Kako su Sorosevi i Strykerovi milijuni pomogli oblikovanju politika Europske unije
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 17 Svibanj 2026 19:09
Financiranje nevladinih organizacija (NGO) u Europskoj uniji postalo je jedno od najosjetljivijih pitanja suvremene europske politike. Iako se NGO sektor formalno definira kao neovisan, velik dio njegovog financiranja, osim od privatnih donatora, dolazi i iz javnih sredstava Europske unije, prije svega kroz programe kojima upravlja Europska komisija.
Prema podacima Europskog parlamenta i revizorskih izvješća, u okviru višegodišnjih financijskih okvira godišnje se kroz različite programe civilnog društva raspodjeljuju iznosi između dvije i četiri milijarde eura. U nekim razdobljima više od 12.000 organizacija sudjeluje u EU financiranim projektima, dok ukupna vrijednost ugovorenih sredstava doseže višegodišnje iznose od više desetaka milijardi eura.
Iako se sredstva formalno dodjeljuju za projekte, a ne za političko djelovanje, organizacije koje ih primaju vrlo često istodobno sudjeluju u javnim konzultacijama, izradi političkih dokumenata i savjetovanju institucija.
Istovremeno mnoge od ovih udruga koje promiču lijevo-liberalnu agendu primaju milijunske donacije od fondacija poput Open Society Fondations, European Climate Foundation (ECF), Heinrich Böll Stiftung, Ford Fondations, Arcus Foundation i drugih.
Zanimljivo je kako Sorosevo Otvoreno društvo financira čak i nevladinu udrugu povezanu s Muslimanskim bratstvom koje je na popisu terorističkih organizacija u nekim zemljama.
Od projekata do zakonodavstva – lanac utjecaja
Brojne nevladine organizacije (NGO) sa sjedištem u Bruxellesu, koje sudjeluju u oblikovanju europskih politika kroz konzultacije i lobiranje, financiraju se kombinacijom sredstava Europske unije i privatnih fondacija, što otvara pitanje transparentnosti i stvarnog utjecaja tih aktera na zakonodavni proces.
U praksi se unutar EU-a oblikuje relativno stabilan institucionalni lanac utjecaja.
Europska komisija pokreće programe i financira projekte, NGO ih provodi, ali istovremeno sudjeluju u javnim konzultacijama Komisije, izrađuju analize koje se koriste u zakonodavnom procesu te održavaju stalnu komunikaciju s Europskim parlamentom.
European Commission President Ursula von der Leyen gives a press conference at the EU Commission headquarters in Brussels on April 13, 2026. (Photo by Nicolas TUCAT / AFP)
Europski parlament potom koristi dio tih analiza u političkim raspravama i amandmanima.
Riječ je o sustavu koji funkcionira kao zatvoreni krug u kojem isti akteri istodobno primaju financiranje, oblikuju političke preporuke i sudjeluju u političkoj implementaciji tih preporuka.
Primjeri financiranja i razmjeri NGO sektora
Velike organizacije u Bruxellesu djeluju kroz višeslojni sustav financiranja. WWF kroz EU programe zaštite okoliša sudjeluje u projektima koji dosežu milijunske iznose po višegodišnjim ciklusima. Amnesty International i Human Rights Watch kombiniraju privatne donacije i EU projektna sredstva, pri čemu pojedini projekti dosežu iznose od desetaka do nekoliko stotina tisuća eura.
ILGA-Europe, ključna mreža za LGBT politike, financira se kroz EU programe za nediskriminaciju, dok European Women’s Lobby djeluje uz stabilne potpore za rodnu ravnopravnost.
Organizacije poput PICUM-a i European Council on Refugees and Exiles financiraju se kroz migracijske programe EU-a, ali istovremeno sudjeluju u oblikovanju politika koje se odnose na te iste programe.
Privatne zaklade i paralelni financijski tokovi
Uz javno financiranje, važan dio NGO sektora oslanja se i na privatne donatore.
Među najutjecajnijima je Open Society Foundations, koje je u Europi i svijetu uložilo milijarde eura u projekte vezane uz tzv. vladavinu prava, ljudska prava, rodnu ideologiju i migracije.
Financiraju čak i udrugu European Network Against Racism, povezanu s Muslimanskim bratstvom, terorističkom organizacijom koja se zalaže za islamizaciju društva i globalni kalifat.
Financiranje se distribuira kroz mrežu NGO-a, istraživačkih centara i pravnih inicijativa, pri čemu pojedinačni grantovi često dosežu stotine tisuća eura.
Takav model rezultira time da većina utjecajnih NGO-a ne ovisi o jednom izvoru, nego djeluje kroz kombinaciju EU sredstava, privatnih zaklada, nacionalnih proračuna i donacija.
Otvoreno društvo je veliki financijer LGBT organizacija koje imaju ključnu ulogu u oblikovanju politika Europske unije. Uz pomoć milijunskih iznosa Otvorenog društva stasala je globalna organizacija ILGA-Europe, osnovana davne 1996. godine.
Višemilijunsko financiranje LGBT mreža koje oblikuju politiku EU-a
Osim Otvorenog društva, fondacije povezane s američkim milijarderom Jonom Strykerom, poput Bohemian Fondation ili Arcus Foundation, financiraju brojne organizacije koje se bave LGBT pravima na globalnoj razini. Štoviše, smatraju se njihovim najvećim donatorima. Među najutjecajnijim europskim akterima u tom području je ILGA-Europe, koja djeluje u Bruxellesu i sudjeluje u oblikovanju politika EU-a. Koliko je njezin utjecaj u Europskom parlamentu jak pokazuje činjenica da je upravo ova organizacija unijela rodnu ideologiju u Istanbulsku konvenciju.
ILGA-Europe je europska regionalna organizacija Međunarodne udruge lezbijki, homoseksualaca, biseksualnih te osoba koje se identificiraju kao ‘trans’ i ”interspolne’ (ILGA World).
ILGA-Europe je mreža od više od 600 organizacija u Europi. Organizacija ima savjetodavni status pri Ekonomskom i socijalnom vijeću Ujedinjenih naroda te participativni status pri Vijeću Europe. Sredstva koja prima, ILGA-Europe dijeli manjim nevladinim udrugama djelujući tako kao posrednik.
U Hrvatskoj su s ILGA-Europe najizravnije povezani Zagreb Pride kao član mreže, dok organizacije poput LORI, Iskorak, KONTRA i Dugine obitelji sudjeluju kao partnerske ili suradničke udruge kroz zajedničke projekte, izvještavanja i europske mreže za promicanje LGBTIQ prava.
Među donatorima organizacija koje djeluju u Bruxellesu nalazi se i američki milijarder Tim Gill, čija Gill Foundation također financira ILGA-Europe. Gill Fondation je kroz svoj rad ukupno dodijelila više od 300 milijuna dolara različitim NGO-ima.
Sigrid Rausing Trust je britanska privatna zaklada za ljudska prava koja je od osnutka 1995. do danas raspodijelila preko 575 milijuna funti grantova na više od 950 LGBT i sličnih organizacija širom svijeta. Sredstva uglavnom usmjerava prema NGO-ima koji provode pravne postupke pred sudovima (uključujući Europski sud za ljudska prava), zaštitu manjina, dokumentiranje kršenja ljudskih prava te lobiranje prema institucijama Europske unije i Vijeća Europe.
Bruxelleska mreža utjecaja: NGO – institucije – politika
Ključna karakteristika NGO sektora u Bruxellesu nije samo financiranje, nego njegova duboka umreženost s institucijama Europske unije.
U praksi se oblikuje zatvoreni krug u kojem Europska komisija financira projekte, NGO sudjeluju u izradi političkih preporuka, a Europski parlament koristi te iste analize u zakonodavnom procesu.
Takva struktura stvara sustav u kojem civilno društvo nije samo vanjski promatrač, nego aktivni sudionik u zakonodavnom lancu.
Time se razvija oblik ”meke institucionalne moći”, gdje organizacije koje nisu izabrane na izborima sudjeluju u oblikovanju političkih prioriteta Europske unije.
Milijarde eura bez nadzora
Europski revizorski sud u izvješću iz travnja 2025. utvrdio je da sustav financiranja nevladinih organizacija iz proračuna Europske unije ima ozbiljne nedostatke, prije svega u pogledu transparentnosti i nadzora. Prema nalazima revizora, ne postoji pouzdan i jasan pregled koliko se sredstava dodjeljuje nevladinim organizacijama niti kako se ta sredstva konkretno troše. Zbog toga se cijeli sustav često smatra nedovoljno transparentnim i teško preglednim.
Revizija je pokazala da Europska komisija uglavnom provjerava samo formalne uvjete koje organizacije moraju ispuniti za dobivanje sredstava. Time se otvara prostor za potencijalne zloupotrebe. Iako nisu pronađeni dokazi o nezakonitom trošenju sredstava, revizori upozoravaju na povećan rizik da se dio novca koristi za lobiranje. Posebice zato što Komisija nije jasno i sustavno objavljivala informacije o zagovaračkim aktivnostima organizacija koje financira.
Poseban problem predstavlja i nejasna definicija nevladine organizacije. Što je to ustvari nevladina organizacija (NGO)?
Revizorski sud je utvrdio da u nekim slučajevima organizacije nisu bile adekvatno provjerene, pa su se kao nevladine vodile i one koje imaju veze s državnim strukturama ili djeluju u komercijalnom interesu svojih članova. Takvi propusti dodatno narušavaju pouzdanost sustava.
Dodatan problem je i to što se financiranje dodjeljuje kroz više različitih programa, od istraživanja i obrazovanja do migracija i zaštite okoliša, što otežava praćenje ukupnih iznosa i njihove namjene.
Ovako postavljen sustav financiranja i djelovanja nevladinih organizacija u Europskoj uniji otvara ozbiljna pitanja o granicama između civilnog društva i političkog utjecaja. Umjesto jasne neovisnosti, razvila se struktura u kojoj se javni i privatni novac isprepliću, a dio NGO sektora istovremeno prima sredstva, sudjeluje u izradi politika i utječe na njihovu provedbu.
Takav model dovodi u pitanje stvarnu transparentnost i demokratsku odgovornost, jer organizacije koje nisu izabrane na izborima sudjeluju u oblikovanju zakonodavnih procesa. Istovremeno, Europska komisija i druge institucije zadržavaju ključnu ulogu u financiranju i usmjeravanju tih istih aktera.
U konačnici razvija se zatvoreni krug institucija, fondacija i NGO-a, u kojem se granice između neovisnog djelovanja i političkog utjecaja već odavno ne razaznaju.
