Masovna mentalna retardacija kao problem rasta i obnove političkog kriminala i srbokomunizma
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 12 Listopad 2024 16:08
Vjera je kriterij dopustivog i nedopustivog, pa ako je odnos čovjeka i Boga poremećen onda je poremećena i kognitivna sposobnost i karakter čovjeka, koji izgrađuje moral i pamet
Intelektualno i duhovno stanje današnjeg europskog, a posebno hrvatskog društva i nacije zastrašujuće je i zabrinjavajuće na svim razinama, i to toliko da se moramo pitati je li masovna mentalna retardacija moguća i je li ta mentalna retardacija samo posljedica medijske promičbe, ili i trovanja prehranom s teškim metalima, koji se masovno unose u organizam vodom, hranom, zrakom (chemtralis/kemtrejlsima), cijepljenjima itd., ili je uzrok u vjerskoj i moralnoj propasti, što se čini najvjerojatnije?
Izvor inteligencije je sam Bog: On daje uvid u dobro i zlo, vjera je kriterij dopustivog i nedopustivog, pa ako je odnos čovjeka i Boga poremećen onda je poremećena i kognitivna sposobnost i karakter čovjeka, koji izgrađuje moral i pamet. Dakle, nakon pojave svih vrsta perverzija, u nekada naizgled oslobođenoj Hrvatskoj, nevjerojatno je da ja narod izgubio kriterije za dopustivo i nedopustivo ponašanje političkih vlasti i da tolerira javni kriminal te i takve vlasti: uništena je brodogradnja, proizvodnja čelika, poljoprivreda, tvornice, INA, mali poduzetnici, iselilo je na duži rok, ili zauvijek, blizu milijun Hrvata.
Danas se moramo prisjetiti i imamo pravo pitati: kakve su bile reakcije naroda kada je komunistički pomladak (sinovi članova partije i komunistički ex-partijaši), utjelovljen u vlasti, nakon rata počeo progoniti hrvatske ratnike oslobodilačkog rata 1990.-1995. i počeo štiti, privilegirati i promovirati četništvo? Kakva je reakcija bila kada su rehabilitirani pobunjeni četnici u Vukovaru prijetili ženama da će ih opet silovati? Tko se morao nakon toga bojati: žene, ili četnici? Bojale su se žene, a ne četnici![1] Javno je poznat slučaj žene koja je napustila Vukovar nakon takvih prijetnji (slučaj Sunčica)! Četnik je ostao zaposlen i zaštićen. Kakva je reakcija bila kada je Karolina Vidović-Krišto u Državnom Saboru uporno iznosila podatke o pljački direktno imenovanih političara, koju su počinili čak u milijardama? Nadležni organi nisu pokrenuli nikakvu istragu nad javno optuženima, a trebali su, i reakcija naroda je ostala nikakva! Reakcija je do danas ostala – tupa tišina, javna nezainteresiranost. Nakon takvih nastupa Karoline Vidović-Krišto više nema u Državnom Saboru! Zanimljivo! Kako to, kako to? Ah, izbori! U rukama agencije APIS! Ide se na izbore da se potvrde kriminalci na vlasti… A, državne službe pokrile su interes vladara, koji su se ogriješili o sve zakone i počinili prekršaje protiv oslobodilačkog rata amnestirajući tako četnike i progonivši za četničko-srbijanske potrebe dokazane hrvatske junake (slučaj Merčep, slučaj Hraste i brojni drugi…)
Mentalno stanje nacije
Kakvo je mentalno stanje nacije koja ne reagira na takve teške moralne prekršaje i ne poduzima mjere da se takav službeni kriminal obuzda? Očigledna je kognitivna tupost i moralna indiferentnost prema kriminalu i svakom obliku zla. Stanja ravnodušnosti, bez gnjevnih moralnih reakcija, na razini su masovne javne mentalne retardiranosti.
U Hrvatskoj ne samo da četništvo nije zakonom zabranjeno, nego je čak zakonom zaštićeno. Nema zakona o zabrani četništva, hvalio se srpski predstavnik Pupovac! Po čemu se prepoznaje srbočetništvo, ako li ne po idejama koje srbočetništvo zagovara? Kako se te ideje u Hrvatskoj mogu i smiju tolerirati, a plasira ih “Srpsko narodno Vijeće“ i njihove “Novosti“, koje su postale idejni i znanstveni dokazni materijal o velikosrpstvu i četništvu!? Iz nebrojenih knjiga suvremene hrvatske povijesti imamo bezbrojne navode četničkih ideolog i propagatora: upravo s takvim idejama nastupa Milorad Pupovac i njegovo “Srpsko Narodno Vijeće“! I nakon toga se ne oblikuju zakoni kojima bi četništvo bilo zabranjeno i progonjeno, ali se obliku zakoni kojim se štiti stranka “narodne manjine“ s jasnim profilom četničke ideologije. Počinju se donositi presude u korist zaštite četništva, pa glavni stožer četničke ideologije Srpska Pravoslavna Crkva, dobiva ne samo milijune eura hrvatskih poreznih obveznika, iako kao pravoslavna crkva nema pravoslavno kanonsko pravo na postojanje u Hrvatskoj, a nema ni nikakvo zakonsko, moralno ni povijesno pravo, jer su Srbi u Hrvatskoj nastali u XIX stoljeću putem velikosrbijanske propagande, pretvaranjem lokalnih Hrvata-pravoslavaca u Srbe! Što su jasno dokazali hrvatski povjesničari i publicisti već u XIX stoljeću! A, arhiepiskop HPC Aleksandar nove je dokaze iznio u XXI. stoljeću! Jasno i glasno ta Crkva je u vrijeme Oslobodilačkog rata bila proskribirana kao nositelj i promicatelj četničke ideologije i pobune protiv hrvatskog naroda i države![2] Danas je jako uvrijeđena kada se njihove predstavnike prokazuje kako su pjevali četničke pjesme! Pa, više nije grijeh pjevati četničke pjesme, nego je grijeh upozoriti na to da je četnikom četnik, koji i politički nastupa velikosrpski, a četniku se ne smije javno reći da je četnik. Jer onda, valjda, ne bi smio javno nastupati protiv Hrvatske! Ili, usred Hrvatske uvijek bilo normalno nastupati protiv hrvatskog naroda i države, pa je zato tako i sada!
Marko Jurič je rekao istinu!
Ovih dana osuđen je novinar Marko Jurić, jer se vodio primjerom i usudio spomenuti tko je bio i ostao nositelj četničke ideologije (ništa nije nejasno, ni nepoznato) i da je pjevanje četničke pjesme samo vrh ledenog brijega neobuzdanog četništva Srpske Pravoslavne Crkve! Nije plasirao dezinformaciju, nije izrekao klevetu – samo je podsjetio na istinu. Odriče li se Porfirije četništava i četničke ideologije? Nismo ga javno čuli da se kaje!?[3] Zbog čega je osuđen Marko Jurič? Zato jer je rekao istinu i zato jer četništvo Hrvatima u Hrvatskoj želi iznova utjerivati strah u kosti! Tko su ti sudci koji se usude ovako suditi? Jesu li prošli provjeru sigurnosnih služni? Ako su se sada ovakvim presudama pokazali opasnima za nacionalnu sigurnost – što kane poduzeti sigurnosne obavještajne službe? Koje su posljedice djelovanja u korist propagande četničke Srbije? Je li stanje mentalne tuposti, mentalne kognitivne retardacije zahvatilo sve odgovorne u Hrvatskoj? Gdje je nacionalna solidarnost protiv četničkog kriminala u cijeloj hrvatskoj povijesti? Gdje je svijest o opasnom razvoju situacije unutar same hrvatske države?
Neprijatelj Hrvatske su ostali isti
Dokle će se oficirima neprijateljske srbokomunističke JNA vraćati stanovi, dokle će se četničkom kadru isplaćivati mirovine u rangu s hrvatskim ratnicima oslobodilačkog rata? Dokle, će se kupovati i dijeliti bosanske diplome i u Hrvatskoj priznavati kao ravnopravne hrvatskim dokumentima, da bi se nesposobni mogli zaposliti kao podobni uhljebi i političari? Do kada će u Hrvatskoj biti važnije društvene veze od autentičnih diploma i autentičnih radnih sposobnosti? Do kada će ološ u Hrvatskoj biti pravno zaštićen, a zviždači poput Jasne Balenović marginalizirani i progonjeni? Do kada će narod biti ravnodušan prema kriminalu i ne će reagirati?
Tzv. hrvatski političari su kao masa intelektualnog i moralnog izmeta mogući samo radi toga jer tu septičku jamu u hrvatskoj javnosti trpi i dopušta hrvatski narod! Nakon pobjede u oslobodilačkom ratu 1990.-1995. g. ništa se na bolje promijenilo nije, jer su se srbokomunisti i njihovi potomci presvukli u liberale, da bi iznova vladali komunističkim metodama. Neprijatelj Hrvatske su ostali isti kao i u godinama od druge srpske okupacije godine 1945. do danas. I oni vladaju i sve rastaču.
Kao nekoć Turska, civilizacijski zaostala Srbija je i dan danas hrvatski strateški neprijatelj, koji ponavlja iste laži, promiče iste velikosrpske težnje na hrvatski teritorij, dok se pod srbijanskom okupacijom i dalje nalazi Istočni Srijem, zbog čega se nitko ne uzbuđuje! Srbija uporno krivotvori povijest kradući iz hrvatske povijesti naše osobnosti, našu književnost i našu etničku povijest (Iliri, nacionalno podrijetlo itd). A, u Hrvatskoj četnici nisu kažnjavani nego zakonski štićeni i privilegirani.
Odlučni čimbenici hrvatskog naroda moraju se pojaviti i onemogućiti produžetak srbokomunizma i kriminalnog četništva. Jer, ništa se na bolje promijenilo nije i ne će se promijeniti dok god se ne vratimo na pravi staleški katolički ustroj države.
Mudre izjave Hansa Hermann-Hoppea
O stanju bivših kršćanskih država, čiji je moral, kao i u Hrvatskoj, na samom početku XX. st. propao sve do stanja propagiranja homoseksualizma i stanja masovnog duševnog oboljenja sa priznavanjem legalnosti zbrke spolova umnoženih do njih najmanje 64 (a na tom putu je i Hrvatska) njemački prof. Hans Hermann – Hoppe (na slici), GranaMedia TV, Facebook nedavno je izjavio:
“Država je institucija kojom upravljaju bande ubojica, pljačkaša i lopova, okruženih svojevoljnim poslušnicima, propagandistima, ulizicama, prevarantima, lažljivcima, klaunovima, šarlatanima, prevarantima i korisnim idiotima – institucija koja zagađuje sve i zamagljuje sve čega se dotakne.“
Jednake zaključke možemo izvesti o apsolutnoj većini hrvatskih političara, jer su se nemoral i podrška kriminalu nakotili do neslućenih razmjera. Hoćemo li propasti, i naseliti Hrvatsku njezinim neprijateljima, ili ćemo reći – dosta?!
Bilješke:
[1] Starčević, Ivan, Vukovarske žene, žrtve ratnih zločina, i danas su u Vukovaru građanke drugog reda – Večernji.hr (vecernji.hr), 20. 3. 2014.
“svjedočenja silovanih vukovarskih žena, čije krvnike, kako smo čuli, na sudu brani hrvatska policija, a u gradskoj upravi i policiji u Vukovaru žrtve susreću one koji su ih silovali i ubili njihovu djecu. “
[2] Smrekar, Branko, Uloga Srpske pravoslavne crkve u Domovinskom ratu /2/ – UDRUGA HRVATSKI RATNIK
“ Srbijansko političko vodstvo i SPC su zajednički djelovali u ostvarivanju plana stvaranja velike Srbije. SPC je javno podržala i poticala srpsku pobunu na teritoriju RH i BiH. SPC je podržala tihi državni udar 1989. godine (ukidanje autonomnih pokrajina). Srpski “novi poredak” su stvorili Srpska akademija nauka i umetnosti (SANU), Srpska pravoslavna crkva (SPC) i Udruženje književnika Srbije.“, 7. studenog, 2023.
Jukić, M. DA SE NE ZABORAVI: Uloga Srpske pravoslavne crkva u Domovinskome ratu – Croativ.net, 18. veljače, 2020.
[3] Bajruši, Robert, “Sadašnji Porfirije više nije onaj koji je bio u Zagrebu. Nije se suprotstavio odlikovanju Šešlja, a Kosovo vidi isto kao i Vučić“ Jutarnji list – Zašto je Porfirije prešao na tamnu stranu: ‘Ili je uvijek mislio ovako pa lagao ili je ucijenjen‘ , 16. rujan 2022.
Gustav Makanec/hrvatski-fokus.hr
