Radna skupina za stid(nicu)

Pin It

Stidnica, stidna kost, stidne usne, stidne uši?! Iskorjenjivanje riječi, a zapravo pojma ‘stid’ iz biologije, udžbenika i govora glavna je preokupacija pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Višnje Ljubičić u novoj 2026. Riječ je o, za nju i bulumentu feministica, toliko presudnom pitanju da je po prvi puta ikada osnovala radnu skupinu i to za stid, tj. iskorjenjivanje istog.

Radnu skupinu koja će joj pomoći da pojam stid izbaci za vijeke vjekova iz govora, jezika, pisma, savjesti i javnog morala.

Čak 13 službenika i dužnosnika, koliko ih radi u Uredu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova uz godišnji budžet u 2024. veći od 1,1 milijuna eura, krenulo je u prosincu u kolosalni zadatak izbacivanja pojma stid iz pojmova vezanih za ženska intimna područja. Sve je potaknula prof. Zlata Đurđević s Pravnog fakulteta u Zagrebu koja smatra da je naziv ‘stidnica’, citiram, sramotan, patrijarhalan i mizogin izraz.

Pravobraniteljica je oformila radnu skupinu, prvi puta u svom mandatu, a vijeće mudraca, među kojima su poznati ‘progresivci’ poput Tanje Jurin ili Aleksandra Štulhofera, ali i neki, nadam se, racionalniji ljudi, odlučit će je li stidu, kada je u pitanju seksualnost, odzvonilo.

Umjesto hrvatske riječi stidnica, koristio bi se latinski izraz vulva. Stidna kost postala bi preponska kost.

Oko stidnih uši još se nisu očitovali, a zanimljivo je zašto nisu spomenuli da bi se iz terminologije trebala izbaciti riječ rodnica za vaginu, s obzirom da rodnica očito diskriminira žene koje nisu i ne misle rađati te im vagina zasigurno za to ne služi. Da se dohvate i patrijarhalnog izraza ‘maternica’?!

Zašto je stid uopće postao nepoćudan? Posebno ako je riječ o spolnosti.

Stid(nice) na Snapchatu

Razlika između stida i srama je suptilna, ali važna – i u jeziku i u psihologiji. Stid je za razliku od srama unutarnji osjećaj, ne vanjska manifestacija. Stid je vezan uz osobni moral, savjest i samo poštovanje.

Stid je osobni korektiv.

Stid, ali i javni moral pretočen u zakone, onemogućava pokazivanje intimnih dijelova tijela u javnosti. Stid osigurava da područje intime ostane intimno, ne na izvol’te. Stid je onaj glas koji će klinku od 14 godina onemogućiti da šalje slike svoje stidnice nekakvom kretenu na Snapchatu.

Zbog stida imamo vrata na zahodima u kafićima i restoranima.

Pokazivanje intimnih dijelova tijela nigdje u zapadnoj civilizaciji nije društveno prihvatljivo i zakonom je zabranjeno. Osim naravno, ako isto ne prikažete kao performans.

”Učiti djecu i mlade stidljivosti znači buditi u njima poštivanje ljudske osobe”

Nećemo se muljati. Jasno je da je stid, kao i sve pozitivne tekovine zapadnih društava, ukorijenjen u nauk i katekizam Katoličke crkve. Citiram: ”Stidljivost čuva intimnost osobe. Ona odbija otkrivati ono što mora ostati skriveno”. ”Oblici što ih stidljivost poprima različiti su u raznim kulturama. Ipak, posvuda se ona očituje kao predosjećaj duhovnog dostojanstva svojstvena čovjeku. Ona se rađa buđenjem savjesti osobe. Učiti djecu i mlade stidljivosti znači buditi u njima poštivanje ljudske osobe”.

Zašto bi dijete i žena osjećalo nelagodu ako neko pokuša nasrnuti na njegovu li njezinu intimu? Ako nema stida? Ako je sve hladni, bezvrijedni latinski pojam? Ako nema stida, što će čuvati dijelove koje izlažemo samo onima u koje imamo najviše povjerenja, a to su roditelji, kasnije, supružnici, od nasrtaja?

Zašto djecu ne puštate da šetaju okolo gola? Zašto se odrasli uopće prekrivaju, zatvaraju vrata dok se tuširaju, obavljaju nuždu, zašto su problem muškarci koji masturbiraju u javnosti? Oni se ne stide svoga tijela, svojih nagona i svoje seksualnosti…

I pedofile lišiti stida i srama

Pitajte Tanju Jurin, članicu radne skupine o stidnicama koju je oformila pravobraniteljica.

Ona smatra da stid i sram ne trebaju osjećati niti pedofili. Barem ne oni realizirani.

”Tim osobama moramo reći – OK, to vas privlači, o tome fantazirate, nikome ne štetite, sebi ne štetite, nemojte se s time opterećivati, nemojte osjećati sram, krivnju, imati loše samopouzdanje radi toga”, kazala je Jurin o osobama koje uzbuđuju mala djeca.

Roditeljski autoritet, vjerski moral, čak i elementarne društvene norme – sve se to diskvalificira kao ”nametanje srama”. Dijete ne smije osjetiti stid.

Ako mu se od najranije dobi govori da je svaka nelagoda društveni konstrukt, da je roditeljska granica represija, a intima izmišljotina – gdje je crta?

Upravo Tanja Jurin u podcastu koji je naknadno uklonjen, govori kako ne treba malu djecu onemogućavati da masturbiraju pred svojim razredom.

Ono što će ih u tome onemogućiti upravo je onaj unutarnji kompas koji su naučili u obitelji ili crkvi, da pokazivanje intime nije poželjno. Jer je prije svega opasno, nepristojno i jer narušava dostojanstvo svake osobe.

Iako se ozbiljna rasprava pravobraniteljice Ljubičić o pojmu stidnica može nekome činiti banalnom, jer uostalom, tko u razgovoru koristi taj pojam, izbacivanje stida iz jednadžbe o spolnosti ima ogroman značaj.

Riječi su bitne, pojmovi su bitni. Da se razumijemo, slične rasprave vode se i u nekim drugim europskim zemljama koje u svojem jeziku, poput Njemačke, imaju pojam stid za ženske intimne dijelove tijela.

Schambein

Nijemci za stidnu kost kažu Schambein što je složenica riječi scham (stid) i bein (kost).

Izbacivanjem stida pokušava se dekretom suzbiti ono što je većini prirodno.

Stidu je odavno proglašen rat, sad smo samo prešli na semantiku

Kako to u praksi izgleda već godinama manifestiraju queer udruge.

Menstruacija i krvavi ulošci na izvol’te.

Pariter iz Rijeke godinama ima festival menstruacije. U sklopu toga imali su i radionicu koja je svima, osim nama, prošla ispod radara.

Organizirali su erotsku radionicu ”Hack Eroticism” u suradnji s talijanskim kolektivom Bruixes koji ”spaja biohacking i vještičarenje kako bi se stvorili spekulativni scenariji o intimnosti, užitku i destigmatizirali tabui oko seksualnosti”. Menstrualna krv sudionica kao simbol okultnog, guranje mikro kamera u rodnicu i slično.

Riječ je o udruzi koja je sudjelovala u kreaciji riječkog ”zdravstvenog odgoja”.

Kako izgleda odsustvo stida možete svjedočiti na programu Močvare ili iz ‘umjetničkog repertoara udruge Domino.

Stidu je odavno proglašen rat, sad smo samo prešli na semantiku.

narod.hr