Ruski čovjek ili Miloradov jaran?
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 09 Travanj 2025 11:17
Milanović je mirno odšutio jednu opasku crnogorskog predsjednika Jakova Milatovića, koji je na pitanje hoće li se Crna Gora ispričati za agresiju na Hrvatsku tijekom devedesetih, odgovorio kako su u ratu devedesetih svi činili pogrješke. Ispada po Milatoviću i Milanoviću da su za granatiranje Straduna podjednako krivi i crnogorski rezervisti i hrvatski branitelji Dubrovnika.
Za vrijeme uoči nedavnih predsjedničkih izbora iz redova HDZ-a uobičajilo se Milanovića zvati ruskim čovjekom. Kako su prejake riječi dio predizbornog folklora, nitko se nije previše obazirao na te optužbe, uostalom činilo se da ni oni koji ih izriču ne vjeruju u njih. Štoviše, mnogi tvrde da je Milanović tako uvjerljivo i porazio milanovićPrimorca upravo zbog stavova o ratu u Ukrajini, a zbog koji su ga iz HDZ-a optuživali da je ruski čovjek. Međutim, ovih dana glas o Milanoviću kao ruskom čovjeku dodatno je dobio na snazi. Sad su ga, kada je prošla opasnost da mu to naškodi na izborima, dohvatili glavnostrujaški analitičari. Čije su analize korisne na jedan izokrenuti način: iz njih se pouzdano može znati kako stvari ne stoje i kako se ne će razvijati.
Prošli tjedan je Milanović bio u posjetu Crnoj Gori te je u Podgorici opet prosipao svoje geopolitičke bisere. Novopečeni analitičar Tonči Tadić, nekoć atomski fizičar, na njegove se podgoričke izjave okomio riječima: ''No prestanimo se zavaravati, Milanović je ruski igrač. Od samog početka ruske agresije na Ukrajinu Milanović je držao jasnu i nedvosmislenu pro-rusku poziciju na kojoj bi mu zavidio svaki član Putinove stranke.'' Milanović, naravno, ništa posebno novo nije izjavio, nego i dalje vrti svoju staru priču da je Rusija atomska sila i da je Ukrajina ne može pobijediti te da je malima, kao što Hrvatska i Crna Gora jesu, najpametnije držati se podalje dok se veliki igraju rata i mira. Ali kako je za rat zagrijani Tadić očito riješen da nekako doprinese ''koaliciji voljnih'', morao se na nekome istresti. Pokazati svoju bojnu gotovost ako baš hoćete.
Vlado Vurušić, uz Trkanjca glavni analitičar Jutarnjeg lista, slično kao i Tadić tvrdi: ''Nakon svega što je izgovorio u Crnoj Gori, sada je i definitivno jasno: Zoran Milanović je ruski igrač!'' Srećom, narod je kudikamo pametniji od analitičara (ne mnogo, ali ipak!) pa ne dijeli njihovo mišljenje. Naime, u istraživanju Ipsos agencije za Dnevnik Nove TV 61% ispitanika drži da Milanović nije ruski čovjek, 7% ispitanika drži da jest, a ostali su negdje između ili nemaju stav o tome. Zanimljivo je da nitko nije primijetio jednu pozitivnu stvar: i Milanović i Plenković su nekako u isto vrijeme (Milanović u Podgorici, Planković u Parizu) rezolutno izjavili da ne dolazi u obzir slanje hrvatskih vojnika u Ukrajinu. Što god mislio o njima dvojici, taj njihov stav moram pohvaliti, a činjenicu da se u nekoj važnoj stvari konačno slažu pozdraviti.
Pravi problem s Milanovićem, međutim, nije njegova bliskost s Rusijom i onim što se naziva pусский мир, nego njegova nekritična otvorenost prema Srbiji i srpskom svetu, a koja proizlazi vjerojatno iz obiteljsko-staleške pozadine. Hrvatskim je zagovarateljima proturuskog pohoda potpuno izmaklo iz vida da je predsjednik Milanović mirno odšutio jednu opasku crnogorskog predsjednika Jakova Milatovića, koji je na pitanje hoće li se Crna Gora ispričati za agresiju na Hrvatsku dodiktijekom devedesetih, odgovorio kako su u ratu devedesetih svi činili pogrješke. Ispada po Milatoviću i Milanoviću da su za granatiranje Straduna podjednako krivi i crnogorski rezervisti i hrvatski branitelji Dubrovnika. O Milanovićevu pak trkeljanju o hrabrom srpskom otporu fašizmu ne ću ovdje podrobnije ni razglabati, dovoljno je tek spomenuti da je Beograd 12. travnja 1941. zauzela njemačka izvidnica od sedam vojnika! Tom prilikom pred sedmoricom Nijemaca oružje je položilo više od 1300 srpskih vojnika i predao se grad od 200 000 stanovnika? Toliko o srpskom junaštvu. O Prletu i Tihom također.
Veći problem od Milanovićeva nategnutog rusoljublja u ovom trenutku, čini mi se, jest čudnovato hrvatsko ratoljublje. Ono jest odjek iznenadno probuđene europske ratobornosti, svojevrsnog pomaknutog stanja u kojemu dojučerašnji dugini barjaktari pretapaju dilda u topove, ali može nas u nepredvidivom raspletu stvari odvesti tamo gdje smo do sada u povijesti u službi tuđih interesa triput bili i triput prošli k'o bosi po trnju. A što se tiče ruskog čovjeka na Pantovčaku, tamo je više riječ o Miloradovu jaranu nego ruskom čovjeku. Na Milorada Dodika mislim, naravno. Kao što je i u Banskim dvorima Miloradovo ''suho zlato'' uostalom. Samo što je taj Milorad – Pupovac. Ako je to uopće neka razlika.
Damir Pešorda
