HAVC ili JAVC?
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 04 Kolovoz 2026 17:04
HAVC financiranjem aktivista ruši vjerodostojnost vladajućih politika neznanjem, ili namjernim pogodovanjem antihrvatskim aktivistima. Gospodina Chris Marcich potrebno je zamoliti za iskrenu ispriku i da ne vrijeđa one koji su iznijeli rat na svojim leđima pozivajući se na “povijesne istine” kojekakvih aktivista, jer time kroz blato valja sve branitelje domovinskog rata.
Chris Marcich, (još uvijek ravnatelj HAVC-a), odgovarao je na primjedbe filmaša i ostalih zainteresiranih grupacija o raspodjeli novca HAVC-a i komentirao je tvrdnje Nacionalovih izvora da je protiv HAVC-a i Ministarstva kulture i medija podnesena kaznena prijava zbog moguće zloporabe programa poticaja cash rebate.
Ispod teksta razgovora s ravnateljem HAVC-a Chrisom Marcichom potpisala se novinarka Zrinka Vrabec Mojzeš poznata po emisiji „U vrućem stolcu“, a sadržaji te njene emisije o čemu sam kritički pisao, više su me asocirali na ljevičarsku „vruću stolicu“. U toj „vrućoj vlastitoj stolici“ igrom slučaja našao se Chris Marcich zbog žestokih kritika njegovog rada različitih svjetonazorskih, ili interesnih filmaških skupina. Predaleko i preopširno bi otišli kada bi komentirali sve izjave ravnatelja HAVC-a o mogućoj tužbi koja je navodno u pripremi, pa ćemo se skoncentrirati na ono što je najviše zaljuljalo hrvatsku javnost. Prenosimo isječak tih aktualnosti:
NACIONAL: Često su se mogle čuti kritike na selekciju filmova koje HAVC financira, a u posljednje se vrijeme pobunio Jakov Sedlar, zbog filma o Vukovaru koji nije prošao od prve. Kako točno izgleda taj postupak?
U HAVC-u postoje umjetnički savjetnici koji imaju ime i prezime i koji se mijenjaju svake dvije godine. Procedura je uvijek ista – oni primaju prijave i provjeravaju ih kroz pravilnike koji postoje, i nisu svi uvijek istog mišljenja. Ova garnitura umjetničkih savjetnika jako inzistira na kvaliteti prijave, kao i na ideji da mora biti vidljivo da se autor doista potrudio oko toga. Ne može nitko samo na temelju svog imena i prezimena dobiti milijun eura. Gospodin Sedlar, o čijem se filmu „Vukovar“ u posljednje vrijeme puno pričalo, u tom smislu nije nikakva iznimka. Bilo je i drugih velikih imena hrvatske kinematografije koja nisu prošla na prvu. No ti koji prihvate da su primjedbe na mjestu i dorade scenarij na kraju obično dobiju novac za produkciju. Ali to je proces koji je odavno utvrđen u HAVC-u. Preporuke umjetničkih savjetnika idu na vijeće koje čita obrazloženja predloženog i najčešće se s njima složi.
NACIONAL: Zbog dodjele 950 tisuća eura filmu „Svadba 2“, koji nije srpska koprodukcija, ali u njoj glume srpski glumci, pobunili su se iz stranke DOMiNO, jer spomenuti film Jakova Sedlara o Vukovaru nije dobio ta sredstva, nego samo 6000 eura za razvoj…
Točno, „Svadba“ nije srpska koprodukcija, ali u njoj glume srpski glumci. Tema je takva kakva je, mi se smijemo sami sebi, a pokazalo se da je taj humor prihvatljiv publici diljem regije. U filmu ne postoji neka poruka koja ima bilo kakvu političku pozadinu. Činjenica jest da se film dotaknuo teme koja privlači publiku – 800.000 gledatelja u Hrvatskoj i dva milijuna u regiji je nevjerojatan uspjeh. Gledali su ga ljudi koji su se željeli zabaviti, a sigurno se nisu htjeli spajati sa Srbijom. Pojedini desničari to koriste za skupljanje jeftinih političkih bodova i svoju promociju. Gospodin Sedlar ima svoj pristup i vjerujem da dijelom privlači pažnju navodima koje plasira u javnosti, a dijelom se ne želi prikloniti sustavu. No on to može raditi i izvan sustava, možda je to za njega atraktivnije. On je distribuciju za hrvatsko-američki film „260 dana“ radio potpuno izvan sustava, i uspio je. Do sada je imao 85.000 gledatelja.
Točno, HAVC je financirao i film „Mirotvorac“ o Josipu Reihl-Kiru redatelja Ivana Ramljaka. To je jako dobar film, no autor je aktivist i imao je i takav pristup. Moj stav je da, kada radiš takav dokumentarni film, trebaš uključiti razne perspektive. On, na primjer, nije u film uključio intervju koji je imao s tadašnjim gradonačelnikom Osijeka (Zlatkom Kramarićem), jer mu se možda nije uklapao u tezu.
Ali kada se baviš takvim temama i kada nešto želiš prikazati činjenično, onda trebaš ostati dosljedan ideji da sagledaš događaje iz raznih perspektiva. Naravno, pravo je autora da to prikaže na način koji smatra ispravnim. No taj film je povijesno točan – bivši pripadnik hrvatske pričuvne policije, koji je i osuđen za taj zločin, usmrtio je gospodina Kira. Dakle, i jesmo ubili svog čovjeka u Osijeku, to je neupitno i tu se radilo o stvarnoj drami iza scene. Ipak, mislim da je film mogao bolje proći sa širom publikom da je uključio i drugu stranu, a ovako je taj film bio još jedna tema koja je podijelila javnost u Hrvatskoj.
…..no autor je aktivist i imao je i takav pristup. Moj stav je da, kada radiš takav dokumentarni film, trebaš uključiti razne perspektive. On, na primjer, nije u film uključio intervju koji je imao s tadašnjim gradonačelnikom Osijeka (Zlatkom Kramarićem), jer mu se možda nije uklapao u tezu. Ipak, mislim da je film mogao bolje proći sa širom publikom da je uključio i drugu stranu, a ovako je taj film bio još jedna tema koja je podijelila javnost u Hrvatskoj.
Ovo mi je ključno iz cijelog razgovora, gdje Chris Marcich eksplicite priznaje da je kao ravnatelj HAVC-a nakon evaluacije umjetničkih filmskih savjetnika, pristao financirati dokumentarni film „Mirotvorac“ kojemu je autor aktivist? Kakav i čiji aktivist, jasno se vidi iz sadržaja njegovog djela „Mirotvorac“? Radi se o notornom neojugoslavenskoj i velikosrpskoj tezi o izjednačavanju krivnje u krvavom osvajačkom ratu protiv Hrvatske, pa se onda mora postaviti opravdano pitanje je li ovo što imamo HAVC ili JAVC? Strašan je i tragičan događaj ubojstva Josipa Reihla Kira, no njegovo ubojstvo interpretirati kao čin hrvatske krivnje za rasplamsavanje rata u Osijeku, ali i šire, klasična je veleizdaja nacionalnih interesa Republike Hrvatske. Za taj čin nije dovoljan argumentirani odgovor u novom cjelovitom dokumentarnom filmu, u kojemu neće biti cenzure za žive svjedoke kao što je Zlatko Kramarić, ili možda Branimir Glavaš, koji bez obzira na svoj nepravedni osuđenički status kao živi svjedok točno zna tko je u Osijeku bio za Hrvatsku, a tko za ostanak Jugoslavije kao neke nove tvorevine u kojoj su svi Srbi živjeli u jednoj državi. Posebno sam osupnut izjavom ravnatelja HAVCA (nadam se u odlasku) u kojoj se posipa pepelom kada kaže „ipak, mislim da je film mogao bolje proći sa širom publikom da je uključio i drugu stranu, a ovako je taj film bio još jedna tema koja je podijelila javnost u Hrvatskoj.
Gospodine Marcich, koja je to druga strana o kojoj vi govorite? Domovinski obrambeni rat protiv brutalne najezde srbočetničkih osvajača hrvatskih zemalja, službeno ima samo jednu stranu i jednu utemeljenu povijesnu istinu. Sramotno je što javno priznajete da ste financirali čisti antihrvatski aktivizam, u kojemu nije bilo dozvoljeno kazati pravu istinu u cjelini. Svojim financiranjem ovakve vrste „Mirotvorca“ vi ste se svrstali na stranu zbog koje bi se HAVC trebao zvati JAVC. „Mirotvorac“, a ja bih ga nazvao „Ratotvorac“ zahtjeva nužnu redefiniciju novim vrhunskim filmom koji će jednom zauvijek srušiti teze raznoraznih jugonostalgičara.
Ono što je bitno i za mene neobično važno, jest činjenica da je HAVC svojim „mirotvorcima“ bacio veliku mrlju na Ministarstvo kulture i medija, koje konačno mora pronaći načina za pažljiviju kontrolu dokumentarnih djela i filmova koji izlaze u javnost, poštujući pri tome demokratske slobode na koje svi imaju pravo. Ako netko aktivistički želi jednostrano prekrajati povijest, neka to čini sredstvima iz vlastitog džepa. HAVC financiranjem aktivista ruši vjerodostojnost vladajućih politika neznanjem, ili namjernim pogodovanjem antihrvatskim aktivistima. Gospodina Chris Marcich potrebno je zamoliti za iskrenu ispriku i da ne vrijeđa one koji su iznijeli rat na svojim leđima pozivajući se na “povijesne istine”, kojekakvih aktivista, jer time kroz blato valja sve branitelje domovinskog rata.
Politički analitičar, Kazimir Mikašek-Kazo/kamenjar.com
