Susret Xi Jinpinga i njegova ruskog domaćina i kolege Vladimira Putina, sažima trenutni geopolitički sukob
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 10 Lipanj 2024 11:33
Prijestolonasljednik Saudijske Arabije Mohammad bin Salman al-Saud (C), katarski emir šeik Tamim bin Hamad Al-Thani (L-2) i kineski predsjednik Xi Jinping (L-4), glavni tajnik GCC-a Nayef Falah M. Al-Hajraf (R), prijestolonasljednik Kuvajta šeik Mishaal Al-Ahmad Al-Jaber Al-Sabah (L), kralj Bahreina Hamad bin Isa Al Khalifa (R-3) i potpredsjednik omanske vlade Sayyid Fahd bin Mahmoud Al-Said (L-3)
poziraju za obiteljsku fotografiju prije 43. sastanka na vrhu Vijeća za suradnju u Zaljevu (GCC) u Rijadu, Saudijska Arabija 9. prosinca 2022.
Slika snimljena kamerom između kineskog predsjednika Xi Jinpinga koji je boravio u posjetu Kini i njegova ruskog domaćina i kolege Vladimira Putina, sažima trenutni geopolitički sukob, koji je još uvijek u početnim fazama, između Sjedinjenih Država i njezinih zapadnih saveznika s jedne strane, te Rusije, Kine i njihovih saveznika, s druge strane.
Xi je napuštao Kremlj nakon trodnevnog posjeta koji se može opisati samo kao povijesni. “Stižu promjene koje se nisu dogodile 100 godina i zajedno pokrećemo ovu promjenu”, rekao je Xi držeći Putina za ruku.
“Slažem se”, odgovorio je Putin držeći Xija za ruku. “Molim te, čuvaj se, dragi prijatelju”, dodao je.
Začas su društvene mreže eksplodirale tako što su više puta dijelile tu scenu. Korporativni zapadni medijski analitičari krenuli su u pretjerani pogon, pokušavajući shvatiti što znači ovih nekoliko riječi.
“Je li to dio promjene koja dolazi, da će voziti zajedno?” Ian Williamson postavio je pitanje u Spectatoru. Iako nije ponudio izravan odgovor, aludirao je na jedan: “To je jeziva perspektiva, za koju zapad treba biti spreman.”
Xijeva izjava je, naravno, izrečena dizajnom. To znači da kinesko-ruske snažne veze i moguće buduće jedinstvo nisu rezultat neposrednih geopolitičkih interesa koji proizlaze iz rata u Ukrajini ili odgovor na američke provokacije na Tajvanu. Čak i prije početka rata u Ukrajini u veljači 2022., mnogi dokazi ukazivali su na činjenicu da cilj Rusije i Kine nije bio privremen ili impulzivan. Doista, to je duboko.
Jezik multipolarnosti
Sam jezik multipolarnosti godinama je definirao diskurs obiju zemalja, diskurs koji je uglavnom inspiriran nezadovoljstvom dviju zemalja američkim militarizmom od Bliskog istoka do jugoistočne Azije; njihovu frustraciju taktikom nasilničkog ponašanja Washingtona kad god dođe do neslaganja, bilo u trgovini ili označavanju granica; kazneni jezik; stalne prijetnje; vojno širenje NATO-a i još mnogo toga.
Mjesec dana prije rata svađao sam se sa svojom koscenaristicom Romanom Rubeo da bi i Rusija i Kina mogle biti na vrhuncu nekakvog jedinstva. Taj je zaključak donesen na temelju jednostavne analize diskursa službenog jezika koji proizlazi iz oba glavnog grada i stvarnog produbljivanja odnosa.
U to vrijeme, napisali smo, “Već se stvara neka vrsta saveza između Kine i Rusije. Činjenica da kineski narod to prima na znanje i podupire napore svoje vlade prema većoj integraciji – političkoj, ekonomskoj i geostrateškoj – između Pekinga i Moskve, ukazuje na to da je neformalno i potencijalno formalno savezništvo dugoročna strategija za obje nacije”.
Čak i tada, kao i drugi analitičari, nismo očekivali da bi se takva mogućnost mogla ostvariti tako brzo. Ukrajinski rat, sam po sebi, nije bio pokazatelj da će se Moskva i Peking zbližiti. Umjesto toga, odgovor Washingtona, prijeteći i ponižavajući Kinu, obavio je većinu posla. Posjet tadašnje predsjednice Zastupničkog doma američkog Kongresa Nancy Pelosi Tajvanu u kolovozu 2022. bio je diplomatska katastrofa. Pekingu nije preostalo drugo nego eskalirati i ojačati svoje veze s Rusijom, s nadom da će potonji učvrstiti svoju pomorsku prisutnost u Japanskom moru. Zapravo, to je bio slučaj.
Ali Xi referenca “100 godina” govori o mnogo većoj geopolitičkoj priči nego što je itko od nas očekivao. Dok Washington nastavlja provoditi agresivnu politiku – s američkim predsjednikom Joeom Bidenom koji daje prednost Rusiji i njegovim republikanskim neprijateljima dajući prednost Kini kao glavnom neprijatelju SAD-a – dva azijska diva sada su prisiljena spojiti se u jednu jedinstvenu političku jedinicu, sa zajedničkim političkim diskursom.
“Potpisali smo izjavu o produbljivanju strateškog partnerstva i bilateralnih odnosa koji ulaze u novo doba”, rekao je Xi u svojoj završnoj izjavi.
MIŠLJENJE: Alžirski plin naspram desničarske ideologije: Hoće li Italija promijeniti svoje stajalište o Jeruzalemu?
To “prijateljstvo bez ograničenja” sada je moguće više nego ikad prije, jer nijedna zemlja nije ograničena ideološkim granicama ili konkurencijom. Štoviše, oboje žele okončati američku globalnu hegemoniju, ne samo u azijskoj i pacifičkoj regiji, već iu Africi, na Bliskom istoku i, na kraju, i širom svijeta.
Prvog dana Xijevog posjeta Moskvi, ruski predsjednik Putin izdao je uredbu u kojoj je otpisao dugove afričkih zemalja vrijedne više od 20 milijardi dolara. Štoviše, obećao je da je Rusija “spremna isporučiti cijeli volumen poslan tijekom prošlog vremena afričkim zemljama koje to posebno zahtijevaju, iz Rusije besplatno ..”, ako Moskva odluči “ne produljiti (žito) sporazum za šezdeset dana”.
Predstojeći globalni sukob
Za obje zemlje Afrika je glavni saveznik u predstojećem globalnom sukobu. Bliski istok je također od vitalnog značaja. Najnoviji sporazum, koji je normalizirao veze između Irana i Saudijske Arabije, potresan je, ne samo zato što završava sedmogodišnju netrpeljivost i sukob, već i zato što arbitar nije bio nitko drugi nego sama Kina. Peking je sada mirovni posrednik na samom Bliskom istoku kojim je desetljećima dominirala neuspjela američka diplomacija.
Što to znači za Palestince, ostaje za vidjeti, jer je previše varijabli još uvijek na djelu. Ali da bi ti globalni zaokreti na bilo koji način služili palestinskim interesima, sadašnje vodstvo, ili novo vodstvo, moralo bi se polako odvojiti od oslanjanja na zapadne brošure i potvrđivanje i, uz potporu arapskih i afričkih saveznika, usvojiti drugačiju političku strategiju.
Američka vlada, međutim, nastavlja u cijelosti čitati situaciju u kontekstu rusko-ukrajinskog rata. Američki državni tajnik Antony Blinken odgovorio je na Xijev put u Moskvu rekavši da “svijet ne bi trebao biti zavaran bilo kakvim taktičkim potezom Rusije, uz potporu Kine ili bilo koje druge zemlje, da zamrzne rat (u Ukrajini) pod vlastitim uvjetima”. Prilično je čudno, ali i reći da je izravno odbijanje potencijalnog poziva na prekid vatre uputio Washington, a ne Kijev.
Xijev posjet, međutim, doista je povijesni iz geopolitičkog smisla. Po opsegu je usporediv i mogućim posljedicama posjeta bivšeg američkog predsjednika Richarda Nixona Pekingu, što je pridonijelo pogoršanju veza između Sovjetskog Saveza i Kine pod predsjedanjem Mao Zedongom.
Poboljšani odnosi između Kine i SAD-a tada su pomogli Washingtonu da dodatno proširi svoju globalnu dominaciju, dok je SSSR stavio u obranu. Ostalo je povijest, ona koja je bila prepuna geostrateškog suparništva i podjela u Aziji, dakle, u konačnici, uspon SAD-a kao neosporne sile u toj regiji.
Nixonov posjet Pekingu tadašnji veleposlanik Nicholas Platt opisao je kao “tjedan koji je promijenio svijet”. Sudeći po američko-centričnom pogledu na svijet, Platt je, zapravo, bio točan u svojoj procjeni. Svijet se, međutim, čini vraća. Iako je trebalo 51 godinu da se taj preokret dogodi, posljedice će vjerojatno biti potresne, u najmanju ruku.
Regije u kojima već dugo dominiraju SAD i njegovi zapadni saveznici, poput Bliskog istoka i Afrike, obrađuju sve te promjene i potencijalne mogućnosti. Ako se ovaj geopolitički pomak nastavi, svijet će se, još jednom, naći podijeljen u logore. Iako je prerano s bilo kojim stupnjem sigurnosti utvrditi pobjednike i gubitnike ove nove konfiguracije, sasvim je sigurno da svijet u kojem dominiraju SAD-zapad više nije moguć.
Dr. Ramzy Baroud,/hrvatski-fokus.hr
