Ivo Goldstein i njegova znanstvena drobilica
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 08 Ožujak 2024 18:08
Prof. dr. sc. Ivo Goldstein i doc. dr. sc. Goran Hutinec, obojica s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, napisali su zajednički “znanstveni” rad “KAKO RASKRINKATI TVRDNJE POVIJESNIH REVIZIONISTA – PET PRIMJERA” koji je objavljen 2021. godine u zborniku Janković, te je cjelokupno dostupan za čitanje na portalu Hrčak.
U jednom od tih pet primjera, tj. odjeljaka tog “znanstvenog” rada, dvojica “znanstvenika” pokušavaju osporiti činjenicu da je Tito zločinac, preciznije: pokušavaju osporiti činjenicu da je Tito svrstan među najveće zločince 20. stoljeća. Čine to u odjeljku svog “znanstvenog” rada naslovljenom “Tito jedan od najvećih zločinaca 20. stoljeća”.
Zadovoljstvo mi je ovdje javno, kao amater u istraživanju povijesti, dati svoj amaterski osvrt na ovaj odjeljak “znanstvenog” rada koji mogu sažeti u jednu jedinu rečenicu, jer više od toga zaista nije potrebno. Prve dvije fusnote odjeljka ovog “znanstvenog” rada ove dvojice “znanstvenika” kao izvor navode članke novinara Viktora Ivančića i Predraga Lucića. I tu, na drugoj stranici tog “znanstvenog” rada, na dvije prve fusnote, s ta dva prva izvora, završava potreba daljnjeg čitanja “znanosti”.
Normalnom čovjeku, naravno.
Ali nastavlja se daljnja potreba analize uzroka i posljedica ovih profesionalnih “znanstvenih” aktivnosti.
Kao amater u istraživanju povijesti, ovim putem se javno suprotstavljam ovakvim “znanstvenim” tezama i ovakvim “znanstvenicima” te izjavljujem sljedeće u kontekstu pitanja je li Tito zločinac i koliki je zločinac: Tito i Jugoslavija počinili su najveći zločin u povijesti čovječanstva u kategoriji “UBIJANJE RATNIH VOJNIH I CIVILNIH ZAROBLJENIKA U ODREĐENOM VREMENU”!
A ovo je obrazloženje mojoj tvrdnji: Tito i Jugoslavija su mjesec dana, od polovine svibnja do polovine lipnja 1945. godine, danonoćno, neprestano, zvjerski i neljudski ubijali ratne, vojne i civilne zarobljenike. Takvo što nikad nitko u povijesti čovječanstva nije učinio.
Pozivam sve znanstvenike da pronađu kada se u povijesti čovječanstva takvo što dogodilo, dakle kada je to netko titou povijesti čovječanstva mjesec dana masovno ubijao ratne vojne i civilne zarobljenike. Dokle god netko ne donese dokaz da se takvo što dogodilo u povijesti čovječanstva, Tito i Jugoslavija bit će na prvom mjestu po zločinu u spomenutoj kategoriji.
Naravno, ako dokaza bude, onda ćemo vidjeti na kojem će to mjestu Tito završiti, pa ćemo tako ubuduće svi pisati i govoriti. Moj cilj nije lagati, nego reći istinu.
“Znanstvenik” Ivo Goldstein i njegov kolega s istog fakulteta ne donose nikakve dokaze ili nove povijesne dokumente u kontekstu istine o zločinima Tita i Jugoslavije, već sasvim suprotno, ignoriraju i one postojeće, a kao argumentaciju u svom “znanstvenom” radu koriste ovakve indoktrinirane floskule: “Jedna od omiljenih priča kojom revizionisti pokušavaju dokazati zločinačku narav NOB-a, socijalističke Jugoslavije i Josipa Broza Tita jest tvrdnja da je Tito uvršten na listu najvećih zločinaca 20. stoljeća“.
Dakle, znanstvenici krivnju za prikazivanje Tita kao zločinca pokušavaju svaliti na “revizioniste” u Hrvatskoj, premda se te liste svjetskih zločinaca ne rade u Hrvatskoj, nego po cijelom svijetu, a te svjetske podatke u Hrvatskoj prenose oni koji žele da se istina čuje, a ne neki “revizionisti”.
Ali “znanstvenik” Ivo Goldstein ipak želi dokazati u svom “znanstvenom” radu da se Josip Broz Tito na toj listi ne nalazi zbog toga što je činio masovne zločine, nego zbog hrvatskih “revizionista”. I usput drobi o Jasenovcu i izmišlja nepostojeću drobilicu s kojom su navodno ustaše drobili kosti.
Podsjećam sve znanstvenike, posebno ovakve “znanstvenike”, da im naš iseljenik Marko Franović već duže vrijeme nudi MILIJUN dolara ako donesu dokaz da je u Jasenovcu bilo masovnih likvidacija o kakvima oni pišu i govore. Neka javno kažu zbog čega do sad nisu uzeli tih milijun dolara, a pišu i govore o masovnim zločinima u Jasenovcu.
Prof. dr. sc. Ivo Goldstein objavio je nedavno svoju novu knjigu “Povijesni revizionizam i neoustašvo – Hrvatska 1989. - 2022.”. Prethodno obrađen “znanstveni” rad o dobrom Titu i zločestim “revizionistima”, očito je podloga za tu knjigu. Knjiga je naravno objavljena uz sva medijska zvona u Hrvatskoj i predstavljena kao “kapitalno djelo”, premda sȃm naslov ukazuje da je to trostruko velikosrpsko jugoslavensko nedjelo.
Prvo se sve one koji su pokušali svih ovih godina reći istinu o velikosrpsko jugoslavenskim lažima i manipulacijama, naziva revizionistima, što bi kao trebalo biti nešto negativno. Potom se Hrvatskoj pokušava nabaciti krivnja za jasenovacnekakvo neoustaštvo, ma što to značilo, pa to ubaciti u 1989. godinu, kako bi se opravdala kasnija agresija na Hrvatsku 1991. godine. I treće, pokušava se prikazati kontinuitet tog ustaškog zločinačkog koda i to u onim okvirima koje je davno predstavila velikosrpsko jugoslavenska politika, a taj je isključivo u sferi suradnje s nacizmom i fašizmom, te zločinima, posebno onima u Jasenovcu. Dakle u jednom naslovu tri zločeste teze. To treba znati napraviti.
Ovo je očito obiteljska navika i praksa u naslovima knjiga, jer postoji u obitelji još jedna objavljena knjiga naslovljena “1941. - Godina koja se ponavlja”, a koja također sugerira kako se 1991. godine ponovilo ustaštvo iz 1941. i kako je Republika Hrvatska isto što i Nezavisna Država Hrvatska, naravno opet u istim onim velikosrpskim jugoslavenskim okvirima. A istina je sasvim dijametralna: Godina 1941. ponovila se 1991. godine na identičan način, ali ne u ustaštvu, nego u komunizmu i četništvu, preciznije u komunističko-četničkom ustanku i agresiji na Hrvatsku. Kako su ustali protiv NDH, tako su ustali i protiv RH. Na isti način.
Kao amater uložio sam mnogo vremena u istraživanje velikosrpsko jugoslavenskih zločina, a laži i manipulacije zločinima također spadaju u zločin, pa mi to kao amateru olakšava prepoznavanje ovakvih zlih tragova u “znanosti”. Osobno se osjećam prozvanim kao “revizionist”, jer je očito da se svi mi koji smo pokušali reći istinu o velikosrpsko jugoslavenskoj povijesti zla, prikazujemo kao nekakvi negativci, “revizionisti”, iz pera upravo ovakvih “znanstvenika”. A revizija njihove “znanstvene” povijesti itekako je bila i ostala potrebna. I nije to nikakav “revizionizam” nego klasična revizija, ponovljen pogled na ono što su napisali njihovi prethodnici i što oni pišu danas.
Nadimak Ivo Drobilica, “znanstvenik” Ivo Goldstein zaslužio je dvostruko. Prvo zato što je izmislio pojam “drobilica za kosti” čime je pokušao opravdati nemogućnost utvrđivanja masovnih zločina ustaša u Jasenovcu putem iskopavanja leševa. A drugo jer drobi li ga drobi uvijek po istom starom jugoslavenskom okviru.
Problem je što je taj čovjek bivši diplomat Republike Hrvatske, dakle predstavljao je Republiku Hrvatsku u svijetu, a jugolsaijana radnom stolu je, kako kažu, držao kip svog uzoritog svetca, druga Tita, koji je najveći zločinac u povijesti čovječanstva u određenoj kategoriji.
Uvjeravanje javnosti sa “znanstvene” razine kako Tito nije zločinac ima za cilj da mogu svi, kao i Ivo, na radnom stolu držati Titov sveti kipić, o njemu govoriti samo lijepo i za njim žaliti. Za njim i za Jugoslavijom, naravno. To je krajnji cilj - Jugoslavija. Jer Tito ne može uskrsnuti, ali Jugoslavija može. Upravo na temelju ovakvih “znanstvenih” laži.
Poražavajuće je da svi mi financiramo ovakve “znanstvene” pokušaje osporavanja onog što je neosporivo, nesporno i jasno svakom normalnom čovjeku, pa tako i normalnom znanstveniku. Civilizacijska je sramota da svi mi moramo financirati ovakve “znanstvenike” da “znanstveno” obavljaju veliku i malu nuždu po nama i drobe svoje stare velikosrpsko jugoslavenske fekalije po zdravom ljudskom razumu, u cilju zaštite najvećeg zločina i zločinca u povijesti čovječanstva u određenoj kategoriji.
Nedopustivo je da nas takvi znanstvenici službeno, u ime Hrvatske, predstavljaju u svijetu, a svojim radom ruše temelje ne samo Hrvatske nego bilo kojeg civiliziranog društva.
