Pred Tomaševićem nova afera: Tajni nadzor VIO-a razotkrio ključne aktere, u priči i šogor Vjeke Sliška
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 28 Svibanj 2026 16:09
Dok je jedna velika zagrebačka gradska afera – izvlačenje 1,8 milijuna eura na Hipodromu – završila priznanjima, nagodbama i osudama svih uključenih, druga upravo prerasta u novi ozbiljan problem za Možemovsku gradsku vlast.
Zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević objavio je u utorak da je voditelj tvrtke Vodoopskrba i odvodnja unutar Zagrebačkog holdinga Marko Blažević podnio ostavku zbog izvida povezanih s javnim nabavama u toj tvrtki.
USKOK je u utorak pokrenuo izvide u Vodoopskrbi i odvodnji (ViO) zbog sumnje da je preko te zagrebačke gradske tvrtke namješten višemilijunski natječaj za tvrtku IKOM, u formalnom vlasništvu Ivane Lovrić, kćeri poduzetnika Mije Kovče, javnosti poznatog još od kraja 1990-ih kao šogora, na Cvjetnom trgu ubijenog, “kralja poker-automata” Vjeke Sliška.
Danas je direktor tvrtke njegov sin Tomislav Kovčo, dok se više članova obitelji nalazi u upravljačkim strukturama poduzeća.
U središtu je istrage ugovor procijenjene vrijednosti oko 35 milijuna eura.
Posebnu pozornost izazvala je činjenica da je odluku o odabiru IKOM-a osobno potpisao zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević, iako se takve odluke formalno donose na temelju prijedloga stručnog povjerenstva.
Gradska zastupnica Dina Dogan istaknula je da Skupština Zagrebačkog holdinga ima samo jednog člana – Grad Zagreb, kojeg predstavljaju Tomislav Tomašević te njegovi zamjenici Danijela Dolenec i Luka Korlaet. Naglasila je kako upravo ta skupština imenuje Nadzorni odbor i upravu Holdinga, zaključivši da je odgovornost za ta imenovanja u konačnici na Tomaševiću.
Nakon izbijanja afere ostavku je podnio direktor ViO-a Marko Blažević, za kojeg USKOK sumnja da je pogodovao IKOM-u.
Od četiri ponude izabrana najskuplja i to IKOM-ova
Na natječaj su pristigle četiri ponude, no osim IKOM-a sve ostale su odbijene kao neprihvatljive ili neprikladne.
Tvrtke A1 Hrvatska te zajednica ponuditelja Vodotehnika i slovenski Kuem tvrdili su da su uvjeti natječaja bili izrazito restriktivni i prilagođeni uskom krugu ponuđača. Posebno su upozoravali na zahtjeve vezane uz kompatibilnost s postojećom infrastrukturom, certifikatima i specifičnim tehničkim rješenjima, za koja su tvrdili da ih može zadovoljiti tek mali broj distributera i proizvođača.
Sve tri ponude bile su niže od procijenjene vrijednosti od 40 milijuna eura, a izabrana je najskuplja, IKOM-ova, koja je iznosila 39,8 milijuna eura (sve bez PDV-a).
Grad Zagreb branio je natječaj obrazloženjem da je cilj bio osigurati pouzdanost sustava i kompatibilnost s postojećim vodomjerima, bez “tehničkog eksperimentiranja“. Međutim, upravo su ti kriteriji otvorili prostor za sumnje u pogodovanje. Prema javno dostupnim podatcima, IKOM je uspješno prošao sve tehničke provjere, dok su konkurenti navodno pali na kompatibilnosti, dokumentaciji ili tehničkim testovima.
Iako zasad nema dokaza da je pogodovanje doista počinjeno, dostupna dokumentacija pokazuje da su uvjeti natječaja sadržavali niz elemenata koji su mogli favorizirati već etablirane ponuđače poput IKOM-a, koji više od tri desetljeća posluje u sektoru vodomjera i surađuje s brojnim gradovima i općinama.
Tajni nadzor
Mediji doznaju i da su istražitelji u ovom slučaju provodili posebne dokazne radnje, uključujući tajni nadzor osoba povezanih s mogućim malverzacijama, zbog čega se vjeruje da USKOK raspolaže ozbiljnim indicijama o mogućem namještanju natječaja.
Kroz te tajne mjere istražitelji su navodno otkrili da je voditelj ViO-a Marko Blažević učestalo kontaktirao s ljudima iz IKOM-a, u prvom redu predsjednikom Nadzornog odbora te tvrtke Stjepanom Mihaljevićem, ali i bivšim prokuristom Mijom Kovčom, navodi Jutarnji list.
Istražitelji su, kako navodi Jutarnji list, na temelju prikupljenih dokaza zaključili kako postoji osnovana sumnja da je Blažević tijekom postupka javne nabave prilagođavao uvjete IKOM-u te dojavljivao čelnicima IKOM-a rezultate testiranja konkurencije, ali i što bi oni sami morali popraviti na svojim uređajima. Između ostaloga, IKOM-u je omogućio otklanjanje određenih nedostataka i ponovljena testiranja, dok je istovjetan zahtjev A1 Hrvatska ViO samo odbio.
Mijo Kovčo, veze i poslovanja
U pozadini slučaja ponovno se spominje i poslovna prošlost Mije Kovče. Osim povezanosti s IKOM-om, Kovčo se ranije pojavljivao u javnosti zbog projekata poput marine u Tisnom te zbog obiteljskih i poslovnih veza s poduzetnikom i kontroverznom figurom zagrebačkog podzemlja Vjekom Sliškom.
Mijo Kovčo prvi se put u javnosti i crnim kronikama pojavio krajem 1980-ih kao žrtva pucnjave u Vlaškoj ulici u Zagrebu. Bio je jedan od svjedoka u poznatom procesu protiv tzv. “albanske mafije”, skupine optužene za niz nasilnih kaznenih djela, uključujući pokušaje ubojstava, iznude i nanošenje teških ozljeda.
U tom politički osjetljivom postupku većina optuženih na kraju je oslobođena optužbi za zločinačko udruženje. Kovčo je ranjen 1. rujna 1988., a optuženi Hazir Haziri kasnije je oslobođen.
Široj javnosti Kovčo je postao poznat i kao šogor Vjeke Sliška, kontroverznog „kralja poker-aparata”, ubijenog 2001. na Cvjetnom trgu u Zagrebu.
Svjedočio je u postupcima vezanim uz Sliškovo ubojstvo i ranije pokušaje atentata, no sud nije prihvatio njegov iskaz o mogućim naručiteljima zločina. U jednom kasnijem postupku tvrdio je da iza pokušaja ubojstva stoji Hrvoje Petrač te da mu je to rekao general Vladimir Zagorec, koji je te navode odbacio, navodi Jutarnji list.
Posljednjih godina Kovčo se ponovno spominje u javnosti kroz poslovne projekte svoje obitelji. Njegova kći Ivana Lovrić povezuje se s građevinskom investicijom na atraktivnoj lokaciji u Zagrebu, a obitelj je vlasnički povezana i s tvrtkom IKOM.
Kovčo je bio prokurist te tvrtke, dok je danas vodi njegov sin. Uz to, bio je vlasnik i direktor tvrtke Marina IKOM, povezane s projektom marine u Tisnom, čija je ponuda 2023. proglašena najpovoljnijom na natječaju Ministarstva mora.
Njegova supruga bila je vlasnica nekoliko domova za starije osobe, a jedan od tih objekata kasnije je prenamijenjen u turistički smještaj.
