Mediji bi trebali bi biti gledalo društva, pitanje jesu li s obzirom na pristranost
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 21 Ožujak 2026 19:00
Hrvatska medijska scena podijeljena je u dva dijela, jednu tzv mainstream i drugu neovisnu koju uglavnom čine portali. Jedan tiskani dnevnik i jedan tjednik. Urednička politika tzv mainstream medija uglavnom se ne razlikuje, ideološki je obojena i to prema neojugoslavenskoj ljevici i nekim kvazi centrističkim, liberalnim strankama.
Ti mediji uglavnom u netransparentnom vlasništvu i bez kontrole hrvatske regulatorne agencije.
Tako su neki mediji postali javna glasila lijevih stranaka, poglavito Možemo, stranke na vlasti se napada, ponekada te stranke, prije svega Domovinski pokret, ali i u zadnje vrijeme i HDZ. Tako imamo često goste koji se ne libe vrijeđati i nazivati stranke i pojedince iz saborske većine filoustašama i etiketirajući ih svjesni da medij nije registriran u Hrvatskoj i nikome ne odgovaraju za svoj rad. Posebno se iz vlade napada ministar obrane Ivan Anušić, pogotovo u iznošenju netočnih podataka i optužbama za posjetu Izraelu i širenje izjava pojedinih političarki, poznatih po ilegalnim građevinama i sumnjivoj kupovini zemljišta da se militarizira društvo.
U utrci za klikovima mainstream mediji polako počinju ličiti na srpske tabloide pa je žutila duplo više od relevantnih sadržaja, očito da im je netko zatvorio slavinu jer je primjetan pad velikih tvrtki u kojima vladajuće strukture imaju imalo vlasničkog udjela. Osim toga izgleda da ti mediji svjesno riskiraju i guraju lijeve stranke u nadi da će pobijediti na parlamentarnim izborima, bez obzira na to što takvom politikom gube relevantnost i čitanost jer biraču takvim medijima jednostavno više ne vjeruju. Osim toga gomila tekstova generirano je putem AL, Osim toga većina vodi brigu s likvidnošću pa tako imamo medij koji u impresumu ponosno ističe da su lijevi medij, a prema javno dostupnim informacijama pretprošlu godinu su završili s minusom od više od pola milijuna eura.
S druge strane imamo neovisne medije koji posluju većinom po sistemu “koliko ti je velik jorgan tako se i pokrij”, znači s manjim pogonom. Shodno tome ti su se mediji prilagodili, koriste agencijske vijesti i puno svakodnevnih autorskih tekstova etabliranih novinara, sveučilišnih profesora ili bivših političara. U doba kada imamo hiperinflaciju političkih analitičara i korištenja tekstova generiranih umjetnom inteligencijom, takav model pokazao se uspješnim, a relevantnost sadržaja privlači ljude da se sve više okreću neovisnim medijima. Pojedini neovisni mediji uopće nemaju žutila, što im smanjuje čitanost, ali daje relevantnost.
Kada se sveukupno sagleda relevantnost sadržaja, udio žutila u medijima i stavi na vagu ona će prevagnuti prema neovisnim medijima, a tzv mainstream mediji moraju shvatiti da se kocka ne isplati, da se moraju pokriti jorganom koji im je po mjeri, i osluškivati bilo naroda koje im je sve manje naklonjeno što pokazuje tiraža dnevnih i tjednih tiskovina, koja je sve manja kao i pad klikova koji im je vidljiv po društvenim mrežama. U ovoj državi se ništa ne može sakriti, ali ni tolerirati.
