Šarić: Dobrović i Domino bi još love za svlačenje argentinskih transvestita i ostalo ‘queer’ smeće
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 20 Veljača 2026 12:00
Zvonimir Dobrović, producent tzv. “queer” kulture i čelnik nakaradne LGBT udruge Domino, koju je osnivao i Gordan Bosanac, dao je veliki intervju za Jutarnji list. Profesionalni homoseksualac u svom produciranju „queer“ smeća vidi jedan veliki potencijal i gospodarski boljitak za Hrvatsku.
Poput Pupovca, izmotava se i svjesno izvrće riječi svojih kritičara plasirajući lažni narativ da mu netko brani postojanje u javnom prostoru. Svoje smeće umata u ukrasni papir i prezentira javnosti kao jedan veliki dar na kojem bi društvo trebalo biti zahvalno. Naime, o njegovom smeću pisao je The New York Times, što znači da Ministarstvo kulture treba odriješiti kesu i uliti još novca u Domino kako bi se hrvatske stražnjice još sjajnije zrcalile preko Atlantika.
Do nedavno nitko nije znao što je Domino, uključujući i mene, dok nisam počeo pisati o tzv. nezavisnoj kulturnoj sceni u Zagrebu ovisnoj o javnom novcu. Najprivilegiranija skupina u Hrvatskoj, čak i više nego Pupovčevi Srbi, odlično inkasira svoje perverzije, nastranosti, gadarije, kako god hoćete. Većina LGBT udruga ne mora ništa posebno raditi. Dovoljno je tek zamahnuti zastavicom duginih boja i lova se slijeva na račune, ako ne iz državne ili lokalne blagajne, strani donatori su uvijek spremni poduprijeti LGBT aktivizam.
Dobrović, kao i Pupovac, vrlo dobro zna zašto je Domino pod kritikama
„Umjetnički direktor“ Dobrović tvrdi kako „queer“ nije ideologija. Kaže: „Queer su ljudi. Građani ove zemlje. Kad se napada queer kultura, napada se pravo dijela građana da postoje u javnom prostoru“. Oh, “kvirovci” su poput Židova u Njemačkoj 1930-ih. Teško im je. Jako. Morate im vjerovati…
Ako “queer” nije ideologija, što je onda? Istina? Koliko ima rodova? Što je žena? Što je „queer“? U samom uvodu toliko je laži i izvrtanja teza… Ne postoje „queer“ ljudi. Pogrešna uporaba spolnog i probavnog sustava ne čini neku posebnu vrstu čovjeka. I Dobrović i ja smo muškarci, a njegove kolegice su žene, osim ako su „trans žene“, tada su isto muškarci.
Kada se „napada“ tzv. “queer” kulturu ne napada se pravo tzv. LGBT zajednice na postojanje i Dobrović to vrlo dobro zna. Kritike njegovoj udruzi idu na račun smeća kojeg proizvodi za velik novac iz naših proračuna. Kao i Pupovac, tako i Dobrović zna da uskrata financiranja ne znači gašenje udruge ili medija te nestanak Srba i „kvirovaca“ iz javnog prostora. Budite u javnom prostoru koliko vam srce želi, ali to možete i bez javnog novca.
Dobrović i četiri puzzle
Dobrović kaže da Domino ne prima novac iz gradskog proračuna jer je blizak Možemo. Sve je po zakonu i putem natječaja. Ovo potonje stoji, no nitko nije toliko glup da ne može spojiti sljedeće četiri puzzle i dobiti sliku zašto su udruzi Domino u Tomaševićevom prvom mandatu primanja iz zagrebačke blagajne skočila više stotina posto. Prva puzzla: jedan od osnivača udruge Domino je Gordan Bosanac. Druga puzzla: Možemo je stranka kojoj je LGBT ideologija poput religije. Treća puzzla: Možemo je na vlasti u Zagrebu i ima ključ gradske riznice. Četvrta puzzla: Možemo kreira javne natječaje, postavlja svoje ljude koji biraju „najbolje programe“ i potom isplaćuje novac za „kulturu“.
Doduše, Dobrović je slučajno priznao da prima novac za udrugu zato što je blizak vlasti: „Danas u Zagrebu postoji više javnih natječaja nego što je to bilo prije, posebno u odnosu na 2021., koja se uzima kao nulta godina po kojoj se sve nadalje mjeri“. Otkako je Senf na vlasti, 2021. je doista nulta godina za niz udruga koje poput Domina proizvode smeće i nude ga građanima kao umjetnost. Jedna se udruga zgodno naziva KONTEJNER. I njoj cvjeta stotinu cvjetova otkako je Možemo na vlasti. Ondje je Siniša Labrović lizao pete publici. Je li i to „queer“ kultura? Lizanje je u pitanju, vjerojatno jest.
Palestina, Arapi, Amerike i ‘queer’ smeće
Festival kojim se Dobrović diči, saznajemo, naziva se „Queer Zagreb“ i, kako kaže, riječ je o „najstarijem izvedbenom queer festivalu u EU“. Nekakva ljevičarska logika nalaže da je nešto vrijedno financiranja ako je staro i queer, pa makar bila riječ o – smeću. Nije se pohvalio “umjetnički direktor” Dobrović kako izgleda taj festival. Primjerice, građanima je 2024. otvorio oči o teškom stanju arapskih homoseksualaca. Palestina, Arapi i stražnjice! Gdje je lova za „najstariji queer festival u EU“? Gdje?!
Osim dužine trajanja „queer“ kulture, Dobrovićev argument zašto je zaslužio naš novac jest i prezentacija „queer“ smeća u Amerikama, u SAD-u i Argentini. Naime, kada se Dobrović i njegov dečko Bruno Isaković, koji također ima udrugu koju Senf obasipa novcem, zapute preko bare kako bi anglosaksonskim i latino Amerikancima prezentirali svoj pederluk, to je samo po sebi dobra stvar. Smeće u Zagrebu nekim čudom koje se događa prelaskom oceana najednom postaje vrijedno. Još ako The New York Times napiše da je u goste došao hrvatski pederluk, tko može reći da ministrica kulture treba uskratiti novac?
Senf svake godine u Argentinu lansira hrvatski pederluk u javnom interesu građana
Dok je 2021. nulta godina za Domino i promociju domaćeg pederluka u svijetu, profesionalni homoseksualac nije zadovoljan iznosima koje dobiva od države, odnosno Ministarstva kulture i medija Nine Obuljen Koržinek, onog koje financira „spolnoćke“, „sjemeništa“ i izložbe o čišćenju rektuma prije homoseksualnog odnosa. Dobroviću nije dovoljno par tisuća eura za skinuti argentinskog transvestita ili platiti Labroviću i svom dečku da se goli prošetaju Trgom bana Josipa Jelačića. Ne karikiram, ti su se „umjetnici“ doista šetali goli Trgom. Kako hrabro i odvažno! Gdje je bio The New York Times?
„Queer“ festival je hrvatska kulturna vrijednost, kaže Dobrović. O kakvoj je vrijednosti riječ? Pogledajmo neke performanse i velika kulturno-umjetnička djela o kojima je možda i pisao veliki i ugledni The New York Times u kojem rade isključivo ljubitelji istine i pravde. Idemo u Buenos Aires, gdje Senf svake godine lansira hrvatski pederluk u javnom interesu građana Grada Zagreba. Ondje je transvestit „rekonstruirao vlastitu povijest trans žene“. Nadalje, hrvatsko-nizozemski profesionalni homoseksualac Karlo Štefanek je nešto tetovirao na leđa i legao na pod. U gaćama. Zato što je to „queer“ umjetnost.
Dijete koje nauči vezati tenisicu ulaže više truda od Lekić-Fridrih kada izvodi svoje remek-djelo
Vratimo se u Zagreb, gdje je gotovo nemoguće leći na pod, pa se stoga mora putovati u Argentinu svake godine. U “Noći performansa” Arijana Lekić-Fridrih, „umjetnica“ koja polaže ruže na tlo za vrijeme molitve krunice na Trgu, napisala si je „kurva“ na čelo i potom se brisala spužvicom za pranje suđa. Rasprostrla je i hrvatsku zastavu koju „kvirovci“ obožavaju koristiti kao negativan motiv u svojim “umjetničkim djelima”. Zatim je i nožem pokušavala obrisati ono što si je flomićem napisala na tijelo. Kako duboko, kakve li umjetničke vrijednosti! Ubola se i iglom u prst. Gdje je bio The New York Times?!
Inače, njezino remek-djelo je spuštanje ruže na tlo. Dobrović je oduševljen tom njenom „tihom misom“ usmjerenom protiv molitelja krunice. Kako nadahnjujuće i hrabro: provocirati ljudi koji ti ne žele ništa nažao i biti plaćen za tako banalan i svake umjetnosti lišen čin. Dijete koje nauči vezati tenisicu ulaže više truda od Lekić-Fridrih kada izvodi svoje remek-djelo.
Labrović je Michelangelo našeg doba!
Bezveznjak Siniša Labrović stajao je na Cvjetnom trgu s glinenim golubom na glavi. I točka. Gdje su pare, Nina? Nisi valjda sve dala za „spolnoćku“? Koji je doseg umjetnosti „velikog“ Labrovića? Sve što ću sada napisati se doista dogodilo. Labrović je jednom prilikom izvadio penis na Trgu sv. Marka i pišao ukrug. U dvorištu Muzeja Grada Zagreba skinuo se gol i stražnjicu mu je poljubila Urša Raukar-Gamulin. Nakon toga našla se 2431 osoba koja je dala glas ovoj glumici. Labrović je pljuvao na Meštrovićev paviljon, ljutit na Hrvatsko društvo likovnih umjetnika. Gurao je zgradu Sabora. Pobirao je smeće na Trgu bana Josipa Jelačića. Michelangelo našeg doba!
Kolega bezveznjak Robert Franciszty stajao je na Trgu s ogledalom i porukom „Pljuni u vlastiti odraz“. Duboko! Zovite The New York Times! Svlačenje argentinskog transvestita u okviru hvaljenog „Queer Zagreba“ nadahnulo je mnoge gledatelje. Pedesetogodišnji pretili duševni bolesnik je gol. Brzo, kupite ulaznice dok nije rasprodano!
Senf i Nina zagrabili su u vaše džepove i bacili novac Isakovićevoj stražnjici
Međutim, to nije vrh nakarade i smeća koje nam Dobrović podvaljuje pod kulturu od javnog interesa. Otišao sam na Facebook stranicu udruge pronaći jedan video, ali vam ga neću pokazati, i što prvo vidim? Dobrovićev dečko je gol na naslovnoj fotografiji. U performansu „Etno Queera“ Isaković maše stražnjicom s folklornim motivima! „Projekt se realizira uz potporu Ministarstva kulture i medija RH te Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba, dok rad udruge Domino podupiru Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva i Zaklada Kultura nova“, piše na stranicama udruge. U prijevodu, Senf i Nina zagrabili su u vaše džepove i bacili novac Isakovićevoj stražnjici.
Što sam ono tražio… Tražeći ogavan video koji sjajno demonstrira kulturu Zvonimira Dobrovića naišao sam i na predstavu “Ministranti“. Možete pogoditi o čemu je riječ. Na plakatu svećenik drži krunicu koja je omotana ministrantu oko vrata. Jesam li već rekao da je Ministarstvo kulture Obuljen Koržinek financiralo feminističku konferenciju udruge Domino na kojoj je prikazan antikatolički film sa sotonističkom ikonografijom u čijem je stvaranju sudjelovao sotonist koji se hvali oltarom posvećenom Sotoni na Instagramu? Sada jesam…
Udruga Domino o našem trošku prikazala antikatolički film sa sotonističkom ikonografijom
Prst u rektum, gol u zid, pornografija i ‘seksualni radnici’
Još uvijek nisam pronašao onaj video, ali sam naišao na muškarce koji se hrvaju, mašu stražnjicom, prilaze si s leđa, hvataju za prsa i međunožje te guraju prst u rektum. Riječ je o kulturi od nacionalnog interesa, zar ne? Od ljubavnih jada egipatskog pedera, preko parodiranja hrvatske himne i tipa koji se gol sudara sa zidom, došao sam do priče o Lalu Santosu, „seksualnom influenceru“ koji snima domaću pornografiju. Trebam li zbilja tražiti dalje? Moram li pronaći onaj video koji je pušten u Gradskoj skupštini na oduševljenje svih možemovaca? Onaj u kojem u sklopu neke predstave Dobrovićevi kolege na kazališnim daskama izvode aktivnosti koje su donedavno bile moguće samo između četiri zida i o vlastitom trošku.
Zašto se sa svime time Jutarnjem listu nije hvalio „umjetnički direktor“ koji stvara radna mjesta i povlači novce iz Europske unije, kao da je teško dobiti novac od EU-a ako mašeš zastavicom duginih boja? Međutim, ima nešto s čime se pohvalio. Njegov dečko režirao je predstavu s argentinskim „seksualnim radnicima“. Prostitucija je najstariji zanat na svijetu, stoga, koliko tek sada našeg novca treba dobiti Domino?
Složili se i Jutarnji i Dobrović da je polaganje ruža na Trgu bio ‘dobro potrošen novac’
Propovijedajući o slobodi i umjetnosti te “pravu” da njegov pederluk bude javna stvar financirana javnim novcem, Dobrović se „poskliznuo“ na vlastitom argumentu. Govoreći o moliteljima krunice, upravo je njima osporio pravo na javnu molitvu i djelovanje u javnom prostoru. K tome, oni nam nisu na teret niti ih plaćamo, a i uvijek su odjeveni. Dobrović kaže da molitelji ženama „ne žele ništa dobro“. On zna. Protivi se i njihovom „ograđivanju javnog prostora“, no kada bi netko omeo njegove gadarije na Trgu tada bi to bio skandal o kojem bi pisao i The New York Times!
Složili se i Jutarnji i Dobrović da je polaganje ruža na Trgu bio „dobro potrošen novac“. Je li i o tome pisao The New York Times? Dobrović se nada daljnjem ulaganju u „queer“ kulturu. Toliko je još transvestita koje treba skinuti, a dečko ima još nekoliko kontinenata za pokazati stražnjicu u narodnoj nošnji. Lekić-Fridrih i Labrović prepuni su ideja. Krunica, Crkva, zastava, tradicija i nacionalna povijest plus rektumi, spolovila, homoseksualci, lezbijke i golotinja i imamo vrijednu kulturu od javnog interesa!
Demonska karakteristika udruge Domino: Izvrtanje i parodiranje svetog i vrijednog
Da zaključim, „queer kultura“ je smeće, bez obzira na to koliko natječaja osvojila u Europskoj uniji i koliko o njoj pisao The New York Times. Smeće je smeće, bez obzira na to kako ga nazvali ili umotali u ukrasni papir. Osim što je riječ o smeću, kultura koju nude Dobrović i Domino ima i jednu demonsku karakteristiku. Domino ne proizvodi ništa lijepo, originalno i zadivljujuće. Domino izvrće, ismijava i parodira ono što je sveto i vrijedno: brak, obitelj, vjeru i domovinu.
I na kraju, zašto Dobrović ništa nije rekao o aferi „Konzultanti“ o kojoj je pisao Nacional, a u kojoj je glavni osumnjičenik? Ništa nije rekao o svojim avanturama u privatnom sektoru, dok vapi za javnim novcem kojeg mu nikad nije dosta. Vrijeme će pokazati je li ga USKOK uhvatio s guzi… prstima u pekmezu. Evo ideje za performans o kojemu može pisati i veliki The New York Times!
