Thompson i vatreni - simboli hrvatskog ponosa
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 29 Srpanj 2020 07:16
Zahvaljujem se svima nazočnim što su danas tu na predstavljanju mojih knjiga Josip Šimunić i 'za Dom spremni' i Je li političarima kriva matematika? Posebna zahvala domaćinu don Lazaru Čibariću koji je napravio tradiciju u Tisnom s ovim ljetnim predstavljanjima mojih najnovijih knjiga i prof. Miri Vrbanović na predstavljanju koje je kao i ona prethodna bilo izvrsno.
Iako se to iz naslova knjiga ne vidi ipak se da naslutiti otkud naslov THOMPSON I VATRENI – SIMBOLI HRVATSKOG PONOSA.
Kada me pitate kako bih opisao devedesete prošlog stoljeća odgovorio bih: DESET TUĐMANOVIH GODINA JE DESET NAJPONOSNIJIH GODINA U MOME ŽIVOTU. Vjerujem i u životima mnogih Hrvata. Svjetski moćnici su poražni u oružanoj srpskoj fašističkoj agresiji koju su otvoreno pomagali. Stvorena je država iako su svjetski moćnici bili protiv toga. Još tada sam bio svjestan, govorio i pisao kako se svjetski moćnici neće pomiriti s tim. A bili su svjesni da im je najveći neprijatelj upravo taj PONOS!
U dva desetljeća u ovom stoljeću uspjeli su imati na vlastima svoje sluge koje su prvo smjenjivali po načelu Kad gazda mijenja slugu uvijek nađe boljeg slugu. To je, dakle, bilo na djelu u prvom desetljeću kada je Sud u Haagu bio glavna poluga u rušenju hrvatskog ponosa. Na udaru su i svi oni koji su svojim radom doprinosili tom hrvatskom ponosu pa tako i Thompson i Vatreni. Zahvaljulući sebedarju generala Praljka epizoda rušenja hrvatskog ponosa pomoću Suda u Haagu neslavno je završila jer je izdigla našeg velikog generala u jednog od najvećih Hrvata u povijesti. Npje kod sluganskih vlasti, pa sam im zato nedavno i ponudio 1000 knjiga o Generalu koju smo napisali general dr. sc. Miroslav Međimorec i ja po nekoj simboličnoj cijeni. Naravno znao sam da se oni ne bi usudili učiniti tako nešto.
U prvom desetljeću ovog stoljeća kod naprijatelja hrvatske države još se nije iskristaliziralo koliku moć u očuvanju ponosa hrvatskih ljudi ima poklik Za Dom spremni.
U prošlom desetljeću, dakle poslije velokosrpskog Memoranduma SANU 2. to postaje jasno i o prvom velikom udaru na ponos Hrvata preko udara na ZDS govori ova knjiga o Šimuniću. Kako je već ranije zbog „Bojne Čavoglave“ i zbog ZDS u toj pjesmi napadan i Thompson to su njih dvojica hrvatski branitelj Thompson i jedan od Vatrenih Šimunić zajedno postali simboli hrvatskog ponosa uz koje se vezuje ZDS jer vrhunac nacionalnog ponosa i jeste spremnost davanja vlastitog života za domovinu.
S druge strane tada se vidi kako je opravdan i moj naziv SRPSKE SLUGE za one koju poslušno izvršavaju naloge svjetskih moćnika a protiv interesa vlastitog naroda jer se stavljaju u poziciji - po Sun Tzuu - najogavnijih ljudi koji bez rata dobivaju rat za neprijatelja – dakle fašističkog srpskog agresora.
Ne treba nikada ispustiti iz vida da se sve to sluganstvo događa poslije veličanstvene pobjede u kojoj su naši branitelji od fašističkih srpskih agresora napravili . da parafraziram Slobodana Miloševića – ZEČEVE!
Svu tu ogavnost srpsih slugu pokazao je već napad na Šimunića.
Tada smo akademik Stanko Popović i ja tražili zabranu fašističkog srpskog pozdrava podizanja tri prsta koji je nastao u vrijeme Slobodana Miloševića. Naime, Srbe je razljutila tadašnja usporedba Đokovića koji pobjede slavi s tri prsta sa Šimunićevim 'Za dom'. Tvrdili su kako bilo koji nacionalni pozdrav može biti njegovanje tradicije, ali može i napredovati pa je tako od njihovog pozdrava s tri skupljena prsta postao ovaj poznat iz fašističke agresije s tri raširena prsta. Hrvatskim slugama je to bilo dobro objašnjenje jer je njima normalna bila sama fašistička agresija na Hrvatsku, a nije bila normalan pozdrav hrvatskih branitelja ZDS, za koji su znali da je nastao prije NDH, iz jednostavnog razloga što je njima zločin samo stvaranje hrvatske države. Te 2013. godine na vlasti su bili „hrvatski“ ljevičari i vjerojatno im je u tom trenutku važniji bio udar na Vatrene koji su im itekako bili opasni za opstojnost ponosa u hrvatskom narodu. Kasnije se pokazalo da im smeta i stari pozdrav ZA DOM, a neki sudci su staljinistički tvrdili u presudi Šimuniću da je on uzvikujući ZA DOM mislio na NDH, a ne na Domovinski rat.
Sigurno dostojno psihijatrijskih klinika, a ne nekakvih vrhovnih sudova, zar ne?
S druge strane narod je itekako razumio tu povezanost Šimunića i Thompsona. Tako je u Kninu 2015. Šimunić bio gost na Thompsonovom koncertu koji je plenio najviše pozornosti među 100,000 nazočnih.
U tom momentu pokazalo se da je novoizabrana predsjednica Kolinda Grabar Kitarović bila najupućenija kakvu ulogu i značaj ima ZDS svjetskim moćnicima. Zbog 'Čavoglava' i ZDS nije došla na koncert iako je bila najavljena. Uslijedila je prijava Thompsona zbog pjevanja legendarne pjesme iz Domovinskog rata. Kasnije se doznalo da je dan prije na paradi u Zagrebu Predsjednica bila i protiv nastupa HOS-ovaca s njihovom zastavom na kojoj je znamen sa ZDS koji je odobren od hrvatskih vlasti. Uslijedio je i njen napad na našu Peticiju ZDS kojom smo branili Thompsona i 'Bojnu', a i podržali prijedlog Mladog Jastreba za uvođenje ZDS u HV. Uslijedio je niz napada uz lažnu tvrdnju da je Peticija pisana zbog uvođenja ZDS u HV, a ne zbog napada na Thompsona i 'Bojnu'. Pismo je bilo poslano i Predsjedniku HDZ-a Tomislavu Karamarku, ali iz njegovog reagiranja bilo je očito da on ne sudjeluje u tom napadu na ponos hrvatskih ljudi tj. na ZDS. Većina povjesničara sa Filozofskog fakultetan pripremili su zahtjev da se povjesničari potpisnici Peticije udalje iz strukovnih udruga. Vlastima ništa nije značilo što je jedan od prvih potpisnika bio istaknuti hrvatski povjesničar blizak suradnik Predsjednika Tuđmana i ravnatelj Hrvatskog instituta za povijest u njegovo vrijeme. Napadani su i biskupi potpisnici, a o napadima na mene, moje suradnike i obitelj napisao sam niz knjiga. Žrtva je trebao biti i potpisnik Peticije ZDS Josip Šimunić jer su u tom njegovom potpisu vidjeli kao nekakav problem kod imovanja za pomoćnog trenera Vatrenih. Tadašnji selektor Ante Čačić samo im je odgovorio: „Koliko ja znam tu peticiju su potpisali biskupi i akademici.“
Posljedica tih napada je druga knjiga koju danas predstavljamo. Ona je posvećena časopisima kojima sam osnivač i koji su po Scopusu već dulje vrijeme među najboljim hrvatskim znanstvenim časopisioma. Dva od ta tri časopisa koji imaju impact faktor su iz prvog kvartila matematičkih časopisa i kolege su to ocijenile jednim od najvećih dostignuća hrvatske matematike. Našim političarima to nisu dobri časopisi. Npr. jedan od njih je za prošlu godinu najbolji hrvatski znanstveni časopis, ali nije financiran od hrvatskih vlasti. O tome pogledajte dio o „naputku za tupave“ u knjizi. Zahvalio sam se hrvatskim vlastima zato što nisu finansirali taj najbolji hrvatski znanstveni časopis jer se pokazalo da je po najnovijem impact faktoru on bolji od niza časopisa koje izdaju matematička društva velikih zemalja (SAD, Kanada, Velika Britanija, Francuska, Australija, Izrael) ili ugledna sveučilišta kao što je npr. ono u Camridgu. Uspjeli smo u tome bez pomoći hrvatskih vlasti kojima časopis nije dobar i nisu ga financirali! Ali moramo razumjeti hrvatsku vlast jer biti sluga nije lako. Zbog gazda ti i takvi časopisi nisu dobri. I dobro je da se kažnjava bilo što što je na ponos hrvatskim ljudima, pogotovu kada se zna da tu negdje iza toga stoji i ZDS.
Thompson je i slijedeće godine nastupio u Kninu, ali tada su otvoreno napali ne samo njega nego i HOS. Legendi Domovinskog rata ratni zapovjednik IX. bojne HOS-a Marku Skeju Predsjednica je odgovorila isto što i nama. Istina on je tražio uvođenje ZDS u HV, a mi smo branili „Bojnu“ a ona je taj dio „zaboravila“. Napadi na Thompsona su nastavljeni i u Glini. Problemi za vlast, koja je morala sprovoditi naputke svjetskih moćnika, pojavili su se u liku Thompsonovog odvjetnika Davorina Karačića koji je redom po sudovima dobivao sve optužbe zbog ZDS. Sluganska priča hrvatskih vlasti na sudovima završila je nedavnom odlukom Višeg prekršajnog suda u korist Thompsona i 'Bojne'. Radilo se o onoj optužbi za pjevanje 'Bojne' u Kninu. Pet godina trajalo je maltretiranje hrvatskih ljudi da bi vlast udovoljila željama svjetskih moćnika i fašističkim srpskim agresorima. Reagirao je i (HDZ-ov) predsjednik Ustavnog suda koji je nelegalno osudio odluku Visokog prekršajnog suda. Reagirao sam otvorenim pismom, bolje reći narugao se njegovim priglupim argumentima. Potom su reagirali i 16 hrvatskih generala.
Naravno, svima je jasno da priča time nije završena i da se vlast mora pridržavati one moje tvrdnje: Jednom sluga – uvijek sluga.
Dolaskom Plenkovića na mjesto predsjednika Vlade on je nastupio drugačije od Grabar Kitarović. Svaku naredbu Milorada Pupovca je ispunjavao bez pogovora. Plenković je osnovao i onu Kusićevu komisiju koja je osudila pozdrav kojim je branjen Vukovar, a rehabilitirala zvijezdu petokraku pod kojom je Vukovar napadan. Kada su im prigovorili da im ne smeta srpsko 4S Pupovac je odgovorio da taj četnički simbol nije zabranjen u RH. A, vjerovali ili ne, na zahtjev onih koji su izvršili fašističku agresiju na RH i njihovih slugu Plenković je uklonio HOS-ovu ploču iz Jasenovca jer je na njoj bio od hrvatskih vlasti odobren grb HOS-a.
Grabar Kitarović je pokušala vratiti svoju prednost u sluganstvu dovođenjem predsjednika Srbijre Vučića. Nije uspjela i novim napadom na ZDS priznala je Plenkoviću prvenstvo u tom sluganstvu. Prošle godine smo zato ovdje predstavili knjigu Predsjednica i 'Za Dom spremni'. U „Hrvatskom tjedniku“ od 16. 7. 2020 Stjepan Tuđman, koji je osnivao s ocem HDZ, kaže: „Plenković nema pravo pozivati se na moga oca jer vodi posve suprotnu politiku od njegove.“
Novi Predsjednik države Zoran Milanović se umiješao u tu bitku napadima na ZDS u Jasenovcu i Okučanima. Zapravo tu se ne može sa sigurnošću tvrditi je li mu to bilo samo vraćanje pomoći koju je imao od Plenkovića u predsjedničkim izborima. Kada vodiš očitu slugansku politiku, moraš pred izbore biti navodno i Hrvat i pozivati se na Tuđmana, zar ne? A Plenkoviću je takva pomoć poslije sluganskog odnosa prema Pupovcu doista bila potrebna.
Ili da preciziramo ono što je rekao Stjepan Tuđman. Politika njegovog oca bila je stvaranje suverene hrvatske države – države ponosnog naroda. Suprotno tome je uništenje iste. Znamo da je to politika svjetskih moćnika. Znamo da im je plan bio da njihovi ljudi preuzmu i HDZ i SDP a onda i vlast u RH i da ostvare njihovu politiku koju Srbi nisu uspjeli ostvariti fašističkom agresijom. Zato su Plenković i Milanović pomagali jedan drugom da budu to što danas jesu.
Kakvo je stanje nastalo u RH ponajbolje govori urednički komentar u Hrvatskom tjedniku:
Zamolili smo više javnih osoba da nam odgovore na pitanje „Moj doživljaj vladara, političara i čovjeka Andreja Plenkovića!, ali osim Stjepana Tuđmana nitko nije želio ni mogao odgovoriti. Neki su se opravdali nedostatkom vremena, neki obećali pa odustali, a neki su se, pak, odmah prestrašili vlastita mišljenja i odbili.
Da, opet dobra stara vremena u kojima imamo hrvatsku šutnju, zar ne*
Vjerojatno ste pomislili da sam zaboravio najvažniju stvar kada govorim o Thompsonu i Vatrenim. Na MIKROFON. Ali to sam ostavio za kraj jer se, slično Vatrenima i Thompsonu, kada su isključili mikrofon tako da Thompson ne može izvršiti želju Luke Modrića i otpjevati mu pjesmu „Geni kameni“, to dogodilo i našem don Lazaru na procesiji povodom Gospe od Karavaja. Sjetimo se i da je i željezanski biskup Egidio Živković u svojoj propovijedi u Vukovaru spomenuo mikrofon, a o tome sam govorio u Kninu. Tako je biskup u Vukovaru uz veliki pljesak nazočnih (osim onih iz Vlade) rekao:
„Iako imam 500 godina stare hrvatske gene s ovih prostora, odmah obećavam medijima da neću danas pjevati: geni, geni kameni, ali ću zato govoriti geni, geni hrvatski … pa se nadam da mi neće nitko danas isključiti mikrofon.“
Moj govor iz Knina imate u knjizi koju danas predstavljamo.
Tako je veličanstveni doček srebrnih nogometaša kojima nisu dali da ih dočeka Thompson a oni su ga ipak pozvali ostao u sjećanju i zbog tog isključenog mikrofona. A tada je Plenkovićev savjetnik Krešimir Macan izgubio posao jer je pojavljivanje Marka Perkovića Thompsona u autobusu i na pozornici s nogometašima usporedio s državnim udarom. A to je u redu jer se ne smije javno govoriti ono što vlada misli, zar ne? O tom „problemu“ da ne kažem "mekom ustaškom državnom udaru" koji spominje danas u svojoj kolumni Zvonimir Hodak, upitan je tada i veliki trener Vatrenih Zlatko Dalić. Odgovorio im je: „Pjevao je pjevač koji je naša himna.“
Zapravo ne znam kolika je moja krivica u toj ulozi mikrofona na dočeku Vatrenih. Naime, kada sam shvatio da neće pozvati Thompsona na doček upozorio sam da mogu doživjeti isto što i vlasti 2003. kada svjetskim prvacima nisu dozvolili nastup Thompsonu, a rukometaši su ga pozvali – prošvercali - i zapjevao im je „Bojnu“. Prepun trg je odgovorio – SPREMNI.
Modrić i Dalić su uradili na tom dolasku u Hrvatskojli još i bolje pa je Thomson svo vrijeme bio s njima. Danas znamo da ta ljubav Vatrenih i Thompsona ima i novog člana. Radi se o proslavljenom njemačkom nogometnom golmanu Manuelu Neureru, koji je na odmoru u Hrvatskoj s prijateljima pjevao popularnu Thompsonovu pjesmu „Lijepa li si“. U Njemačkoj je pokrenuta prava hajka, očito dirigirana od srpskih slugu iz RH. Ona je aktualna i ovih dana jer se u nju uključio i Frankfurter Allgemeine Zeitunga i njihov novinar Michael Martens. Dr. sc. Ante Birin je u svom komentaru na portalu narod.hr dao slijedeću ocjenu:
Brojni stereotipi, lažne interpretacije i konstrukcije pali su pred snagom tih (Thompsonovih, JP) odgovora. Zato taj razgovor i nije smio proći bez autorova uvodnog komentatorskog teksta u kojem je ocjena i presuda iznesena ,suprotno bilo kojoj Thompsonovoj izjavi, objašnjenju i argumentu.”, Thompson je autorizirani intervju objavio i na hrvatskom i na njemačkom na svom portalu.
Dakle, potpuno suprotno novinarskoj etici Martens je izmjenio autorizirani intervju, pa i sam kaže u najnovijem Hrvatskom tjedniku kako je morao lažirati intervju s Thompsonom jer je bio pod pritiskom nekih drugih Hrvata. Međutim nešto drugačiju priču doznajemo od njega na portalima: ‘Thompson je u pravu, ali nisam kriv ja!’, da bi u tekstu za Jutarnji list stao potpuno na veliko-srpsku stranu. Kaže: Da pjesma “Bojna Čavoglave” ne počinje pokličem “Za dom spremni”, smatrao bih je pravom pjesmom u pravo vrijeme. Problem mu je ZDS, a i koristi riječ „trivijalizacija“. Nepojmljivo mi je da netko u svezi s fašističkom agresijom na Hrvatsku može koristiti riječ trivijalno! Na žalost nama je dobro poznato kako zagovarateljima naci-fašističke agresije na Hrvatsku nije problem što je Međunarodni sud u Haagu u tužbi za genocid potvrdio srpsku agresiju i genocidne radnje u njoj, već im je problem što je neki Hrvat pjevao dok su Srbi vršili te genocidne radnje. Valjda im životi Hrvata ništa ne znače!
Danas možete Thompsonov intervju pročitati i izravno se uvjeriti zašto je Thompson i Vatreni, zašto je ZDS Martensu gori od naci-fašističke agresije, zapravo zašto je ZDS izravna prijetnja svjetskim moćnicima i srpskim slugama u RH i njihovoj namjeri da se preko ZDS uništi ponos hrvatskog naroda.
Josip Pečarić