Rusija i Iran finalizirali sporazum o strateškom partnerstvu. Podjela svijeta ‘zacementirana’
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 24 Srpanj 2024 11:02
U neviđenim tektonskim poremećajima međunarodnih odnosa posljednjeg desetljeća, dramatično dinamiziranih nakon ruske invazije na Ukrajinu, sada je već posve vidljiva nova dugoročna konfiguracija globalne geopolitičke slike svijeta koja se ocrtava u uspostavi čvrste, vrlo homogene strukture združenog zapada predvođenog SAD-om s jedne
i istočnog bloka predvođenog Kinom i Rusijom – najčešće povezivanog s formatom zemalja BRICS s druge strane. Iako se u istom kontekstu kada je riječ o Globalnom istoku spominje i Šangajska organizacija za suradnju – SCO, koja je, međutim, ipak geografski ograničena, tj. isključivo je euroazijskog karaktera u odnosnu na globalni BRICS. Međutim od njega je i znatno homogenija upravo u obrambenoj komponenti zajedničke suradnje, za sada dominantno u njezinom protuterorističkom segmentu djelovanja.
Dakle, BRICS, kojeg združeni zapad sada vidi kao najvećeg konkurenta svojoj globalnoj dominaciji iako ga je donedavno politički i medijski posve ignorirao i marginalizirao – ne dajući mu gotovo nikakve šanse za uspjeh u ciljevima izgradnje multipolarnog svijeta koje je pred sebe postavio na samom početku, na prvom summitu u Johanesburgu 2009. godine – za sada je puno manje homogen u odnosu na združeni zapad. Poglavito po pitanju zajedničke obrane i sigurnosti, gdje je potonji strukturno i organizacijski riješio taj problem kroz NATO savez osmislivši mu novu ulogu u novim globalnim realnostima, nakon što je poslije raspada SSSR-a odnosno Varšavskog ugovora ušao u krizu identiteta odnosno dugo tražio svrhu svog postojanja u budućnosti. Ta je svrha najprije pronađena u njegovom suprotstavljanju Rusiji nakon ukrajinske revolucije 2014. i ruskog pripajanja Krima godinu dana kasnije, a dodatno je dobila zamah nakon početka ukrajinskog rata, da bi bi se sada proširila i na djelovanje usmjereno na sprječavanje Kine. Ovo dvoje zadnje je najbolje bilo vidljivo i na nedavno održanom summitu NATO saveza u Washingtonu – potpuno proturuskog i protukineskog karaktera. Zbog toga je Peking uputio rijetko kad viđeno oštro priopćenje adresirano prije svega Washingtonu. Moskva to već čini jako dugo, godinama upozoravajući Kinu da ju nedvojbeno čeka ono isto što i nju, pri čemu je pragmatični Peking na to okretao glavu vjerujući u pragmatičnost Washingtona koju je ovaj povijesno redovito iskazivao u okvirima svoje vanjske politike.
Peking zakasnio u procjeni
Međutim vremena su se dramatično promijenila, a SAD je ozbiljno shvatio kinesku prijetnju svojoj globalnoj dominaciji u 21. stoljeću i po tom pitanju nedavno „prelomio“ nakon što je postalo jasno kako se Peking nije želio podrediti američkim interesima koji su polazili od ponude Kini statusa „druge globalne violine“, iza SAD-a.
Nakon već svima vidljivog američkog sve oštrijeg protukineskog smjera (o čemu je još 2016. godine u Washingtonu postignut dvostranački konsenzus) poput nedavnog Bidenovog prvog uvođenja protekcionističkih mjera kroz visoke carine na uvoz pojedinih kineskih proizvoda, prije svega onih iz sfere visoke tehnologije (električni automobili, baterije za iste, solarni paneli i td.) i inzistiranju na naoružavanju Tajvana, Peking je i konačno prihvatio realnost i navedena ruska upozorenja počeo inkorporirati u svom vanjskopolitičkom i obrambenom nastupu i strategiji. Preciznije, shvatio je da bi nakon eventualnog zapadnog slamanja Rusije, primarno kroz ukrajinski rat i neviđene proturuske sankcije – upravo on postao slijedeća globalna meta. Shvatio je, također, da bi se bez Rusije, koja Kini čuva leđa i opskrbljuje ju nužnim energetskim i drugim prirodnim resursima i usko surađuje s njom u vojno-tehničkoj sferi, Kini bilo nemoguće suprotstaviti sili združenog zapada. Otuda i kinesko jačanje trgovinskih odnosa s Rusijom usprkos sankcijama, što uključuje i osjetljiva područja visoke tehnologije koja se može primjenjivati u ruskoj obrambenoj industriji. Također i kinesko potpuno svrstavanje uz Rusiju po pitanju ključnih odluka u najvažnijim međunarodnim organizacijama – prije svega u Vijeću sigurnosti UN-a. Vrijedi, naravno, i obratno, gdje Moskva redovito u istim tijelima podržava ključne kineske stavove.
Podjela svijeta je „zacementirana“
Vratimo se sada opet glavnoj temi u koju spada, kako je u uvodu navedeno – i BRICS. Dakle, usprkos višestruko slabijoj homogenosti među njegovim članicama u odnosu na združeni zapad, činjenica je, međutim, kako on ubrzano teži uspostavi zajedničkih mehanizama koje će mu pomoći u suprotstavljanju jednostranim interesima zapadnog bloka.
Prije svega je riječ o uspostavi zajedničkog platnog prometa pa čak i zajedničke valute kojim bi se otupilo nanošenje šteta koja uzrokuje američka svestrana politika uvođenja sankcija koja, zapravo, sve više šteti samom SAD-u primarno kroz ubrzani proces dedolarizacije, znatno brži nego što se to godinama predviđalo u stručnim američkim krugovima. Poglavito će to po Ameriku biti opasno u sferi energetike, prije svega nafte, u odnosu na tzv. petrodolar kao dominantno sredstvo pri trgovini „crnim zlatom“.
Rusko-iranski sporazum o strateškom partnerstvu
Jedna od ključnih zemalja u spomenutom taboru Globalnog istoka svakako postaje Iran. Država koja je „trn u oku“ Sjedinjenim Državama već gotovo 45 godina – nakon iranske Islamske revolucije 1979. godine kada je ta zemlja nakon drugog pokušaja zbacila zapadni i sovjetski jaram prije svega po pitanju kontrole i izvlačenja enormne dobiti iz bogatog energetskog potencijala te zemlje (prvi je bio od strane bivšeg iranskog premijera Muhameda Mossadeka početkom 50-ih godina prošloga stoljeća, zbačenog 1953. državnim udarom u organizaciji britanskog MI6 i američke CIA-e).
U tom kontekstu vrijedi ukazati na danas prispjelu vijest koju je objavila ruska državna agencija TASS. Prema istoj, Rusija i Iran završili su pripreme za sveobuhvatni sporazum o strateškom partnerstvu, a povijesno potpisivanje trebalo bi uslijediti uskoro. O tome je izvijestio ruski zamjenik ministra vanjskih poslova Andrej Rudenko.
“Tijekom vrlo produktivnih konzultacija stručnjaka iz pravnih i teritorijalnih odjela ministarstava vanjskih poslova dviju zemalja, koje su održane u Moskvi 21. lipnja, bilo je moguće finalizirati njegov tekst. Na temelju njihovih rezultata dogovoreno je pokretanje unutardržavnih procedura potrebnih za pripremu sporazuma za potpisivanje u okviru jednog od najbližih bilateralnih kontakata na najvišoj razini. Nadamo se da ćemo u skoroj budućnosti svjedočiti ovom uistinu povijesnom događaju,” – rekao je Rudenko u intervjuu za TASS.
Kako je naglasio, “urednički rad na tako čvrstom dokumentu, osmišljenom da podigne status rusko-iranskih odnosa na sveobuhvatno strateško partnerstvo, trajao je gotovo dvije i pol godine, a danas se može smatrati završenim”.
Prethodno je iranska državna agencija IRNA izvijestila kako je novoizabrani iranski predsjednik Masoud Pezeshkian u telefonskom razgovoru s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom rekao da je Teheran spreman potpisati sveobuhvatni sporazum o strateškom partnerstvu s Moskvom u listopadu, na summitu BRICS-a u ruskom gradu Kazanu. Rusija je ove godine predsjedavajuća zemlja ovim formatom kojeg danas čini deset država, a u čijem predvorju čeka još njih 30-ak. Prema novom proširenju, a posljednje, koje je udvostručilo broj članica uslijedilo je s početkom ove godine – neće se ići još barem neko srednjoročno vrijeme dok se novoprimljene članice (Saudijska Arabija, UAE, Iran, Egipat i Etiopija) u potpunosti ne inkorporiraju u pravila koja vrijede u BRIKS-a, a kako ne bi došlo do njegovog „razvodnjavanja“.
Kratak zaključak
Dakle – nova podjela svijeta već je „zacementirana“. To je, nažalost, naša i svjetska stvarnost i budućnost, gdje postaje posve jasno kako su na kraju (nakon početnog post-hladnoratovskog zanosa i naivnog promišljanja kako svijetu nakon opasne blokovske podjele, konačno, po prvi put slijedi sretno razdoblje suradnje i prijateljstva među narodima i državama) ipak prevladali uski i sebični interesi.
Drugim riječima, ništa nema i još dugo neće biti od pokušaja zajedničkog dijeljenja dobra i zla na ovom prekrasnom planetu od kojeg boljeg i ljepšeg nemamo.
Zapravo ga svojim urođenim destruktivnim ponašanjem kako jedni prema drugima tako i prema prirodi, koje datira još od pamtivijeka – u svojoj biti i nismo dostojni.
