Dva odgovora na krizu zapadne civilizacije
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 01 Srpanj 2026 13:55
Da je zapadna civilizacija u dubokoj krizi, složit će se vjerojatno velika većina suvremenika makar se njihove ideje o tome zašto je Zapad u krizi i kako iz nje izaći sigurno podosta razlikovale. Uostalom prošlo je više od sto godina od objavljivanja znamenite Spenglerove Propasti Zapada, a gotovo sto pedeset otkako je Nietzsche Boga proglasio mrtvim.
Ako oko krize i postoji slaganje, oko izlaska iz nje, kako rekosmo, ne postoji. Gledajući kako danas zapadne zemlje reagiraju na neka goruća pitanja, možemo nazrijeti i kako se pokušavaju nositi sa spomenutom krizom. Ugrubo može se reći da se u praksi pojavljuju dva osnovna načina reagiranja zapadnih zemalja na suvremene društvene probleme u podlozi kojih je kriza o kojoj govorimo. A ta dva načina ukratko se mogu svesti na sljedeće: odbacivanje svega onoga što je Zapad oformilo kao zasebnu i iznimno uspješnu civilizaciju, odnosno pokušaj vraćanja tradiciji i vrijednostima koje su tu tradiciju oblikovale.
Kao ilustraciju onoga što mislim pod prvim slučajem navest ću jednu vijest iz Velike Britanije vezano u Svjetsko nogometno prvenstvo u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi i Meksiku. U Jutarnjem listu od 12. lipnja piše da su britanske vlasti ''Engleze pozvale da ne podižu engleske zastave za vrijeme Mundijala jer plaše migrante!'' Namjerno izbjegavam krvave primjere nekažnjenog ili neadekvatno kažnjenog migrantskog nasilja, kao i izjednačavanje građanskih prosvjeda s rasizmom i ekstremnim desničarenjem jer ovaj primjer sa zastavom ponajbolje pokazuje dokle se na Zapadu doprlo sa samoporicanjem i odricanjem od vlastitosti radi ugađanja onima koji su ilegalno prodrli u tvoju zemlju. To je nalik situaciji u kojoj ukućani pričaju tiše kako ne bi uznemiravali provalnike koji se goste u njihovoj kuhinji i izležavaju na njihovim krevetima. Ne znam što će biti sljedeće jer nisam toliko maštovit i stvarnost me uvijek iznenadi.
Primjer drukčijeg pristupa suvremenim problemima bio je nedavno poraženi mađarski premijer Orban, on se izravno pozivao na kršćanske korijene Europe, vodio vrlo restriktivnu imigracijsku politiku, protjerao Sorosa i sve što on simbolizira. Dugo su Mađari podržavali njegovu politiku da bi na kraju ipak popustili pod pritiskom i financijskim ucjenama moćnih zapadnoeuropskih zemalja i izabrali drugog. Međutim, ostaje za vidjeti u kojoj će se mjeri promijeniti mađarska politika vezana uz gore spomenuta pitanja, za sada je neporeciva činjenica da i nova proeuropska Mađarska ima najdesniji sastav parlamenta u Europi. Sličan pristup migrantskim pitanjima, važnosti nacionalnog, rodnoj ideologiji i tom setu pitanja, koja su u srži vrijednosne krize koja potresa zemlje suvremenog Zapada, imaju i druge srednjoeuropske zemlje: Poljska, Češka, Slovačka, Rumunjska… Zato bi bilo dobro da se Hrvatska kroz članstvo u kršVišegradskoj skupini nađe u društvu tih zemalja.
U svakom slučaju, navedene zemlje kroz otpor zapadnom wokeizmu, koji je još uvijek relativno snažan unatoč udarcu koji mu je zadao Trump, nastoje naći izlaz iz krize u koju je naša civilizacija zapala.
Da rezimiram, naziru se dva odgovora na krizu zapadne civilizacije, mogli bismo ih nazvati zapadni i istočni. Uz prilično izvjestan demografski slom zapadnoeuropskih bjelačkih zajednica, za očekivati je da će politika podilaženja imigrantima samo ubrzati njihovu propast i temeljito preoblikovanje zapadnoeuropskih zemalja. Najviše od onoga što je krasilo nekadašnju Europu, moglo bi se zadržati upravo u srednjoj i istočnoj Europi, no povijest je prepuna iznenađenja te se ne treba upuštati u proroštva te vrste. Naše je svjedočiti ono u što vjerujemo i činiti ono što možemo, a bit će kako Bog da, dakle dobro.
Damir Pešorda
