‘Sophie iz Dundeeja’ bila je u pravu: Preplašena djevojčica ocrnjena je zato što se branila od migranata
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 22 Lipanj 2026 14:09
Proteklog tjedna „Sophie iz Dundeeja” oslobođena je svake krivnje. Djevojčica koju su na internetu ocrnjivali, ismijavali i osuđivali sada je dokazano bila u pravu. Ona i njezine prijateljice tvrdile su da su bile prisiljene braniti se od nasilnog muškarca. Internetska rulja nazvala ih je lažljivicama. Sud je pokazao tko je govorio istinu. Piše Paul Birch za The European Conservative.
Slika koja se proširila internetom bila je nezaboravna, a ubrzo je uslijedio i jednako upečatljiv meme. Sve se dogodilo na ulici u Dundeeju u Škotskoj, u kolovozu 2025. godine. Zamućeni kadar iz snimke mobitelom prikazivao je jednu od djevojaka kako drži nož i sjekiru, s licem na kojem se jasno vidio strah. To nije bilo lice bahatog nasilnika, kako bi nas ljevica htjela uvjeriti. Bilo je to lice preplašenog djeteta. Budući da je maloljetna, njezino ime nikada nije objavljeno. Zato joj je internet dao jedno — „Sophie iz Dundeeja”.
Sud utvrdio: Sophie iz Dundeeja nije lagala
Neki su odmah vidjeli što je pred njima. Još jedna britanska djevojka iz radničke klase gurnuta u strah i prisiljena na samoobranu jer nitko drugi nije dolazio pomoći. No mnogi su radije prihvatili drukčiju priču. Ismijavali su djevojke, prikazivali „Sophie” kao stvarnu prijetnju i svoje uvrede začinjavali svim poznatim i izlizanima oblicima klasnog snobizma. Šale na račun Irn-Brua nisu bile bezazlene dosjetke. Bile su signal — ovo je vrsta djevojke koju smijemo prezirati.
Ali „Sophie” nije lagala, a Šerifski sud u Dundeeju sada je to utvrdio. Bugarski državljanin Ilia Belov nedavno je proglašen krivim za upućivanje seksualnih primjedbi djevojčicama. Sud je utvrdio da je rekao: „Bok, seksi, pokazat ću ti kako se dobro provesti.” Kada su ga djevojke nazvale perverznjakom, nije odustao. Razljutio se, nazvao svoju sestru Nadeždu Belovu i sukob je postao još ozbiljniji.
Belova je stigla na mjesto događaja i napala jednu od djevojaka, povukavši je za kosu, srušivši je na tlo i udarajući je po glavi. Majka jedne od djevojaka rekla je da joj je bilo srceparajuće gledati snimku nadzorne kamere na kojoj joj tuku kćer. Sudac je bio jasan oko krivnje. Sve je počelo Belovljevim odvratnim komentarima upućenima djetetu.
Govorile su istinu i zbog toga bile oklevetane na internetu
Zatim je uslijedio drugi napad i, vjerojatno, onaj koji je nanio najveću štetu — internet. Lavina napada na djevojke, a posebno na „Sophie”, donijela je novu patnju tim običnim obiteljima koje su se već nosile sa stvarnim posljedicama događaja. Nakon presude jedna je majka jednostavno rekla da su djevojčice govorile istinu i da su zbog toga bile oklevetane.
Upravo se to ovdje dogodilo. Prvo seksualne primjedbe odraslog muškarca i napad odrasle žene. Zatim zlostavljanje od strane stranaca na internetu; stranaca koji vole govoriti o „ljubaznosti”. Kroz sve se to provlačila i uobičajena predrasuda — stari prijezir prema ideji da neke djevojčice vrijede manje od drugih.
Zašto se tim djevojčicama tako brzo prestalo vjerovati i zašto su tako željno bile predmet ismijavanja? Odgovor nije kompliciran. One pripadaju radničkoj klasi i, prema mišljenju dijela ugledne javnosti, to ih čini potrošnima. Previše je ljudi čulo njihov naglasak, pogledalo njihov izgled i zaključilo da već znaju cijelu priču. Nisu vidjeli djecu u opasnosti. Vidjeli su ljude koje su naučeni i potaknuti prezirati. A takvi stavovi vode nas na vrlo mračna mjesta, poput stvaranja okruženja koje je omogućilo sustavno silovanje maloljetne djece u gradovima diljem Britanije.
Ta samodopadna karikatura „Sophie” i njezinih prijateljica raspala se na sudu. Sudac je opisao iskaze djevojaka kao istinite i dobro iznesene. Toliko o lijenoj slici nasilne i podivljale djece. Toliko o ljudima koji su pogledali jedan isječak, osjetili navalu klasnog prezira i proglasili slučaj zaključenim.
Ovaj slučaj razotkriva ukorijenjeni običaj u britanskom javnom životu
Upravo to ovoj priči daje snagu. Ne radi se samo o „Sophie”. Radi se o trajnoj navici omalovažavanja ljudi iz radničke klase — osobito djevojčica. Njihovo je svjedočenje bilo odbačeno, a smatrane su inherentno manje vjerodostojnima od migranata koji su ih napali. Jer, u očima samoproglašene intelektualne elite, migranti su po prirodi dobri, dok su britanska djeca iz radničke klase po prirodi loša. Klasa u Ujedinjenom Kraljevstvu ne oblikuje samo način života ljudi; ona određuje tko će biti saslušan, tko će biti branjen, a tko otpisan.
Ovaj slučaj razotkriva ukorijenjeni običaj u britanskom javnom životu. Djevojke iz radničke klase ostavljene su nezaštićenima od strane države koja bi trebala brinuti o njima; zatim im se ne vjeruje i javno ih se blati kada se, nakon što ih je sustav iznevjerio, usude progovoriti. Ljudi koji najglasnije reklamiraju vlastito suosjećanje najbrže ga povlače kada djevojčica o kojoj je riječ dolazi iz „pogrešne” sredine. Suosjećanje je rezervirano za odobrene žrtve. Svi ostali mogu biti odbačeni. To je pravilo koje ovaj slučaj ogoljuje. Ne suosjećanje, nego selekcija. Ne načelo, nego ukus.
Kultura koja može promatrati kako se ranjive djevojčice napadaju, ponižavaju, kako im se ne vjeruje i kako ih se kleveće — a pritom se i dalje osjećati moralno ispravnom — nije samo licemjerna. Ona propada.
