Moralna nakaznost svjetskih tzv. elita
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 28 Veljača 2026 18:13
Rat protiv braka, obitelji i djece, kao dio sveprožimajuće kulture smrti, vodi se na svim frontovima, a posljedica toga rata je i današnja otužna demografska situacija na sve dekadentnijem izumirućem Zapadu.
Objavljivanje novih spisa vezanih uz slučaj Jeffreyja Epsteina u javnost je ponovno iznijelo dokumente koji sadrže svjedočenja maloljetnica (zapravo: djece), opise načina na koji su maloljetnice vrbovane i epkorištene, popise kontakata odraslih osoba te zapise o institucionalnim odlukama koje su ograničavale ili zaustavljale kazneni progon Objavljeni spisi pokazuju da zlostavljanje nije trajalo zbog nedostatka informacija, nego zbog odluka odraslih ljudi i institucija da ne zaustave ono o čemu su znali.
U Evanđelju se nalazi rečenica koja u ovakvom kontekstu ne zahtijeva dodatno tumačenje: „A tko sablazni jednoga od ovih malenih, bolje bi mu bilo da mu se o vrat objesi mlinski kamen i da se baci u dubinu mora“ (Biblija, Mt 18,6).
Spisi pokazuju da optužbe protiv Epsteina nisu bile izolirane niti marginalne, nego ponavljane kroz prijave, iskaze i policijske zapise, što znači da su svi koji su s njim nastavili održavati odnose činili to u okolnostima u kojima je zlostavljanje djece bilo poznata činjenica, a ne glasina. Odrasli ljudi u tom krugu imali su mogućnost prekida odnosa, prijave nadležnima ili javnog distanciranja, ali su u velikom broju slučajeva odlučili ostati, putovati, surađivati i šutjeti, čime su prihvatili okvir u kojem je zločin bio toleriran. Institucije koje su raspolagale informacijama nisu bile spriječene nedostatkom ovlasti, nego su koristile ovlasti kako bi suzile istrage, sklapale nagodbe i fragmentirale odgovornost na način koji je omogućio nastavak zlostavljanja i ostavio djecu bez stvarne zaštite.
Fjodor Dostojevski je zapisao da svi ideali ovoga svijeta ne vrijede suze jednog djeteta, a u ovim spisima ta suza nije metafora nego dokumentirana činjenica, dok su ideali, ugledi i karijere odraslih ljudi zapisani kao razlozi za odgađanje, sužavanje i izbjegavanje odgovornosti.
Moralna odgovornost u ovom slučaju ne ovisi o tome hoće li svako ime iz dokumenata završiti u sudskom postupku, crnonego o činjenici da su odrasli ljudi znali dovoljno da prepoznaju zlo i ipak odlučili ostati dio sustava koji ga je štitio. Tko je znao i ostao, snosi moralnu odgovornost. Tko je mogao djelovati i nije, snosi moralnu odgovornost. Tko danas relativizira ili pronalazi isprike podupire zlo koji je zlostavljanje djece učinilo mogućim.
Ovdje nema potrebe za ublažavanjem jezika i politkorketnim frazama: djeca su zlostavljana, seksualno iskorištavana, odrasli su to omogućili, a društvo koje odbija tu činjenicu izreći jasno pokazuje da mu nije važna zaštita djece, nego zaštita onih koji su dovoljno moćni da izbjegnu posljedice. Ova su otkrića, na žalost, tek vrh sante leda perverzije i patologije svjetske tzv. elite. Globalistička družina prepuna je perverznih i dekadentnih pojedinaca čija će zlodjela kad-tad izići na svjetlo dana.
Patnja milijuna djece predstavlja tužnu svakodnevicu na svim paralelama i meridijanima. Na žalost, često se ne donose djelotvorne mjere suzbijanja različitih vrsta iskorištavanja i maltretiranja djece ili se ove ne provode upravo zbog toga što u tome sudjeluju i perverzni pripadnici visokih političkih i korporativnih krugova. Tzv. elita često prednjači u perverzijama, a to je pojava koju možemo pratiti još od vremena Rimskog Carstva na čijem primjeru možemo detaljno studirati patološke i dekadente društvene i kulturne pojave.
U Sjedinjenim Američkim Državama od 1980. do 1993. nasilje nad djecom poraslo je za 134 posto, a seksualno zlostavljanje za 350 posto. Oko dva milijuna djevojčica svake godine biva podvrgnuto sakaćenju genitalija, a 120 milijuna djece pogođeno je nekim hendikepom. Na Zapadu po broju nestale djece prednjači SAD gdje se svake godine prijavi nestanak 800 000 djece od kojih se oko osam tisuća nikada ne pronađe.
U SAD-u je seksualno nasilje postalo masovna pojava koja je doživjela naglu ekspanziju nakon seksualne revolucije šezdesetih godina. Prema američkom nacionalnom istraživanju godišnje čak 1,3 milijuna žena postanu žrtve silovanja, od čega je 42 posto ispod 18 godina. UN-ove procjene iz 2008. govore da 2,7 milijuna osoba godišnje budu žrtve trgovine ljudima od čega je 80 posto djece koja uglavnom postaju žrtve pedofila.
Nevjerojatno zvuče podatci da je u četiri stoljeća, od 16. do 19. stoljeća, kao roblje prodano oko 15 milijuna Afrikanaca, a trenutno, u 21. stoljeću, broj ljudi pretvorenih u robove je preko 200 milijuna, od čega značajan postotak zauzimaju djeca. Mnoga djeca postaju i žrtve trgovanja organima.
Rat protiv braka, obitelji i djece, kao dio sveprožimajuće kulture smrti, vodi se na svim frontovima, a posljedica toga rata je i današnja otužna demografska situacija na sve dekadentnijem izumirućem Zapadu.
Davor Dijanović
