Europa je već odavno propala i danas je samo američki prirepak
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 27 Svibanj 2024 19:07
Europljani danas vjerojatno uopće ne i shvaćaju koliko su geopolitički duboko u zajebu. Fascinantni pokazatelj dubine zajeba jest “Critical Technology Tracker” koji je sastavio australski institut za stratešku politiku (ASPI). Usput, to je ujedno i jedini kredibilni rezultat koji je ikad izašao iz tog instituta, ali to je sad druga priča.
ASPI tracker mjeri 64 ključne tehnologije budućnosti i pokušava procijeniti kako se zemlje rangiraju jedna u odnosu na drugu za svaku od tih tehnologija, prije svega na temelju količine bitnih istraživanja koje te države objavljuju.
Dakle, za koliko od ove 64 tehnologije su zemlje EU-a na prvom mjestu? Odgovor glasi: nula, niti jedan od njih. Kina pak prednjači u 53 tehnologije (!), a SAD u ostalih 11. Idemo ondak na drugo mjesto, mora postojati barem jedna tehnologija po kojoj je EU na drugom mjestu, zar ne? A jok, bato moj, odgovor je jope’ nula. Morate ići na treće mjesto da biste konačno pronašli zemlje EU-a rangirane za 14 tehnologija… A sve u svemu zemlje EU-a su među prvih 5 zemalja za samo 37 tehnologija, što znači da za gotovo polovicu ključnih tehnologija budućnosti one u osnovi uopće nisu ni u utrci, a kamoli u vodstvu… Brončana medalja, rođaci!
Konkretne posljedice toga možete vidjeti u europskim tehnološkim tvrtkama. Da vidimo, kakav mobitel imate? Apple? Huawei? Samsung? Da vidimo koje programe, IT, web servise i appove imate? Whatsapp? Facebook? YouTube? Snapchat? Android? Twitter? Google? Amazon? Oracle? Microsoft? Adobe? Instagram? Sve američko bajo moj. OK, TikTok je de facto kineski, dakle nije niti on europski. Nije niti Telegram, a Viber su napravili Izraelci. Najveća europska tehnološka kompanija nastala u internetskoj eri (recimo nakon 1990-ih) jest Spotify i vrijedan je 59 milijardi dolara. Ali je patuljak u usporedbi s američkim tehnološkim tvrtkama (Apple na primjer vrijedi 2,8 trilijuna dolara, Google 2,1 trilijun dolara) ili pak kineskim Tencentom, Baiduom, Alibabom, Huaweijem. Osim toga, možemo se zapitati je li Spotify uistinu europska tvrtka s obzirom da je uvrštena na burzu u New Yorku i ima više zaposlenika u SAD-u nego bilo gdje drugdje u svijetu?
Zapostavljena tehnopolitika
Tehnologija je apsolutno kritična kada se radi o „geopolitici“ puno i više nego sama geografija, toliko da tu mitsku „geopolitiku“ možemo komotno preimenovati u tehnopolitiku. Tako je Zapad zapravo i došao na vrh, industrijskom revolucijom koja je započela u Velikoj Britaniji. Njihova tehnološka superiornost je bio način na koji su, prije svega, u kombinaciji s kulturom osvajanja i prozelitizma, uspjeli pokoriti ostatak svijeta.
Kina je predobro i bolno shvatila tu lekciju. Za vrijeme dinastije Qing Kina je bila samozadovoljna i arogantna. To najbolje ilustrira poznato pismo kineskog cara Qianlonga britanskom kralju Georgeu III. u kojem je Qianlong napisao “naše Nebesko Carstvo posjeduje sve u izobilju i ne nedostaje mu nijedan proizvod unutar vlastitih granica”. Nekoliko desetljeća kasnije započelo je kinesko “stoljeće poniženja”… E vidite, baš zbog toga su sad uložili i tek će uložiti toliko energije u tehnološki napredak.
NATO je u rukama SAD-a
Činjenica da Europa danas jako zaostaje u tehnološkoj utrci, nakon Kine i SAD-a, vrlo je loša slutnja za budućnost. EU je današnja verzija kineske dinastije Qing. Osim tehnološke nadmoći, ostala 4 ključna aspekta moći kada je riječ o „geopolitici“ su: vojni, ekonomski, politički i kulturni. Pogledajmo na brzinu svaki od njih za EU. Glede vojne moći stvar je vrlo jednostavna EU je kao uglavnom “štićena” (namjerno pod navodnicima) od strane NATO-a, organizacije koja je de facto ekstenzija generalstožera SAD-a. Kao takvi, danas, EU nema nikakvu neovisnu vojnu moć o kojoj bi mogli govoriti s respektom. Francuska je dugo vremena, sve do predsjednika Sarkozyja 2007., bila izvan NATO-a i kao takva Europa se mogla pohvaliti da ima nešto suverene vojske, ali to je sad gotovo. Sada je EU pod gotovo potpunom vojnom paskom američkog generalstožera. Pa čak i ta kao neovisna i izvan NATO-a Srbija sve više surađuje s NATO-ovim generalima i NATO-u se vojno podčinjava.
Što se tiče gospodarstva, EU je od prve gospodarske sile u svijetu prije 30 godina, 1994., tvrdila da je gotovo 21 % svjetskog BDP-a PPP-a (nasuprot 20 % za SAD i 5 % za Kinu) pala na 14 % danas, niže od SAD-a s 15,5 % i znatno niže od Kine s 19 %). Drugim riječima, od prve ekonomske sile svijeta postala je treća. A s obzirom na to koliko je gospodarski učinak povezan s tehnološkim razvojem, izgledi za poboljšanje u najboljem su slučaju loši…
Politički gledano, ima li Europa još uvijek svoj glas? S obzirom na to da se trenutačna rasprava u EU-u vodi o “strateškoj autonomiji”, što velikim dijelom znači potrebu da Europa doista ima svoj vlastiti glas, odgovor je očito ne. Samo idiot ili neiskreni lažov-propagandist danas može tvrditi da Europa nije de facto vazal SAD-a. To možemo vidjeti kad je u pitanju recimo odnos prema Izraelu i Gazi ili bilo kojem važnijem svjetskom pitanju danas: postoji li jasan, jasan autentični autonomni europski stav o bilo kojem svjetskoj temi koji bi bio neovisan o SAD-u? Ne. Početkom stoljeća Europa se još usuđivala imati svoj glas, kao na primjer kada se Chirac slavno usprotivio ratu u Iraku, ali tome je danas kraj.
Eurosong na engleskom jeziku!
Na kraju, kulturno područje. Kada ste zadnji put na telki gledali neki sjajni a suvremeni francuski, njemački ili recimo talijanski film? Haman, pa Run Lola Run je prikazivan prije 20 godina. Kad ste posljednji put čuli svjetski poznatu pjesmu iz bilo koje od ovih zemalja? Ili pročitati članak iz medija tih zemalja? Slabo a? Pretpostavljam da je za golemu većinu svijeta odgovor na ova pitanja “prošlo je neko vrijeme”. Europa u velikoj mjeri postaje kulturološki nevažna. I taj Eurosong nad kojim slinite je originalno stvoren davne 1956. prije svega radi promocije kulture na EUROPSKIM jezicima. Danas pak svi pjevaju na engleskom, jezikom zemalja koje i nisu u EU-u ali vladaju Europom. Marko Purišić a.k.a. „Baby Lasagna“ osim tih nekih hrvatskih modnih elemenata nema haman baš ništa hrvatsko na sebi, izgleda sasvim američki, baš tako i zvuči a i zato prolazi. Srpska Teja Dora je svakako autentičnija pa stoji lošije. Posljednji europski originalno glazbeni stil je valjda bio Italo Disco sve ostalo je neka smjesa ne-europskih stilova. Čak je i čuveni srpski turbo-folk de facto smjesa srpskog i ostalog balkanskog melosa s bliskoistočnim, azijskim ali ponajprije američkim stilovima: sve su pevaljke htjele da izgledaju kao američke dive. Neke vise kao porno dive.
EU se svodi na socijalu
Pa da, slika uopće nije lijepa… Ovaj post je već predugačak pa ne ću ulaziti u razloge ovog očitog pada. Reći ću samo da se mnogi Europljani s pravom osjećaju neizmjerno izdanima od strane EU-a, koji nam je uvijek predstavljan kao neki način da ostanemo u utrci protiv divova kao što su SAD i Kina… ali isporučio je upravo suprotno. EU je danas atraktivna samo patuljcima i bijednima: europske zemlje koje danas još nisu u EU-u a hoće da uđu (Moldavija, zemlje Balkana) to žele samo zato da bi njihove horde nezaposlenih i slabo plaćenih mogli odseliti u „Njemačke“ i “Švecke” radit bez papira. Ili tražit socijalu. Bojim se da će preokret situacije zahtijevati dijametralno suprotno vodstvo, ono koje ne će recimo Rusiju označiti kao neprijatelja nego baš suprotno, prokazati Anglosaksonce iz Velike Britanije i SAD-a. Što je, čini se, upravo točno ona politička opcija koja je trenutno u EU-u sasvim ušutkana, zabranjena i anatemizirana kao tobož izdajnička ili luđačka, autoritarna i što ti ja znam.
Volimo davati lekcije ostatku svijeta, ali bojim se da, ako budemo objektivni, mi postajemo globalni problem, prije svega jer smo umislili da smo utjecajni i da imamo tobož pravo drugima biti ikakav uzor i djeliti lekcije, ali zapravo je to davno prošla stvar i ta arogancija iz umišljenosti će nas dovoditi u sukobe s ostatkom svijeta. Ugled ne ćemo imati nikakav jer će svijet kontati da smo samo američki podrepak, samo konj kojeg jašu američki kauboji. Za SAD se često kaže da su na rubu kolapsa i dok je i njihova situacija daleko od dobre, mi smo objektivno zabrljali stvari još gore nego oni, što je pravi podvig… Svaka nam čast!
Pavle Močilac/hrvatski-fokus.hr
