Zagrebački triler u opskrbi plinom
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 25 Listopad 2024 08:01
Do kraja rujna samo 753 kupca u Hrvatskoj promijenilo je opskrbljivača plinom
Prema podacima HROTE-ovog registra za promjenu opskrbljivača plinom (ROMM), do kraja rujna samo 753 kupca u Hrvatskoj promijenilo je opskrbljivača plinom. Sada se nižu optužbe koje svakako treba provjeriti!
Postupak promjene opskrbljivača plinom u obvezi javne usluge (OJU) u Zagrebu pretvara se u triler. I sve na račun kupaca. Prema podacima HROTE-ovog registra za promjenu opskrbljivača plinom (ROMM), do kraja rujna samo 753! (slovima: sedamsto pedeset i tri) kupca u Hrvatskoj promijenilo je opskrbljivača plinom, dok je u 21 slučaju prekinut postupak promjene, možda zbog neplaćenih računa i sl. Gdje su ti deseci tisuća Zagrepčana, o kojima priča gradonačelnik Tomašević?
Za ilustraciju, tijekom kolovoza 23.147 kupaca u OJU promijenilo je opskrbljivača s tek pet slučajeva prekinute promjene. HROTE podatke za listopad objavljuje tek na kraju mjeseca, a postupak promjene prema pravilima traje između četiri i 15 dana. Iako je bilo puno zahtjeva u kolovozu, prosječno vrijeme čekanja u mjesecu u kojem su svi na godišnjem odmoru iznosilo je četiri dana, dakle, zanemarivo.
Posjetimo, zagrebački gradonačelnik Tomašević 2. rujna objavio je ponudu GPZO-a koja je 10 eurocenti/kWh niža od cijene u javnoj usluzi Međimurje-plina. Nakon toga je prema njegovim izjavama nastao stampedo, radilo se u GPZO-u danonoćno, čekalo se na ulici. Zahvaljujući snažnom marketingu opskrba plinom postala je tema o kojoj susjedi ispituju susjeda, zabrinuto se konzultiraju hoće li im Međimurje-plin skinuti plinomjere. Ukratko, pitaju se kojekakva pitanja pa i bedasta, koje im se nitko nije potrudio jasno i transparentno objasniti.
Javnost nema uvida u to što se u ROMM-u događalo prvih 11 dana u listopadu, niti se od HROTE-a mogu dobiti detaljnije informacije o migraciji kupaca po opskrbnim područjima kako bi se mogao procijeniti trend. Što se događa znaju samo akteri promjene i oni koji nadziru postupak, a to je HERA.
Otkud 168.000!?
Ali, svi su čuli da je Tomašević zadnjeg dana rujna rekao da je GPZ Opskrba na svojoj tržišnoj usluzi krajem rujna ostala najveći opskrbljivač u državi s više od 150.000 kupaca. Devet dana kasnije slavodobitno je objavio da je GPZO dobio 168.000 kupaca i da zahtjevi i dalje pristižu. Pritom se par puta ružno narugao Međimurje-plinu rekavši da su im ostavili „samo prazne stanove i loše platiše i dužnike“. Osim Međimuraca nepotrebno je ponizio i one od kojih očekuje glasove na predstojećim izborima.
Zatim 10. rujna Međimurje-plin izlazi s informacijama da su na zahtjevima krivotvoreni OIB-ovi kupaca (kako, ako ih je generirao informacijski sustav automatski?) te da bilježe sada već tisuće nepotpisanih zahtjeva. O svemu su informirali one koje se to tiče: HERA-u, HROTE i MINGO te sve gradonačelnike. Da ima nepotpisanih zahtjeva nije nemoguće i to treba razjasniti. Kupci plina imaju pravo znati što se događa, osobito nakon cijelog cirkusa koji je napravio Tomašević.
Sada, nakon zbunjujućih podataka HROTE-ovog Registra OMM-a postavlja se opravdano pitanje gdje su svi ti Tomaševićevi kupci „zapeli“ tijekom rujna? Sudeći po bijesu Međimurje-plina, nešto se događa, ali vidljivo je samo iznutra. Je li moguće da ipak nije bilo tako puno zahtjeva za prelaza na tržišnu uslugu GPZ Opskrbe?!
Osim zagrebačkog gradonačelnika nitko od aktera u priči – HERA, HROTE, Međimurje-plin, Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, Ministarstvo gospodarstva – nije održao konferenciju za medije, kamoli zasuo poštanske sandučiće osnovnim informacijama početku ove nesretne priče. HERA ima Savjet za regulatorne posjete i zaštitu potrošača koji je na sjednici u rujnu razgovarao baš o obvezi javne usluge u plinu, ishod je nepoznat. MINGO godinama daje najsitnije mrvice udrugama za zaštitu potrošača koje posljedično nemaju advokata u javnosti.
Objavljena je nekolicina novinarskih tekstova u kojima se ljudima pokušava objasniti proces promjene opskrbljivača plinom. Nije posao medija zaštita potrošača, postoje institucije koje za to primaju plaću iz proračuna. Šteta što to nije tema i što smo svi mi pomalo oguglali na to da nas se tretira neprimjereno, posebno kada su kompleksnije teme u pitanju. Treba se nadati da će prava potrošača ipak netko na koncu zaštititi i to čim prije, u interesu izgradnje povjerenja u tržište koje zakoni gorljivo promoviraju.
Nina Domazet/hrvatski-fokus.hr
