Nasilno nametanje homoseksualne ideologije u Novom trgovinskom sporazumu
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 09 Ožujak 2024 10:13
Novi dvadesetogodišnji sporazum između Europske unije i 79 afričkih, karipskih i pacifičkih zemalja upleten je u kontroverze jer svjetski čelnici u razvoju brinu da EU pokušava nametnuti kontroverzna seksualna prava.
Sporazumom se uvjetuje gospodarska potpora EU-a određenim lijevim socijalnim i gospodarskim prioritetima, uključujući spolni odgoj, pobačaj, homoseksualna/trans pitanja i druge kontroverzne socijalne politike. Globalna skupina za pobačaje sa sjedištem u Velikoj Britaniji Međunarodna federacija za planirano roditeljstvo (IPPF) lobirala je da ta pitanja budu u novom sporazumu od 2019. godine. Nekoliko zemalja sada razmatra hoće li nastaviti s ratifikacijom Sporazuma sa Samoom. Sedamdeset i jedna zemlja potpisala je dokument prošlog mjeseca, ali do pune snage sporazuma još uvijek nije došlo i moglo bi biti u opasnosti.
Zakonska presuda protiv novog ugovora Međunarodne islamske akademije Fiqh upozorava muslimane u dvadeset i dvije zemlje članice Organizacije islamske suradnje da je terminologija u ugovoru o pobačaju, homoseksualnosti i spolnom odgoju “varljiva i kontradiktorna jasnom učenju islama”. Sporazum je operacija “mamac i zamjena” prema Sharon Slater, predsjednici Family Watch Internationala, koja je vodila kampanju protiv sporazuma posljednje dvije godine. Slater je za Friday Fax izjavila: “Oni su varljivo pretvorili ovaj trgovinski i gospodarski sporazum u sporazum o ljudskim pravima, seksualno-socijalnom inženjeringu, koristeći silu zakona o ugovorima kako bi nametnuli devijantne, seksualne i društvene vrijednosti EU zemljama AKP-a.”
Novi sporazum o partnerstvu zamjenjuje Sporazum iz Cotonoua iz 2000. koji je bio usko usmjeren na razvoj, trgovinu i gospodarski napredak. Pokušaji da se 2010. integriraju kontroverzne odredbe o “seksualnoj orijentaciji i rodnom identitetu” odbačeni su. Slater kaže kako mnoge zemlje preispituju svoje stajalište o sporazumu, uključujući Namibiju, Nigeriju, Jamajku, Trinidad i Tobago, te Ugandu.
Vlada Nigerije rekla je da nisu bili prisutni na potpisivanju i da se sporazum proučava sa “ciljem da se osigura da njegove odredbe nisu u suprotnosti s domaćim zakonodavstvom Nigerije”. Vlada Namibije objavila je ministarsko priopćenje u kojem je izloženo nekoliko odredbi “koje nisu u skladu s namibijskim ustavom”.
Osim usvajanja kontroverznih socijalnih i gospodarskih politika na domaćem tržištu kao uvjeta za partnerstvo sa zemljama EU-a, sporazum bi mogao prisiliti afričke zemlje i otočne države da usklade svoju vanjsku politiku s Europskom unijom, uključujući praćenje vodstva EU-a u Ujedinjenim narodima.
“Sporazumom se zemlje obvezuju poduprijeti novi globalni poredak i međunarodno upravljanje u čijem su središtu UN”, kazala je Slater.
Slater je objasnila da su i “ljudsko pravo” i “spolno i reproduktivno zdravlje i reproduktivna prava” određeni kao ključni za sporazum, uključujući njihovo tumačenje od strane europskih zemalja. Sporazum uključuje 20-godišnju reviziju međunarodnih obveza “seksualnog i reproduktivnog zdravlja i reproduktivnih prava” koja nalaže svim nacijama da “usklade zakone i propise koji kriminaliziraju ili na drugi način ugrožavaju seksualna i reproduktivna prava u skladu sa socijalnom pravdom i održivim razvojem”, uključujući pružanjem djeci “sveobuhvatnog seksualnog obrazovanja”, legalizacijom homoseksualnih odnosa, prostitucije, i pobačaja.
Rimokatolički nadbiskup iz Trinidada i Taboga oštro je kritizirao Sporazum rekavši da nije u skladu s vrijednostima karipskog naroda i da je to “kolonijalno nametanje još jednom malim krhkim državama”. Privremena primjena Sporazuma trebala je započeti 1. siječnja 2024. Da bi sporazum stupio na snagu, potrebna je suglasnost Europskog parlamenta i ratifikacija od strane državnih stranaka – svih država članica EU-a i najmanje dvije trećine Organizacije afričkih, karipskih i pacifičkih država.
Lisa Correnti/hrvatski-fokus.hr
