mažarom. Raspored govora samo naizgled pravedan, jer Daliji se Mislav ne miješa u nastup, pušta ju da sve izgovori i prati ju smiješkom. Otvoreno 25Čim se Hasanbegović javi , već nakon dvije rečenice upada voditelj s podpitanjima pa tako dva-tri puta. U pojedinim trenutcima Hasanbegović mora vikati iz svega grla da bi završio misao. Mažara voditelj pušta da govori jer on je bezazleno spokojan i nikoga ne dira osobito. On je iz lige šutljivaca i ravnodušnosti.
Često se čak i u HDS ovako zloćudno i sikćući oglašavala Dalija, braniteljica zvijezde i antifašizma, naša Ledimagbet, simbol otrovnoga stanja vlastitoga osrednjega duha koji sije posvuda. Pitamo se kako može živjeti u tako golemoj mržnji prema svemu što nosi znak hrvatske državnosti (o čemu nema povijesnoga dubinskog znanja), koja se državnost razvijala kroz burne i bolne, najvećma manje sretne okolnosti tijekom protekla vremena od 1300 godina, a koju sveukupnost ona svodi na one četiri godine NDH. O toj nesretnoj državi ne zna ona ništa i ne priznaje ništa osim da je bila fašistička zemlja. Nije znano da su se ustaše, koje joj ne prestaju silaziti s usana, upisivali u Fašističku organizaciju. Već znamo napamet Dalijinih dvadesetak kvalifikativa kojima barata u svojim danjim i noćnim histeričnim i žućnim obračunima s tim ustašama i njihovim pozdravom ZDS. Periodom NDH nije se nikada znanstveno bavila u životu, niti je živjela u tom razdoblju, a ni pročitala ozbiljnu literaturu o zbivanjima koja su činila okvir života naroda u NDH. Iz njenih silovitih sotonskih riječi o toj državi jasno je da ne zna opću povijest koja je bila golemo strašno more u kojem je NDH morala preživjeti, sačuvati narod i griješiti pritisnuta davanjima i neljudskim zakonima što ih je, nažalost, potpisala. Ona ne govori o pola milijuna žrtava hrvatskoga naroda kojima je NDH sve to kaotično i zloćudno ratovanje platila, krvavim dankom, blajburškim golgotama koje nisu završile kobne 45., nego su se nastavile do 1990. Ona ne zna da je prije tri godine EU donijela odluku da se u zemljama gdje niču komunistički raspoložene stranke, te iste imaju ukinuti bez obzira na ranije postojanje. Jer tri su zla znanstveno izjednačena: fašizam, nacizam i komunizam. Ovaj posljednji uzeo je deseterostruko više žrtava u svijetu, nego li ova dva prethodna. Ne zato što su oni bili humaniji, nego stoga što su kratko trajali.
Stoga, otrovana mržnjom na hrvatsku državu i Hrvate Dalija Orešković ne može voditi znanstveni niti ikoji drugi razgovor o istinskim problemima. Najstrašnije zvuči kad ona stavlja u usta rečenicu da brani RH od ustaša koji ju žele razoriti! Tada njena glupost postaje sotonska inverzija laži i mozgovne ispraznosti. Ona mora ponavljati dvadesetak riječi koje premeće iz perfekta u prezent pa onda u futur kako bi pokazala svoju brigu!!! za hrvatski narod i RH! I ne samo da se poziva na antifašizam koji je navodno u Ustavu RH, nego ističe današnji strašni ponor kamo narod i RH vode ustaše koji su se masovno pojavili i dominiraju RH! Ustaše su posvuda – od širokih masa koje pohađaju Thompsonove koncerte, od navijača koji razapinju svoje parole na stadionima, od vladajućih elita HDZ, desničarske oporbe, od branitelja u koje se hosovci jedva mogu ubrojiti koliko su bili malobrojni i beznačajni; do crkvenih katoličkih vjernika i Crkve uopće. Ona mrzi „klečavce“ i u sunovratu svoje izmišljene protufašizacije gleda njih kako namjerno ubijaju žene po obiteljima.
Ona „zna“ da branitelji nikada nisu pozdravljali u Domovinskom obrambenom ratu (ovo bijesno uzvikuje!) pozdravom ZDS! U to vrijeme bila je balavica, dijete koje se nije nalazilo na bojišnicama diljem Hrvatske, a spoznaje o DOR dobila je iz očito oskudnih i sumnjivih izvora. Da nije bila snaha slavnoga javnika Letice, teško da bi se probila ovako ograničena poimanja na izazovno mjesto u Povjerenstvo za sukob interesa.
Uz svoje drugarice iz Možemo i SDP, od kojih su neke milijunašice, nastupa gotovo svakodnevno u javnim emisijama glavnostrujaških medija, a inače u HDS drži protuhrvatske filipike, gledajući u oči samim ustašama. U tom bulažnjenju traži da se na Crkvu ne smije trošiti narodni novac i to onih koji ne vjeruju i ne idu u crkve! Zaboravlja da onih koji su dio Crkve ima preko sedamdeset posto stanovništva, pa se u stvari, prema njenoj logici, ne bi trebalo u naše vjerničko ime plaćati nikakve aktivnosti onih manjinaca koji ne idu u crkvu!!! Zašto da mi vjernici plaćamo njih nevjernike! Nas je više! Treba ih izopćiti iz narodnih davanja!
U tom doista fašističkom Oreškovićkinom zaključku nalazimo oksimoron njenoga intelektualnoga „sposobnoga“ organizacijskoga pravedništva, koje je zapalo u kontradikciju i dovelo nas u rasap ikakvoga društvenoga ustroja.svijece spomenik BBB
Opsjednutost i komatoznost dugotrajnoga ludila koje se rađa iz života izobilja u jaslama državnih dotacija, ne napušta ovakve sljedbenike antifašizma čija misija bolesnoga uma traga za vječnim neprijateljima – ustašama i uzvikom ZDS!
Uzalud razumska nastojanja Hasanbegovića, uzalud Mažarove indiferentne i smirujuće napomene, uzalud voditeljevi strpljivi i simpatijama prožeti pogledi dragoj gošći, ona ostaje kao simptom i simbol saborskoga ljevičarskoga ludila koji traga za ustašama kao jedinim uzrocima njihove oporbene pozicije.
A krivci među inima su BBB. Naša djeca, ratoborna i pomalo stasala da preuzmu u svoje ruke ovu iscrpljenu i duhovno oglodanu Hrvatsku Državu. Skinuli su oni maske, svi znamo njihova imena, ispisana su i na onoj ponosnoj ploči uspomena na poginule ratnike BBB. Stoji spomenik podno maksimirskoga Stadiona i pred njim se nalazi vijenac, ponekad s napisom ZDS pod kojim uzvikom su mladići nestali u ratnom vihoru, a uskrsnuli na novom uskliku usred Stadiona: Za dom spremni! I onda ono duhovito i ironično pitanje tu glavnom gazdi grada Zagreba.
A poruka glavnoga „krivca“ za tolike ustaše, Marka Perkovića Thompsona, koji okuplja sve po pola milijuna Hrvata, sjedinjuje Hrvatsku i opominje mladost, glasi: Iziđite na izbore! Ovo je vaša domovina!
