Zagreb u rukama nečastivih
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 30 Srpanj 2026 19:04
Stojim na Jelačić placu i ne mogu vjerovati: smetlarnik na zapadnom dijelu u izgradnji, kao posljednji hit gradske uprave, zatvara ulaz u drevnu ulicu Ilicu i kao šaka na oku uništava onaj poredak koji postoji u ovom kulturološki cjelovitom i zaštićenom prostoru (mislim?) već gotovo dugi niz desetljeća.
Čitam na raznim portalima kako možemovci pišu da su dobili sve moguće dozvole za ovu izgradnju pa onda valjda i one iz Uprave za zaštitu kulturne baštine. Stoji smetlarnik kao ubod u srce moje zagrebačko i tragam na portalu te Uprave da vidim tko je odgovoran za takvu dozvolu. Konstatiram da ima gomila odjela i svaki je na neki način moguć kao izdavatelj potvrde: graditi smetlarnik!! Na koncu raznih odjela za zaštitu spomeničke baštine stoji i Služba za inspekcijske poslove zaštite kulturne baštine na čijem čelu je Hrvoje Koržinek. Ne znamo tko je kome rod i pomozbog i jedino se nadamo da je sve po zakonskim regulama.
Prvo mi je palo na um pitanje: kamo su do sada stanari ovoga Trga odlagali smeće? Vidjela sam u naši haustorima, kak bi mi to rekli, kante i kontejnere. Znači, hotel Dubrovnik je odlagao smeće u svoje spremište, NAMA u svoje kao i svi stanari toga prostora svaki u svoje spremište. Kao podla misao podsjeća me objava na jednom portalu da će sadašnji novi vlasnici NAME nastojati taj povijesni arhitektonski prostor pretvoriti u hotel. Hm… Nema potvrde, kao što nije bilo i za mnoga druga nedjela u ovom gradu. Znamo li kakva su djela iza novih vlasnika NAME? Što su oni i odakle su i kakvi su im planovi, ne znamo. Ništa nam ne govore neki zidovi kao znamen njihove preinake interijera, a nema ni jasnoće u tajanstvenim projektima.
Jedna otrovna misao probada me dok gledam Konjanika: pa ta Gradska skupština može donijeti odluku da se on preseli. Recimo u Vukovarsku za koju nečastivi traže način da postane središte grada. Tako mi tvrde upućeni. Mi obični mali svijet kojem pripadam, ne znamo o tome ništa.
U sjećanju mi je još konjanik naš, ban Jelačić što smo ga dozivali u pjesmama, zakovan daskama s partizankom na čelu. Čak ga još vidim okrenutoga sjeveru prema Mađarima, kada smo učili razliku između sablje u njegovoj ruci i mača. Onda je srušen, izrezan, ali i spašen po dragom prijatelju dr. Antunu Baueru. Sada je okrenuo lice prema Felbingerovoj zgradi, na jug i uz onu slabu a ipak fontanu Manduševac, predstavlja os Zemlje oko koje se okupljamo kad nam srce gori od radosti ili nas napadnu neprijatelji. Čak sam jednom i govor održala na tom Trgu, onomad kad su se okupile majke protivne ratu 1991. Doktorica Ružica Ćavar i moja malenkost, ništavne borkinje za sinove, tražile smo pravdu, da bi nju kasnije ona i stigla: udario ju je neki Kovačić ili slično, član vlasti koji može slomiti ruku starici i nikada ne odgovarati za napad. Ali to nije bilo na Jelačić placu, nego na Cvjetnome trgu.
Doživio je konjanik svašta, nedavno i javne zahode uz samo postolje.
Pa ovako ranjena srca sada se pitam: ako je sve to odobreno od zakonskih čuvara naše baštine, a Jelačić plac jest naša baština, zašto to meni smeta, ne samo meni, nego velikoj većini građana koji Zagreb doživljavaju kao grad svojih predaka i mjesto življenja koje ima i pravo na ljepotu? Javljaju mi da je određena odvjetnica podnijela tužbu za kazneno djelo protiv uprave grada Zagreba. Ali u izjavama na portalima nitko se ne bi snašao što je po zakonu a što nije. Kao loptica prebacuje se golemi smetlarnik iz ove ustanove u drugu i zamršeno donosi mudrolije, osobito iz Ministarstva kulture. podzemni spremnici3U Gradskoj skupštini Možemo i SDP imaju većinu i ona može izglasati što god ih je volja. Kao što je to odavno rekao dr. Tomislav Jonjić, mogu oni izglasati pretvaranje Jelačić placa u uzletište kojekakvih letjelica, a kamoli ga ne bi mogli pretvoriti u javno smetlište. Kao da je slutio kako će spavači grada Zagreba, onih 60 % koji nisu izašli na izbore, otvoriti vrata svim nagonima nečastivih sila koje sada vitlaju Zagrebom.
Pogled na najuži centar ovoga izmrcvarenoga grada izgleda kao neotporna polumrtva grobna masa: tržnica Dolac se ne obnavlja i gornji plac, nekada urešen suncobranima i urednim štandovima s našim dragim kumicama i robom svake vrste, koji je bio i na razglednicama s onim vatrenim i ljupkim šestinskim bojama, mrtav mrtvijan miruje prazan. Silazim po stubama svojega grada, oslanjam se na ruku moje unuke i grčim se u duši: pustoš… A dolje u razizemlju otpao strop, pola štandova zakucano daskama, sve neuredno i bijedno kao da je rat opustošio nekada bogati trbuh grada. Na um mi padaju glasine po raznim, nadam se lažljivim, portalima da je tu duboka država odlučila graditi neku kućerinu… Vjerojatno onako, preko noći, kao i ovdje na Zapadu gdje nas je Milerov brijeg radovao svojim šumskim zelenilom, a sada ošišan čeka graditelje cirka tisuću stanova…
Ona mirisna cvjetna Splavnica koja nas je uvodila na tržnicu što je izazivala divljenje čak jedne engleske premijerke Margaret Thatcher, sada se nagurana ostatcima ostataka pruža sve do pola Trga i nema naznaka da će se stanje uskoro promijeniti.
Netko je na odgovorima čitatelja napisao da će ovaj smetlarnik biti grobnica za SDP i Možemo. Ako građani koji nisu uhljebljeni u razne udruge što gutaju milijune eura godišnje u Tomaševićevom gradu, ostanu na spavanju kao posljednji puta, a njegovi udrugari žurno podrže svoga favorita, ostat će ovaj smetlarnik za vijeke vjekova. Dolazi generacija možemovskih sljedbenika koja više misli na svoj probitak, nego na baštinu grada koji ipak nije njihov. Nije njihov iz jednostavnoga razloga što ga ne ljube, ne vole njegove starinske ulice, pa makar bile zaprašenih izloga, ne vole Gornji grad, onaj duh starine i jada i slave, ne vole crkvu Svetoga Marka… A prema izjavi na Radio Sljemenu gradonačelnikovo mišljenje glasi: ako si stara i bolesna, i moraš na liječnički pregled, odseli iz centra grada! Gospođa je pitala zašto nije mogla taksijem doći na taj važni pregled…
Dakle, smetlarnik će od sada ukrašavati naš središnji gradski trg. Ako se pojave, a moraju, oni skoro metar visoki koševi za ubacivanje smeća, kao što je to na okretištu Črnomerec, bit će sjajni rezultat vlasti kamore, mislim da se to može tako zvati u literariziranim tekstovima.
Na kraju se pitam uz još mnoga pitanja: zašto se to izvodilo po noći i to za vikend? Tko radi po noći nešto za što zna da će izazvati negodovanje građana?
