Karusel bijede
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 15 Travanj 2024 19:26
S druge strane primijetili smo krajnju ignoranciju svih devet sudionika prema predstavniku Domovinskoga pokreta. Časnom branitelju i djelatniku iz Vukovara Tomislavu Josiću. Osjećao se ponešto zapostavljen i nije se snašao u prvom dijelu nastupa. A sutradan ujutro vijesti HRT nisu više znale ni njegovo ime – oslovili su ga kao Tomislava Jelića!
Dana 12. travnja 2024. na HRT je održan predizborni karusel jada i bijede. Gledali smo od početka do kraja sklopljenih krila koja se još nisu spremna dignuti sa zemlje, kao ni s one mogile u Maksimiru na kojoj je sokol hrvatske duše sletio i gleda: to je dakle moja zemlja?! U sjećanju su nam odzvanjali zvuci pjesme To je tvoja zemlja koja je ponijela našu mladost grlom Vice Vukova, otrla mnogu suzu i pobudila nade. Neka duboka ponornica koja nosi silnice hrvatskoga identiteta prvi je puta nakon dugih ratova u tom Hrvatskom proljeću dala naslutiti da još ima puno snage koja će jednom zadobiti Hrvatsku Državu. I ta je nada ostvarena, kao i uvijek uz krvave žrtve.
Čega se mi od svega toga nimalo efemernoga sjećamo? Jesmo li upamtili svoju povijest? Imamo li u Hrvatskom državnom saboru domoljube i čestite ljude? Jesu li dovoljno obrazovani? Kojim jezikom govore? Hrvatskim? Pa 37% ih je glasovalo protiv Zakona o hrvatskom jeziku! To su dakle naša djeca? Jer svi su mladi i zaista mogu biti naša djeca u koju smo polagali nade. Ali kad sve nevažno odvojimo od bolne košuljice države, rata i žrtava, ostaje pitanje: žele li svi da ova Država opstane? Kamo se naginje karoca koja gre po skalinadama i tandrče udarajući nemilo i bezobzirno u najranjivija sjećanja ovoga naroda?
Jadno su se posložila pitanja iz usta voditelja ovoga sučeljavanja, toliko naklonjena ljevici koja je bila zastupljena 8:2 u odnosu na desnicu, da se osjetilo u zraku kako cinični i pomalo zlobni voditelji uživaju u mnogim činjenicama koje su zatekle posve dobre i normalne ljude da se nađu pred neugodnim pitanjima za koja nemaju dostatno obrazovanje. Tome nisu krivi voditelji, krivi su oni koji su u strankama odabrali predstavnike. Znalo se da će vrlo bitno pitanje biti i ostati gospodarstvo, ekonomski zakoni tržišta, plaće, mirovine, uopće materijalni statusi. Za to treba biti adekvatno školovan i znati nešto o tim područjima. Nije dovoljno derati se iz svega grla: korupcija! Ali nije dovoljno da isto tako dužnost jednoga važnoga resora ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike vodi čovjek koji je po struci profesor hrvatskoga jezika i povijesti. Mučio se on i bio pristojan, ali kao potišteni čovjek koji igra na tuđem terenu. Daleko je to od humanističkih znanosti koje je studirao i gdje se ova područja uzgredno izučavaju u novijim povijesnim metodologijama. Tome da je on na krivome mjestu, kriv je njegov predsjednik vlade koji je uporno i dosljedno postavljao ljude na pogrješna mjesta kako bi sam dominirao.
Same stranke morale su znati koga šalju u ovakve nastupe gdje javnost promatra nesretnoga čovjeka koji bi možda odgovarao odlično na pitanja iz školstva, kulture i znanosti, ali takvih je bilo malo.suceljavanje hrt Bilo je pitanja oko rodne ideologije, jer što bi to bilo nego rodna ideologija kad se na silu uvodi tzv. građanski odgoj. O svim važnim pitanjima iz politike i javnoga života uopće učilo bi se rado kad ne bi bilo te bolesne i gnjusne ideje rodne teorije. Vedro ga navješćuje zapjenjenih usta i puna mržnje na bilo koju domoljubnu opciju žena koja otkriva da se takav predmet predaje u „esdepeovim školama“. Neki se pitaju koje su to škole? A što radi Ministarstvo školstva, pitamo se mi. Čija su to djeca izložena na pitalici roditelj jedan i dva, a moralo bi biti puno više, jer ta rodna teorija priznaje do 73 oblika mogućih spolnih postojanja čovjeka, pa bi bilo pošteno da upišemo roditelj jedan, dva, tri, četiri, a možda i više.
S jedne strane pogled na ekipu deset predstavnika stranaka koje izlaze na izbore bio je turoban; sjećali smo se ponašanja tih istih ljudi kod mnogih važnih trenutaka kad se glasovalo u HDS oko pitanja vanjske politike, domoljubnih odluka, odnosa prema Domovinskom obrambenom ratu, o vojsci i služenju ročnika, pitanjima o braniteljima, zabranama pozdrava hosovaca itd. U tim prilikama osjećali smo se poniženi. Kao da mnogi zastupnici žele da Hrvati osjete gađenje prema svom identitetu. Da, upravo gađenje.
S druge strane primijetili smo sinoć krajnju ignoranciju svih devet sudionika prema predstavniku Domovinskoga pokreta. Časnom branitelju i djelatniku iz Vukovara Tomislavu Josiću. Osjećao se ponešto zapostavljen i nije se snašao u prvom dijelu nastupa. A sutradan ujutro vijesti HRT nisu više znale ni njegovo ime – oslovili su ga kao Tomislava Jelića! E, da im se bilo predstaviti u onom Vukovaru kada se bila bitka za život Hrvatske! Josić je tu ulogu odigrao briljantno i dostojanstveno. Uzdigao se iz klase radnika, ratnika, uznika i vitezova, neprilagođen za druge teme, znao je i zna kako treba govoriti o tim klasama iz prve ruke. Ne mora čitati Marxa ni Lenjina. To prepušta drugaricama napetih i mrgodnih najava kako se sve mora izmijeniti na siloviti način, onako kao u svakoj revoluciji.
Očekivano je bilo da će svi nasrnuti na nesretnoga Turudića. Pisali smo o toj sablažnjivoj pojavi užasa i pitali se neprestano: zašto se svi lijevi toliko boje njegove pojave? Jer on je najavio samo jedan potez: čim započne svoj posao, pozvat će u DORH državnu inspekciju… Hoće li se provesti prije toga s nekim u lijepu večer kroz ulice grada, napisati neko pisamce…ili odmah navaliti na posao? Ako sve te rijeke pravde i poštenja dobiju izbore, odmah će ga baciti u nigdinu. Ne će samo njega. Bit će kao i 2000. kada je pobacano mnogo ljudi u nigdinu.
Nama će ostati nada i poneka klapska pjesma pa kad ona utihne - obijesne slavonske tamburice. Ostaju nada i vjera. Ljubavi imamo u izobilju.
