Rastući vojni budžet Srbije mijenja sigurnosnu sliku tzv. zapadnog Balkana
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 13 Ožujak 2026 17:14
Prema pisanju Deutsche Wellea, Srbija je u posljednjih pet godina postala najveći uvoznik složenog naoružanja na području tzv. zapadnog Balkana. Podatci Stockholm International Peace Research Institutea pokazuju da se Srbija nalazi na 37. mjestu u svijetu po uvozu takvih sustava, znatno ispred ostalih država.
Iako su i druge zemlje zapadnog Balkana povećale vojnu potrošnju, razlika u obujmu nabavki ostaje velika. Albanija je, primjerice, tek na 103. mjestu u svijetu, dok su Kosovo, Sjeverna Makedonija, Bosna i Hercegovina i Crna Gora još niže na toj ljestvici.
Istraživačica SIPRI-ja Katarina Đokić za DW objašnjava da je u Srbiji tijekom posljednjeg desetljeća postojao snažan politički pritisak da se obnovi naoružanje naslijeđeno iz vremena tzv. Jugoslavenske narodne armije. Uz modernizaciju vojske, važnu ulogu imaju i politički motivi, jer vojna moć ima simboličnu vrijednost u unutarnjoj politici. Napetosti s Kosovom dodatno su potaknule ulaganja u vojsku. Srbija pritom ima i najveći obrambeni proračun u regiji, a predsjednik Aleksandar Vučić najavio je da bi zemlja u sljedećih godinu i pol dana mogla udvostručiti vojne kapacitete.
SIPRI također navodi da Srbija uvozi oružje iz velikog broja država. Najveći dobavljač u posljednjih pet godina bila je Kina, ponajprije zahvaljujući kupnji sustava protuzračne obrane, dok su određene donacije stigle iz Rusije i Bjelorusije. U budućnosti bi se struktura dobavljača mogla promijeniti jer bi Francuska i Izrael, prema potpisanim ugovorima, mogli postati važniji partneri Srbije.
Prema podatcima SIPRI-ja, udio Srbije u svjetskom uvozu velikih sustava naoružanja porastao je s oko 0,2 posto u razdoblju 2016.–2020. na približno 0,6 posto u razdoblju 2021.–2025., što predstavlja snažan rast. Srbija je u tom razdoblju postala jedan od glavnih kupaca kineskih vojnih sustava u Europi, uključujući sustave protuzračne obrane i zbborbene dronove. Istodobno je potpisala i veliki ugovor o kupnji francuskih borbenih zrakoplova, čime dodatno modernizira svoje zrakoplovstvo. Takva raznolikost dobavljača pokazuje da Srbija vodi politiku vojne neutralnosti i nastoji održavati odnose i s istočnim i sa zapadnim proizvođačima oružja. Zašto zemlje NATO-a to dopuštaju ostaje veliko pitanje.
Iako ukupna količina naoružanja na zapadnom Balkanu i dalje ostaje relativno mala u globalnim razmjerima, ovakav trend može imati političke i sigurnosne posljedice za prostor bivše Jugoslavije. Povijesno iskustvo pokazuje da sigurnosne percepcije često oblikuju i političke ideje koje su se pojavljivale kroz povijest. Još od sredine 19. stoljeća u srpskoj (geo)političkoj misli kontinuirano su se javljale koncepcije teritorijalnog širenja i okupljanja svih Srba u jednoj državi, od Načertanija do Memoranduma SANU.
U suvremenim političkim raspravama imamo koncept „srpskog sveta“, kojim pojedini politički akteri označavaju ideju snažnijeg političkog, kulturnog ili institucionalnog povezivanja Srba izvan Srbije. Jasno je da takve koncepcije opravdano izazivaju zabrinutost kod susjednih država.
U odnosu prema Hrvatskoj, Srbija ima brojčanu prednost u vojsci te više tenkova, artiljerije i snažniju protuzračnu obranu. Hrvatska ima za sada modernije zrakoplovstvo zahvaljujući borbenim borbenim zrakoplovima Dassault Rafale. Ukupni vojni proračun Srbije trenutačno je nešto veći, no Hrvatska ipak izdvaja veći udio svoje ekonomije za obranu.
Najveća strateška prednost Hrvatske je članstvo u NATO, dok Srbija vodi politiku vojne neutralnosti. Dok funkcionira NATO savez, Hrvatska ne treba ozbiljno brinuti za svoju sigurnost. Ipak, ozbiljne države razvijaju i jačaju vlastite osrhoružane snage bez obzira na saveze jer u situacijama transformacija međunarodnog poretka može doći do ozbiljnih geopolitičkih poremećaja.
Za Hrvatsku je posebno važno pratiti razvoj vojnih kapaciteta u susjedstvu i osigurati da vlastite obrambene sposobnosti ostanu dovoljno snažne za odvraćanje potencijalnih prijetnji. To znači nastavak modernizacije Hrvatske vojske i ulaganje u suvremene sustave obrane (posebno protuzračnu obranu, dronove i sustave dalekog dometa), kako bi se održala stabilna ravnoteža sigurnosti u jugoistočnoj Europi.
Jaka Hrvatska vojska pritom je ponajbolji jamac mira u jugoistočnoj Europi.
